|
Post by matija on Jan 1, 2016 18:47:13 GMT 1
Svima našima dragima koji su nas napustili , ali su zauvijek u našim srcima i mislima sretna Nova godina . Dragi moj tata jako mi nedostaješ u ove dane , a posebno sutra kad mi je rođendan kojem si se uvijek neizmjerno veselio .
|
|
|
Post by Vanda on Jan 2, 2016 9:43:31 GMT 1
Dragi moji su-borci, borac protiv raka nije samo onaj koji ga ima, nego i obitelj i prijatelji i svi oni koji pomažu bolesniku. Bolest nikad ne zahvaća samo bolesnika, a ponekad najdublje tragove sotavi na onima koji su bili potpora i koji ostanu. Nadam se da će vam nova 2016. donjeti više sreće i veselja, više mira i da uspomene prijeđu iz izuzetno bolnih u malo manje bolne. Pratila sam sve vaše priče i nitko ovdje nema nikavog razloga da se osjeća bilo kakvo žaljenje zbog svojih postupaka. SVi ste se borili najbolje što ste mogli. Vaši najmiliji su otišli, ali to nije vaš poraz. Imati nekoga kao što ste vi pored sebe je pobjeda u životu, pa makar i taj život završio. Držite mi se!
|
|
|
Post by izgubljena on Jan 2, 2016 9:45:45 GMT 1
Draga nasa Matija, mozda te ne mozemo utjesiti kao sto bi tvoj dragi tata, ali da znas da smo ovih dana, pa i na tvoj rodjendan, uz tebe mislima i da ti zelimo svako dobro, ponajprije zdravlja i snage. Neka te tvoj tata cuva.
Ja sam na svoj nedavni rodjendan slusala duhovitu audio snimku proslogodisnjeg tatinog cestitanja mojeg rodjendana. Na toj cu snimci uvijek imati iste godine :-) I to je nesto.
|
|
|
Post by matija on Jan 2, 2016 22:49:17 GMT 1
Draga Vanda i izgubljena puno vam hvala na podršci i lijepim željama za rođendan. Neizmjerno sam sretna što uz svoju obitelj imam i vas na ovom forumu i puno mi znači vaša podrška i utjeha. Hvala vam . Toliko ste divni . Izgubljena budi sretna da imaš tatinu snimku , to jako puno znači i tata je uvijek s tobom . Ja svog nažalost nisam snimila , ali znam da je uvijek uz mene . Malo sam i tužna jer u ponedjeljak krećem na posao nakon jednogodišnjeg bolovanja , a najveći uzrok nastanku moga raka je šefica koja nad većinom nas djelatnika provodi mobing , "terorizira nas do ludila " i svi naši nadređeni i njoj sve znaju , ali nitko joj se ne usudi suprotstaviti ili je smjeniti jer je ona "politički kadar", a i svi oni se boje za svoje položaje. Nadala sam se da će se ovom promjenom vlasti nešto riješiti prije nego se ja vratim , ali na žalost ništa . Tako da ponovno dolazim u "pakao" ,a ja sam po prirodi tiha i mirna osoba i bojim se da zbog stresa ne dođe do recidiva bolesti . A opet s druge strane doktorica opće prakse mi više ne može produživati bolovanje , nego bih morala na komisiju , te se ona boji da me ne pošalju u invalidsku mirovinu. Sin nam je na trećoj godini studija i financijski to nebi mogli podnijeti samo sa suprugovom plaćom , tako da moja svijetla točka , moja nada, moja budućnost, moja zvijezda - sin je i razlog zašto se vraćam na posao . Barem da mu omogućimo da završi fakultet jer je stvarno dobar i marljiv student .
|
|
|
Post by izgubljena on Jan 3, 2016 10:26:49 GMT 1
Draga Matija, zao mi je da je situacija na poslu takva. Druge je tesko mijenjati, ne zelim ti sada pametovati, znas i sama sve, ako vec ne mozes promijeniti seficu, pokusaj se maksimalno distancirati od stresa, znam da je to tesko, ali moras sada biti sebi na prvom mjestu. Sto si sve pregurala i jos uvijek guras, jaca si od svih, nemoj onda da te takve osobe kao sefica izbace iz takta. Tvoje ti je zdravlje na prvom mjestu. Misli na sebe, sina i supruga, a ovoj se u sebi nasmij. Ona ti nije ni do malog prsta. Takvi se ljudi hrane tudjim strahom i najsretniji su kad vide da uspijevaju u sirenju terora, zato joj svojim pozitivnim stavom unisti "plan". Borac si s puno vecim stvarima, draga nasa Matija. Svako dobro i cuvaj se.
|
|
|
Post by izgubljena on Jan 25, 2016 9:43:29 GMT 1
Web s korisnim članicima za download (pogotovo u zelenom okviru zdesna). Nažalost, te Word dokumente nije moguće "linkati". palijativna-skrb.hr/index.php/obitelj-njegovateljiDio teksta letka "Vrijeme tugovanja" (letak za obitelj). Ti si otišao – što meni preostaje? U bilo koje vrijeme teško je preminulom reći: «Umro si. Ja ću još kratko živjeti. Onda ću i ja umrijeti.» Riječi njemačkog psihoterapeuta Berta Hellingera za mnoge su bile iscjeljujuće. Nakon ovih rečenica, život bismo ponovo mogli prihvatiti kao dar. Ono što nam preostaje jesu sjećanja i povezanost s preminulim. Činjenica da je ta osoba ušla u naš život, mnogo nam toga dala, pomogla ostvariti i realizirati ostaje nam kao poticaj da započeto nastavimo razvijati i njegovati. Ponekad ćemo iskusiti da sada, nakon što preminula osoba više nije s nama, dio našeg bića i dalje želi živjeti. Takvo je saznanje teško priznati, no upravo nam ono može dati hrabrost za ići dalje. Pored sve tuge i očaja, ono što nam zaista ostaje jest osjećaj zahvalnosti da je preminula osoba bila s nama i dio svog života provela s nama. Potrebno je mnogo vremena da ponovo pronađemo oslonac u samom životu. Dajte si vremena. Čak i ako ne tugujete na uobičajen način, odjeveni u crninu, ne mislite da to nije u redu. Vi idite svojim putem na svoj način u svoje vrijeme.
|
|
|
Post by sberman on Feb 3, 2016 7:57:50 GMT 1
Tatica moj, danas je četiri godine kako si otišao, a bol je i dalje ista. Lana i ja svaki dan bez iznimke mislimo na tebe...
03.02.2012. - 03.02.2016.
|
|
|
Post by Vanda on Feb 4, 2016 7:36:05 GMT 1
Draga sberman, nemam sto pametno napisati od toga da ti od srca zelim da tuga prodje. Drzi se draga!
|
|
|
Post by sberman on Feb 4, 2016 7:48:20 GMT 1
Od srca hvala draga Vanda...
|
|
|
Post by matija on Feb 6, 2016 22:43:10 GMT 1
Za sve one koji su otišli prerano .... Za sve naše najmilije. Gledajući nebo kažemo da bdiju nad nama ! Mi često mislimo na njih. Kad nam je teško ....kad nam je lijepo ... Poželimo da su samo na tren s nama ... ...da ih zagrlimo.
Dragi moj tata jako, jako mi nedostaješ .
|
|
|
Post by jj on Feb 8, 2016 1:12:49 GMT 1
Moja je mama preminula prije dvije i pol godine. Prva godina bez nje bila mi je najteža. Svi ti loši događaji oko njene bolesti kao da su se događali jučer. Onda kako je vrijeme prolazilo taj loš osjećaj počeo je slabiti. U zadnje vrijeme uglavnom imam osjećaj kao da je prošlo sto godina od svega toga. Vrijeme valjda učini svoje. Držite mi se, ljudi.
|
|
|
Post by izgubljena on Feb 8, 2016 9:10:41 GMT 1
U zadnje vrijeme uglavnom imam osjećaj kao da je prošlo sto godina od svega toga. I ja već sada, nakon 4 mjeseca, 18 dana i 1 sat imam taj osjećaj... A onda opet, kao da čekam da se tata vrati. Čitala sam na nekoj temi tvoju priču s mamom. Slično kao i kod mog tate. Ta opaka, podmukla gušterača. Drž' se i ti nama, jj! Neka nas čuvaju naši.
|
|
|
Post by izgubljena on May 1, 2016 10:17:20 GMT 1
Mom Tati je danas rodjendan. Napunio bi 70. Znam tocno sto bi rekao i kako bi proveli dan... Sretan ti rodjendan, dragi moj Tata. Ne znam kako "proslaviti" ovaj dan prvi put bez tebe jer sam previse tuzna, iako znam da ti to ne bi htio.
Isplanirala sam da, ako budem od volje, popodne odem na jednu izlozbu koju znam da bi Tata obavezno posjetio. Eto, kao da idemo zajedno, samo na drugaciji nacin.
Mirno spavaj i cuvaj me. Znas da te volim. <3
|
|
|
Post by sarky on May 1, 2016 15:59:05 GMT 1
Sretan rođendan tvoje japeku <3 Proslavit će ga on sa tobom, na malo drugačiji način, ali bit će sa tobom kao i uvijek...
|
|
|
Post by enriketa on May 2, 2016 0:46:33 GMT 1
Zdravo svima procitala sam sve u potpori za tugujuce i isplakala dusu moja majka se 13 meseci bori sa rakom dojke koji je metastazirao na kosti tj na obe butne kosti karlicu i jos par mesta. Do skoro se dobro drzala ali sad je paihicki pala i sve vise pada pre par dana mi je rekla da je najlepsd trenutke provela samnom i ja sam se jedva surzdzala da ne zaplacem.... a juce tj na uskrs da ona moze da gleda kako joj deca pate a ja nisam ni u snovima mogla da zamislim da je ovo ovako tesko do pre godinu dana je sve bilo tako prokleto savrseno.. moram negde da se izjadam... prijatelji jesu tu ali ne razumeju too hvalaa
|
|
|
Post by enriketa on May 2, 2016 0:52:58 GMT 1
Da tu je moja sestra od strica kojoj je tata umro od raka pankreasa za 3meseca lada je ona imala 9 god... ona je uvek tu mica moja
|
|
|
Post by izgubljena on Jul 22, 2016 9:01:01 GMT 1
Mom Tati je danas 10 mjeseci otkad je otišao... Kao da prošlo već sto godina. Vrijeme leti. Bio je vrlo ažuran što se tiče terapije i svo vrijeme je baš svakoga dana zapisivao u blokić vrijeme kada koje je tablete uzeo. (Vođenje dnevnika je inače jako korisno, pogotovo kada je riječ o uzimanju opijata i narkotika za bolove, da ne dođe do predoziranja i još većih problema.) Uglavnom, među Tatinim stvarima iz bolnice našla sam njegov posljednji takav blokić s upisma svih dnevnih terapija. Dva dana prije nego što je otišao (20. 9. 2015.), nacrtao je crtež koji prilažem. Dugo mi je trebalo da dođem do faze kada ga mogu pogledati, a da ne zaplačem. Danas, kada ga gledam, mislim si, kako neobično da je smrtno bolestan čovjek dva dana prije svoje smrti našao trenutak za neku vrstu razbibrige, ako se to može tako nazvati, neki trenutak predaha, možda mira... Možda je predosjećao. Možda je želio ostaviti neki trag. Možda je nacrtao mjesto na kojem se sada nalazi. Kućicu na brijegu okupanu suncem i sebe nasmijanog, sretnog. Zdravog. Nadam se da si tamo negdje Tata. I da ti je lijepo. Fališ mi, kao i uvijek, svakoga dana, ali znam da me čuvaš. <3
|
|
|
Post by Vanda on Jul 22, 2016 14:36:14 GMT 1
Draga izgubljena, a mozda je tvoj tata mislio kako je sretan sto te ima, bolesti unatoc. Drzi se!
|
|
|
Post by enriketa on Jul 24, 2016 12:44:24 GMT 1
zelim reci da je moja hrabra majka umrla posle 15 meseci borbe sa karcinomom... mnogo je tesko znam da se dosta mucila u poslednje vreme ali sam se nadala bar da ce jos neko vreme biti sa nama svega zivog se secam ali posebno jednog razgovora kad mi je rekla da joj je najlepse bilo kad je provodila vreme sa mnom... drzite se svi koji ste izgubiili nekog
|
|
|
Post by Vanda on Jul 24, 2016 14:00:50 GMT 1
Drzi se draga enriketa. *Grli*
|
|
|
Post by sarky on Aug 4, 2016 7:45:24 GMT 1
Drži se enriketa, na žalost znam kako ti je Moja sućut tebi i cijeloj obitelji!
|
|
|
Post by enriketa on Aug 5, 2016 16:27:56 GMT 1
sta da vam kazem ne znam ni sama znam da joj je bilo tesko u poslednje vreme borila se kao lav ali nije moglo kakva bolest na sam pomen uf.... drzite se
|
|
|
Post by enriketa on Aug 5, 2016 17:04:38 GMT 1
......ja i majka prosle godine imala je 48 godina
|
|
tana
Aktivni član
Posts: 63
|
Post by tana on Aug 5, 2016 19:15:50 GMT 1
Prelijepe i sretne.
|
|
|
Post by tatica on Aug 6, 2016 2:31:50 GMT 1
Draga enriketa, moja iskrena sućut zbog gubitka tvoje mlade mame i kako tana reče: na slici ste tako prelijepe i sretne - tako je nosi u srcu..
Izgubljena - znam kako ti je, i vjerujem da je tvoj tata našao spokoj i mir baš kao na slici kakvu je pred kraj nacrtao u svom blokiću...umoran i teško bolestan u bolnici, sigurno je htio naći svoj mir onako kako ga je zamišljao i pretočio na papir...
|
|
|
Post by izgubljena on Sept 22, 2016 8:15:09 GMT 1
Pred koji dan slučajno sam (je li to neki znak?) na posve neočekivanom mjestu naišla na tekst toliko sličan tatinoj i mojoj priči. Na jednom mjestu kaže: "And when my father took his last breath, he did what all characters of fable do to defy fate: he became nothing and, in that exact moment, he became something new. Something that required my fidelity in order to exist. I kissed my father to say to this new strange and miraculous presence, I know that you are here." www.newyorker.com/books/page-turner/kissing-the-deadNajdraži tata, mislim na tebe svaki dan. A vama svima hvala što ste bili uz nas kada je trebalo. Svako dobro vam želim. --*-- 22. 09. 2015. - 22. 09. 2016. --*--
|
|
|
Post by hannah on Apr 5, 2017 11:54:50 GMT 1
Nazalost, prikljucujem se temi i ja. Onako,covjek nikada ne pomisli da ce ovo "zlo" se desiti nekome ko ti je najblizi. Moja majka je preminula 12.3. od karcinoma dojke koji je nazalost otkriven tek par dana prije njene smrti, tacnije 8.3. Agresivni oblik karcinoma koji je po procjeni doktora pojavio se prije 2 godine. Jedini simptom je bio bol u ledjima,ali ta bol nije bila "discus hernia" kako je glasila njena dijagnoza, nego bol zbog metastaza na kicmenom stubu... 53 godine je imala. Moja mila mamica, jos ne prihvatam cinjenicu da je nema, da je vise nikada necu zagrliti, jednostavno jos uvijek me obuzimaju sok i nevjerica. Pisem totalno smuseno znam,ali jednostavno ni sama ne znam o cemu bih prije, o dijagnozi koja me pogodila kao grom iz vedra neba, o tih zadnjih par mjeseci njenog zivota, o tih zadnjih par dana koji su izgledali stravicno, o tome kako da nastavim dalje... Ni sama ne znam. Najbolje razumiju oni koji su to dozivjeli. Sjecam se da neko poznaniku ,nakon smrti bliznjeg, kazem : " izdrzi, budi jak-a" , " proci ce, moras nastaviti dalje" ... Toliko puta sam rekla te rijeci, a sada kada su meni upucene, vidim koliko ja mogu biti "jaka", "izdrzati" i "nastaviti dalje"....
Mogu samo reci da je moja majcica bila heroj, zena borac i moj uzor. Zena velikog srca.
|
|
|
Post by sarky on Apr 5, 2017 22:15:30 GMT 1
Zao mi je hannah, moja sucut
|
|
|
Post by Vanda on Apr 6, 2017 21:23:23 GMT 1
Zao mi je. Kako naprijed? Dan po dan. Malim koracima. Daj si vremena da odtugujes.
|
|
|
Post by izgubljena on Apr 10, 2017 8:01:21 GMT 1
Hannah, baš mi je žao. A nastaviti se mora. Nema tu puno izbora. Ja sam ostala bez oboje roditelja puno prerano. Tata je 2015. otišao od raka gušterače. Bila sam sama s njim i sad sam sama, ali život ide dalje. Znam da zvuči kao fraza, ali nema druge. Normalno je da te to pogodilo, bilo bi čudno da nije, ali s vremenom će bol biti manja i ostat će lijepa sjećanja. Vjerujem da bi i tvoja mama tako htjela. Drži se!
|
|