|
Post by Vanda on Feb 3, 2014 15:48:55 GMT 1
Za sve koji su nekog izgubili od maligne bolesti.
|
|
|
Post by sarky on Mar 13, 2014 23:56:31 GMT 1
Nisam htjela spamat druge teme pa ću napisati ovdje... Nedavno je umro jedan moj stari prijatelj, pokopali smo ga prije kojih mjesec dana, imao je samo 28 godina, naravno od raka Prošle godine početkom jeseni žalio se na bolove u želucu, pretrage ove one, i pokazalo se da se radilo o karcinomu gušterače koji je u trenutku dijagnoze već metastazirao na jetru, želudac i ne znam gdje još sve ne. Kirurg ga je otvorio i zatvorio Još u 11 mjesecu sam kod svoje doktorice čula slučajno za nekog mladog dečka sa rakom gušterače, nisam imala pojma da se radi o njemu dok nisam čula da je umro. Ne mogu vam ni opisati kako mi je bilo. I ne prođe dan da ga se ne sjetim, ne mogu ni zamisliti kako se osjećao kad su mu rekli dijagnozu, kad ti sa 28 godina kažu takvo nešto. I prošla su svega 3 mjeseca od dijagnoze do smrti, a zbog stanja u kojemu je bio nije imao šansu ni da se pokuša boriti jer su mu odbili kemoterapiju. I toliko sam ljuta i jadna i nemoćna kad se dogodi takvo nešto jer ne mogu pomoć, jer ne mogu učiniti ništa. Ne znam dali se samo ja tako osjećam ili možda sve previše uzimam k srcu ali ne mogu si pomoć. Pričala sam sa jednom prijateljicom koja je liječnica i rekla mi je da se karcinomi gušterače na žalost ne mogu predvidjeti ni spriječiti, nema tu neke preventive kao što je sa plućima prestanak pušenja, postoje neki rizični faktori ali ni to još nije do kraja ispitano ni dokazano. Ne znam, toliko sam jadna kad čujem za bilo kakav takav slučaj, znam da ne mogu na to utjecati i da ne mogu to izbrisati ali svejedno me muči. Zašto mala djeca obolijevaju od raka? Zbog čega je od jednog mog kolege iz osnovne sin sa 7 mjeseci obolio od leukemije? Ispričavam se ako sam vas bacila u depru, ne mogu prestat razmišljat o tim stvarima, svaki dan mi se vrte po glavi, pogotovo kad navečer legnem u krevet, kao da će mi odjednom zasvijetlit lampica - evo to trebaš napraviti da izliječiš rak, to je ta formula!! A lijeka nema, i sumnjam da će ga ikada biti jer ima nas 7 milijardi na svijetu, što može biti 7 milijardi različitih rakova. Još jednom oprostite, baš sam u banani danas
|
|
|
Post by jj on Mar 29, 2014 12:55:53 GMT 1
Sarky, žao mi je zbog tvog prijatelja. Evo, odlučio i ja ispričati priču o mojoj mami. Počet ću od godine 2011. Moja draga mama tada je imala 62 godine i 82kg. U sljedećih godinu dana izgubila je 10 kg, mršavljenje se nastavilo i krajem 2012. imala svega 65 kg. ( otprilike taman za njenu visinu, njen LOM čak je pohvalio kako je lijepo smršavila :/ ). Početkom 2013. išla je na dobrovoljno davanje krvi i tamo joj je izmjeren jako previsok tlak (inače, otprije se liječila od hipertenzije), liječnica je upućuje kod LOM-a, a on je upućuje na srčanu stanicu. Liječnica na srčanoj mijenja joj terapiju i predlaže joj rtg pluća, ali ne kao nešto hitno već više kao predostrožnost. Na rtg pluća napravljenom 1.4. na Jordanovcu ustanovljen je desnostrani pleuralni izljev kojeg pulmolog pripisuje "vjerojatno prehodanoj upali pluća" te joj zakazuje kontrolni pregled mjesec dana kasnije na kojem se vidi umjerena progresija. Tada su dogovorene bolničke pretrage za 5.6. (ovdje ću dodati da je mama do 3.6. svo vrijeme radila, tek kad je otišla kod LOM po uputnicu za bolnicu on je doslovno tjera na bolovanje, kao "pa nećeš valjda s posla u bolnicu"). Došao je i taj 5.6., srijeda je bila, sjećam se kao da je danas. Pitao sam je želi li da idem s njom do bolnice, rekla je da neće, ide ona sama, busom i tramvajem. Čak je rekla da joj ne dolazim u posjete osim ako me ona ne zove jer kao "pretrage će trajati najduže dva - tri dana". Prođe srijeda, dođe četvrtak popodne, zove ona mene samo da se javi da je "sve ok, punktirali joj izljev i poslali na dalje pretrage, ne trebam dolaziti, ona je doma za dan - dva". Vraga, petak u 8 ujutro evo mene na Jordanovcu Dođem na odjel, nje nema. Hmmm, di je? Veli sestra ziher je vani u kafiću jer u bolnici se ne smije pušiti. Plućni bolesnici vani u kafiću puše?! Odem do kafića koji je u sklopu bolnice (koja je pak smještena u nekakvoj krnjoj šumi) i imam kaj za vidjeti - mama i još njih nekoliko fumaju sve u 16 i to svi od reda (osim nje) s dijagnozom rak pluća, jedan je čak imao infuziju sa sobom Tada mi je rekla da su pl. izljevu "detektirane oskudnije stanice adenokarcinoma" i da u ponedjeljak ide na CT. Kao nije to ništa. Inače, u tom trenutku njeno opće stanje bilo je skroz ok, na oko zdrava osoba. Od tada sve do 19. 6. kad je konačno puštena iz bolnice bio sam svaki dan gore po nekoliko sati. Konačna dijagnoza: metastazirani adenokarcinom tijela i repa gušterače, primarni tumor dijametra > 8 cm, višestruke metastaze jetre i pluća, metastaza nadbubrežne žlijezde, karcinoza potrbušnice i pleure, ... Ono, zadnji stadij zadnjeg stadija Ali ECOG 0 i ona se osjeća super, u sljedećih je nekoliko tjedana čak dobila koju kilu. Međutim, od početka odbija čak i pomisao liječenja kemoterapijom (kasnije se to nažalost pokazalo kao ispravno razmišljanje ) Ja sam se s tim složio ali ipak sam dogovorio sastanak s onkologom, termin tek 16.7. U međuvremenu pročitao sam cijeli internet, našao tamo neku kinesku tikvu koja ubija stanice raka gušterače in vitro, ... Ma, ukratko: drek. I tako, došli mi kod onkologa, gleda on nalaze, gleda nju, bio čovjek zbunjen malo ... Trebam ovdje reći da joj on nije predložio kemoterapiju već samo ponudio kao jedinu opciju. Ali ja sam bio jako za ( mislim, bila je riječ o jedinoj opciji! ), ona je pristala. Onkolog veli da su svi preduvjeti za kemo zadovoljeni (ECOG 0, krvna slika, jetrene...), riječ je o gemcitabinu koji slovi kao vrlo blag citostatik što se nuspojava tiče. Prva ( i zadnja) kemoterapija obavljena je dva dana poslije i od tada kreće relativno brzo pogoršanje. Mama je jednostavno prestala jesti, 25.7. je hospitalizirana na Rebru. Kemoterapija prekinuta, otpuštena je doma u petak 2.8. nepokretna i u pelenama, i dalje ne jede, doslovno kost i koža. I onda slijede 4 najluđa dana... Jooooj, koji je vrag tada bila... U sjedećem položaju bila je ok, lucidna čak, ali čim je legla počela se gubiti :/ Dan bi nam izgledao ovako: ona leži i zove me da je dignem (to je značilo posjesti je na kompjuterski stolac i otkotrljat je do stola gdje će si ona jednu zapaliti ( da, pušiti nije prestala)). Nije čak imala snage posjesti se sam na krevetu. Onda traži da je legnem. Ok. Prođe 15 minuta i opet me zove da je dignem... Aha, pelene sam joj mijenjao svakih sat vremena jer je svakih toliko pokakala neki mikrodrek. Ostavim li je bez nadzora jednu minutu i evo nje s kreveta na podu. Zvao sam hitnu dvaput da joj daju nešto za spavanje jer sam i ja htio spavati, a ne mogu ako je ona budna... Tu je noć spavala pa sam spavao i ja. Sljedeći nam je dan bio baš super. Tada je većinom sjedila, ali opet nije jela. Na kraju sam sav iscrpljen fizički i psihički odlučio smjestiti je u hospicij. I ona je bila za. U svemu tome bio sam solo s njom i fakat više nisam mogao. Umrla je 11. 8. 2013. sa 64 godine života, preko 40 godine radnog staža i 4 mjeseca do penzije.
|
|
|
Post by nena2013 on Mar 29, 2014 20:53:15 GMT 1
sarky, tek sam sada pročitala ovaj tvoj post. Šokiraju me takve priče, mogu misliti kako je tebi bilo jer si ga poznavala....i tako mlad...grozno, grozno.. i onda se i meni vrte svakakve misli...kažu stres, prehrana,pušenje, alkohol, stil života, geni...a što s malom djecom koju i ti spominješ? jesu li i oni pušili, pili alkohol, nezdravo se hranili, dobivali otkaze, ne dobivali plaću???' pa to su mala djeca...nisu jadni ni stigli do toga... i onda više ništa ne razumijem i u ništa ne verujem.. Žao mi je sarky, neka si se izjadala, tužna si.... jj, ova priča o tvojoj mami me posebno dira u srce...ti si to opisao, mogli bi reći - jednostavno, al znam jako dobro što si prolazio i kako si se osjećao........ nek tvoja draga mama počiva u miru, žao mi je što si ostao bez nje i.......zapravo je svaka riječ suvišna.....
|
|
tana
Aktivni član
Posts: 63
|
Post by tana on Mar 29, 2014 22:56:37 GMT 1
Moja mama je preminula od karcinoma gušterače 26.12.2011. Sahranjena je na svoj rođendan. Imala je samo 58 godina. Moja predivna, vrijedna i poštena mama. Nikad je neću preboljeti. Od dijagnoze (3 cm glava gušterače, bez metastaza, zakvačen na krvne žile, palijativna operacija) do kraja 6 mjeseci. Sve sam detaljno bila napisala na Zanovidan za koji ne mogu prežaliti koja količina korisnih informacija otišla u vjetar. Prevrnula sam nebo i zemlju. Uzalud. 5 osoba iz uže obitelji mi je preminulo od karcinoma. Mama je među "starijima" od njih.
Sada, dečko s posla, 75. godište, slučajno otkriveno (bez simptoma, jetrene probe bile visoke) neoperabilan. Nakon 2. ciklusa kemo, sve je krenulo nizbrdo. Prije toga pozitiva, i u glavi i u tijelu.
Samo za kraj, dobro razmislite oboljeli od ove vrste karcinoma kao i oni čiji netko boluje, o kemo. Kirurg moje mame je rekao da je u pitanju njegova mama, da je nikad ne bi dao na kemo, jer ništa dobroga za tu vrstu karcinoma nije vidio od toga. Raspitajte se dobro, tražite informacije o prijašnjim pacijentima. Moja mama nije dospjela na kemo. Sada mi se to čini kao blagoslov.
Volim te mama.
|
|
|
Post by sarky on Mar 29, 2014 23:24:37 GMT 1
jj i tana, tako mi je žao zbog vaših mama ja se sledim kad čujem da netko ima karcinom gušterače, bilo koji karcinom, ali taj na gušterači me uvijek posebno pogodi, toliko ljudi je zbog njega otišlo u vrlo kratkom vremenu, i još uvijek nema pomaka u liječenju kao i kod mikrocelularnog, toliko se pametnih lijekova već otkrilo koji produžuju živote oboljelima i to mnogo (samo za karcinome kolona ih ima puno), i nijedan se još nije pokazao učinkovitim za mikrocelularni rak pluća. Iskreno se nadam da će ovo otkriće kanadskih znanstvenika promijeniti napokon nešto i na tom području, i što se tiče mikrocelularnog a ne samo kod karcinoma pluća velikih stanica. I iskreno se nadam da će se u budućnosti karcinomi moći tretirati kao kronične bolesti i da će svaka terapija biti individualna za svakog pojedinca posebno, jer ovu pošast na neki način treba zaustaviti. Grozno je kad sve to gledaš oko sebe, pogotovo u obitelji a ne možeš napraviti ništa da bolest nestane
|
|
|
Post by nena2013 on Mar 30, 2014 21:45:57 GMT 1
Sarky, zašto misliš da bi bolje bilo da se karcinomi tretiraju kao kronične bolesti? Misliš da bi liječenje bilo drukčije? Bolje? Kako se karcinomi tretiraju? Nisam to shvatila pa sorry ako te gnjavim.. Šta nije rečeno da se konzilij skupi, prouči naše ph nalaze i onda odluče za terapiju? Zar to nije individualni pristup? Ako ti se da, daj mi to malo razjasni....nisam se zabrinula, samo sam radoznala, tako da ne brineš oko mojih pitanja.... Šaljem ti veliku pusu i naj pozdrav tvom japeku
|
|
tana
Aktivni član
Posts: 63
|
Post by tana on Mar 31, 2014 9:31:01 GMT 1
|
|
|
Post by sarky on Mar 31, 2014 10:45:48 GMT 1
Sarky, zašto misliš da bi bolje bilo da se karcinomi tretiraju kao kronične bolesti? Misliš da bi liječenje bilo drukčije? Bolje? Kako se karcinomi tretiraju? Nisam to shvatila pa sorry ako te gnjavim.. Šta nije rečeno da se konzilij skupi, prouči naše ph nalaze i onda odluče za terapiju? Zar to nije individualni pristup? Ako ti se da, daj mi to malo razjasni....nisam se zabrinula, samo sam radoznala, tako da ne brineš oko mojih pitanja.... Šaljem ti veliku pusu i naj pozdrav tvom japeku Neno, tumori koji su otkriveni na vrijeme, u početnim stadijima danas se liječe i većina ljudi se i izliječi, u budućnosti će to liječenje vjerojatno biti još i bolje. Međutim, oni koji su u terminalnoj fazi bolesti, za njih medicina još uvijek nema učinkovit način liječenja, uglavnom im se ne može pomoći. Za 10 ili 20 godina, moći će se i terminalni bolesnici uspješno liječiti (iskreno se nadam da će se to dogoditi što prije) na način da će se njihov rak držati pod kontrolom godinama, ali će takvi pacijenti doživotno morati uzimati lijekove. Radi se na tome da će se odrediti za svakog pacijenta posebno dnk njegovog tumora, odrediti mutacije koje ima i prema tome odrediti lijek ili kombinacija lijekova baš za tu osobu, jer baš kao što je tana i napisala, svi smo mi različiti i sa različitim dnk, i možemo imati isti tip tumora koji je zapravo potpuno različit i na različit način se ponaša u različitim tijelima, izuzev jednojajčanih blizanaca koji imaju isti dnk, ali opet i oni mogu imati potpuno različiti tumor. Nadam se da ti nisam zakomplicirala Poanta je u tome da će se u budućnosti rak tretirati kao i dijabetes, ne može se izliječiti ali se može s njim živjeti i držati ga pod kontrolom lijekovima. To će najviše značiti terminalnim bolesnicima kojima današnja medicina u većini slučajeva na žalost ne može pomoći Nadam se da ti je sad malo jasnije
|
|
|
Post by Vanda on Mar 31, 2014 12:49:24 GMT 1
Sarky je sve super napisala, a ja ću samo dodati još jednu informaciju. Naše "normalne"> stanice su vrlo "pažljive" prema ostatku organizma i u pravilu ukoliko im se desi neka mutacija koja bi mogla imati posljedice po organizam, počinit će stanično samoubojstvo (apoptozu). Stanice raka međutim to ne čine te zbog toga nakupljaju dodatne mutacije koje ponekad rezultiraju razvojem otpornosti na postojeće kemoterapeutike (npr neke tumorske stanice modificiraju postojeće proteinske pumpe i počnu izbacivati kemo iz stanice). Mutacije se događaju slučajno, ali kada se "pogodi" neka koja je pogodna za tumor, onda se ona vrlo brzo proširi u populaciji stanica raka jer takve stanice imaju puno bolje preživljenje od drugih. Evolucija u malom! Uz to, stanice raka često izgube kontrolne mehanizme kojima se DNA štiti od mutacija pa još brže mutiraju i evoluiraju. Tako da na kraju vi možete u tijelu imati nekoliko prilično različitih populacija stanica raka. I upravo to je jedan od razloga zašto se metastazirani rakovi teško liječe - jer vi više ne liječite jednu bolest nego njih puno.
|
|
|
Post by nena2013 on Mar 31, 2014 14:19:11 GMT 1
ma evo, hvala vam svima na objašnjenjima...ja sam bila skroz na krivom kolosjeku kad sam o tome razmišljala... zapravo, šta se tu uopće mogu kužiti?...ta bolest je toliko sj... da ju ni stručnjaci, ni liječnici ne uspijevaju prokužiti...a kamoli ja... isto ko i vi, nadam se da će vremenom ti lijekovi biti efikasniji i da će spašavati živote ili bar...učiniti ih dužim i bez muka... pročitala sam onaj intervju s Đikićem...puno upitnika i kod njegovih odgovora..... Hvala vam još jednom, Tana Sarky i Vanda
|
|
danka
Aktivni član
Posts: 65
|
Post by danka on Apr 1, 2014 21:37:39 GMT 1
kao prvo iskrena sucut Tana kao i JJ..neka vasi najmiliji pocivaju u miru...kao sto znate i moj suprug boluje od karcinoma gusterace...ovo vasa ispovijest je za mene sok veliki pa me vraca u tesku i bolnu stvarnost....jednostavno ostala sam bez rijeci....zar je nasa borba uzalud? neeeeeee.....ja jos uvijek vjerujem u cudo...moram ....i zbog njega i zbog sebe.....svaki dan ...svako jutro koje svane uz njega za mene je dar bozji...i molit cu se da cim duze potraje....
|
|
|
Post by jj on Apr 2, 2014 8:02:08 GMT 1
Danka, mojoj je mami bolest otrkivena u terminalnoj fazi, kod tvog muža uhvaćena je dosta rano. Barem su zato te dvije priče međusobno nezavisne. Osim toga, njegov oporavak i dalje liječenje teku izuzetno dobro i to su činjenice koje će utjecati na krajnji ishod, sve ostalo nečije su tuđe priče
|
|
|
Post by nena2013 on Apr 2, 2014 10:04:14 GMT 1
draga Danka, nego kako da vjeruješ u čudo, i da se borite i nadate...to je jedini put i samo naprijed... trebamo biti svjesni, da su svi karcinomi opačine i potencijalno fatalne bolesti... al znamo i to da se mogu pobijediti...i zato se borimo, nadamo se i ne predajemo se....kao što ti i tvoj dragi suprug radite.... Sarky i jj su nam samo ispričali svoje tužne priče...a takvih ima puno i kod drugih tipova karcinoma....i svugdje na webu ih možemo pronaći. A ima i onih dobrih priča, sa sretnim završetkom, za svaki tip bolesti.... Ti i tvoj suprug živite svoju priču, punu nade, vjere, optimizma, borbe i samo tako nastavite...... ide vama to......!! Ja vam želim i vjerujem u vaš uspjeh
|
|
|
Post by mcespoo on Aug 4, 2014 9:17:02 GMT 1
preksinoć je moj tajo zaspao....
bio je u bolnici na intenzivnoj desetak dana zbog zatajivanja bubrega. svaki dan nas je molio da ide doma, mi smo molili doktore, ali stanje je bilo preteško. u utorak nam je njegov dr. rekao da su se bubrezi vratili u funkciju i da bi u četvrtak-petak mogao prijeći na odjel na postintenzivnu njegu. objasnio nam je da više nema nikakve terapije koju ne može primati van bolnice, da je opće stanje jako teško i da bi, u stvari, na odjelu ležao onako, da nije doma. za nas to nije dolazilo u obzir. kupili smo odmah bolesnički krevet, dali se u potragu za kisikom, zlu ne trebalo, organizirali sanitetski prijevoz da nam opet taju ne istumbaju kao kod dolaska u bolnicu i doveli ga doma u petak.
proveo je mirnu noć. u subotu smo bili s njim, smjenjivali se da nikad ne bude sam, namjestili mu tv u sobu, tražio je da mu kupim novine i da ohladim 5-6 boca vode, bila mu je njegova doktorica, nekoliko dragih ljudi ga je obišlo.... popodne mu je došao brat, malo su sjedili i negdje oko 8 tajo je rekao da je umoran i da bi malo spavao. sestra i ja smo malo izašle do mora, udahnuti zrak desetak minuta i vratile smo se dežurati kod njega. malo mama, sestra, pa ja. spavao je, ali nekako preduboko. oko 9 i po smo ga krenule presvući i spremiti za noć, a on je i dalje spavao. tad smo sve tri bile oko njega i pokušavale ga probuditi. zaspao je mirno kako nije mjesecima..... i nema ga više..... čekao je da dođemo i sve tri budemo s njim. moj tajo.....
|
|
|
Post by jj on Aug 4, 2014 9:36:21 GMT 1
Mcespoo, moja iskrena sućut.
|
|
|
Post by nena2013 on Aug 4, 2014 10:10:14 GMT 1
mceespo, primite moju iskrenu sućut..
|
|
|
Post by meegii on Aug 4, 2014 11:36:26 GMT 1
mcespoo, moja sucut tebi i cijeloj obitelji
|
|
|
Post by Vanda on Aug 4, 2014 12:06:48 GMT 1
Primi moju sućut mcespoo. Tvoj tata je otišao u miru i okružen ljubavlju. Sve ste učinili.Šaljem ti virtualni zagrljaj.
|
|
|
Post by tatica on Aug 4, 2014 18:42:04 GMT 1
Mcespoo, primi moju sućut zbog gubitka tate.... Žao mi je, ali ipak, neka te sa vremenom utješi da je zaspao mirno i tiho, a svi ste ga ispratili i bili uz njega posljednje trenutke. Drži se...
|
|
|
Post by sarky on Aug 4, 2014 19:41:12 GMT 1
Žao mi je mcespoo, primi moju iskrenu sućut
|
|
|
Post by vedransaba on Aug 4, 2014 19:49:43 GMT 1
moja iskrena sucut mcespoo...
|
|
|
Post by lelica on Aug 4, 2014 21:22:31 GMT 1
mcespoo, primi moju sućut :-(
|
|
|
Post by marijana on Aug 4, 2014 22:47:03 GMT 1
mcespoo, primi moju iskrenu sućut
|
|
ana
Aktivni član
Posts: 98
|
Post by ana on Aug 5, 2014 20:18:25 GMT 1
Mcespoo, moja iskrena sućut...
|
|
danka
Aktivni član
Posts: 65
|
Post by danka on Aug 5, 2014 22:09:46 GMT 1
Moja iskrena sucut Mcespoo...
|
|
|
Post by mcespoo on Aug 6, 2014 8:11:42 GMT 1
hvala vam svima. nisam dugo na ovom forumu i ne pišem baš previše, ali mi je velika utjeha, škola i podrška, čak i sada kad mog taje više nema.
tuga je beskrajna i neizreciva. a negdje u svemu tome tračak mira jer smo napravili sve što smo mogli i zadnje trenutke je proveo doma sa svojima najmilijima. ne znam kako bi smo mi preživjeli da je umro u bolnici, sam, preplašen...
ostala je ogromna praznina. i čini mi se da je svaki trenutak sve veća. imali smo jedan dobar odnos. tajo moj i duša tatina... tako mi nedostaje. imam tako jaku, fizičku potrebu sve mu pokazati, reći, otrčati do njega prije posla da vidim kako je jutros... tajo moj...
|
|
tana
Aktivni član
Posts: 63
|
Post by tana on Aug 23, 2014 21:06:31 GMT 1
Posljednjih mjeseci umrlo je nekoliko osoba u ranim četrdesetima od zloćudnih bolesti iz moje blizine i to u vrlo kratkom roku.Ne mogu više ljudi, samo hodam po sahranama, imaju malu dječicu i ništa mi nije jasno i pretužna sam. Samo čekam slijedećeg. Što je više s tom medicinom više? Od moje obitelji odnijela je 5 članova, nikome nije bilo pomoći.. Oprostite na tuzi i ogorčenosti...
|
|
|
Post by sarky on Aug 23, 2014 21:51:57 GMT 1
Draga tana, znam kako ti je. Isto se pitam i ja iz dana u dan. U mojoj ulici je u posljednjih godinu dana troje oboljelo, a znam još puno njih u gradu koji imaju rak, i isto ih je nekoliko umrlo, među njima i moj prijatelj koji je imao svega 29 godina i rak gušterače
|
|
tana
Aktivni član
Posts: 63
|
Post by tana on Jan 2, 2015 23:00:41 GMT 1
Za moju mamu www.youtube.com/watch?v=5anLPw0EfmoThese wounds won't seem to heal, I've tried so hard to tell myself that you're gone, But though you're still with me, I've been alone all along...
|
|