|
Post by sarky on Aug 31, 2018 14:25:36 GMT 1
ivanedamse, moja iskrena sućut!
Znam da vam je sad teško, isto sam prošla sa tatom, završio u bolnici i par sati kasnije preminuo neočekivano, i nismo se stigli oprostiti. Uvijek će mi biti žao zbog toga, i zato što je bio sam u bolnici, ali sad znam da je za njega tako bilo najbolje jer se nije mučio, a uz metastaze po mozgu, jetri i kostima mučio bi se jako da je to krenulo galopirati. Danas mi je to jedina utjeha.
|
|
lily
Frend svima
Posts: 108
|
Post by lily on Sept 1, 2018 0:10:14 GMT 1
Evo da javim, svekrva je umrla sinoc u pola 10. Bez bolova ,i nesvjesna da odlazi..spremali smo se ujutro da odemo oprostit se, nismo stigli tesko mi je , proslo je samo 9mj od dijagnoze, nadali smo se da nece tako brzo, ali eto, bolje da je zavrsilo bez muka i brzo Primi moje iskreno saucesce! Ja sam se od pocetka pitala odakle tolika ljubav prema svekrvi...bolest jeste uzasna, i kome god da se desi bih pomogla maksimalno, ali ti si toliko ljubavi ulozila, brige i nege, kao da se radi o tvom roditelju. To je za svaku pohvalu, verujem da je bila divna zena, cim je to zasluzila. Budite srecni sto ste je imali...grozna boljka...grozna...
|
|
lily
Frend svima
Posts: 108
|
Post by lily on Sept 1, 2018 0:24:00 GMT 1
Draga lily, čini mi se da se jako dobro nosiš sa svime. Tako i treba, gledati unaprijed, a sjećati se lijepih trenutaka. Razmišljati o svemu što smo imali, a ne samo o gubitku. Moj suprug je odrastao bez oca. Moj je bio... hajmo reć da osjećaj koje vežem uz sjećanje na njega je strah i stres, ne ljubav. Cijeni vrijeme koje si imala sa svojim i cijeni činjenicu da je to vrijeme bilo vrijedno. Što se tiče života na daljinu - ja sam bila 6 godina u takvom braku. Udaljenost nije bila tako vleika kao tvoja, ali je postojala i viđali smo se samo vikendima. Može se, iako nije idealno. Sada smo skupa i više cijenimo to vrijeme. Sretno ti bilo! Draga ivanedam se - žao mi je. Vjerujem da je šok. Ali za mamu je bolje da ode naglo nego da se dugo muči. Na kraju, i za vas je bolje tako. Ipak, nije gotovo dok nije gotovo. Drži se! Hvala Vanda, drzimo se, bas mi je tesko, proplacem malo, pa me prodje, pa opet...Deluje mi da nije istina, da ce da dodje sa pijace punih kesa, da sedne za stolom i resava ukrstene reci, ali nekako se trgnem pa shvatim da nece 😭😖, a toliko se svacega izdesavalo u zadnje vreme kod nas, da imam u isto vreme utisak kao da je ipak sve to bilo davno, pre godinu dana...Ne bih volela da me drmaju te emocije toliko, ali moj muz mi je rekao dok je jos tata bio bolestan (jer su tada tatine emocije isplivale) "Sad znam na kog si tako emotivna"...Sto se nas dvoje tice, super nam je ovaj online brak, njegova majka me non stop pita kad cu da idem, jel sam zavrsila radove, njega isto pita, pa smo provalili da ona brine da nam se brak ne raspadne 😀😂, ali nikako da joj kazem da se opusti, da smo ipak to moj muz i ja i da smo vec bili razdvojeni skoro dve godine...Valjda ona to ne zna, a i sad je ovo brak, mnogo ozbiljno 😂 bas smo se muz i ja juce slatko smejali 😂 Inace njemu je ok u Nemackoj, mora da kupi neki namestaj i izmedju ostalog i jednu stolicu, jer mu dve ne trebaju...Njegove ideje me slatko nasmeju 😂😂😂
|
|
marin
Novi član
Posts: 47
|
Post by marin on Sept 1, 2018 11:08:06 GMT 1
Moje saučešće. Blago tvom mužu uz takvu suprgu!
|
|
|
Post by Vanda on Sept 1, 2018 18:52:36 GMT 1
Žao mi je iva, drži se.
|
|
|
Post by ivanedamse on Sept 2, 2018 8:58:00 GMT 1
Hvala vam svima. Mi jos prolazimo muku cekajuci sahranu sutra, dani tako sporo idu, kao da je proslo 10, a ne 2. Bila je divna zena, velika, nikad necu zaboravit kad smo dok je prolazila 2.ciklus kemoterapije djeca i ja dobili gripu, nije ju bilo briga za nju, prala mi je sudje, brinula za djecu, kuhala caj. Uvijek je bila takva, svi su bili vazniji od nje same, zasluzila je odmor. Ne znam kako cu zivjeti s tim da sam muzu kad ju je odvela hitna rekla da ne brine, da cemo cut ujutro pa da onda ode do nje, a ona nije docekala jutro, nije ju vidio. Bio je na poslu, nisam ga htjela zabrinjavat, a trebala sam mu otvoreno rec da je lose i da krene za zagreb, ali zbilja nisam ocekivala, mislila sam da ima jos koji dan. Ni doktori nisu bili iskreni, a svekar prica da su vjerojatno znali da ce bit tako. Ostala mi je golema krivica radi muza, ali sam se ravnala i po po njegovoj mami, ona bi ga postedila toga da ju vidi takvu, samo ne znam dal ce mi on zamjerit, ne prica puno, drzi sve u sebi. Slijedim ga ko sjena i grlim, nekad prihvaca, nekad se povlaci, samnom najmanje prica. Dala sam koliko god sam mogla, bilo mi je i tesko, i plakala sam, bilo je i scena raznih, napravila sam i kaos s dijelom obitelji, na sam dan njene smrti , kad ju je odvela hitna, razrijesila sam ono sto nitko nije. Grizem se, ona je uvijek bila smirena, i donosila mir u tu obitelj koja se nije raspala radi nje, a ja sam potakla da se konacno raspadne. Ne znam, neki kazu da je tako dobro, da je to bilo na meni, ali ja se grizem radi nje. Najstariji sin je hitnu docekao u zagrebu, zadnje rijeci je uputila njemu "vas 3 se ne razdvajajte", a cetvero ih je, nadam se samo da mi je time poslala poruku da sam napravila dobro. Covjek koji majku u 9mj bolesti nije dosao pitat kako je iako zive u istoj kuci, i koji na dan njene smrti prijeti da ce me pretuc nije zasluzio da se bilo tko smiri, zasluzio je da ga se odbaci, i vjerujem da ga je odbacila preko mene. Nadam se da nisam pogrijesila.
|
|
|
Post by pashkica on Sept 2, 2018 11:12:24 GMT 1
iva Sve si dala, sve si napravila, ljudski i pošteno. Sada je vrijeme da se pobrineš za sebe.
|
|
lily
Frend svima
Posts: 108
|
Post by lily on Sept 3, 2018 6:49:06 GMT 1
Draga Iva, Nazalost ima raznuh ljudi, tesko je, znam, ali sam sigurna da si uradila ispravno, jer se po tebi vidi koliki si covek i verujem da si sve uradila za nju i za svoju porodicu, ali ova bolest je, i sama znas previse strasna. Pusti muza, treba mu vremena da shvati sta se desilo, verujem da on zna koliko si se zrtvovala za nju. Mozda jednostavno tako reaguje na bol i tugu.
Moju sestru je pre 15 dana svekrva nazvala "govnom", nadurila se i naljutila jer je ona opomenula da bebi ne daje vodu, a ova je bebi nalila vodu i beba se zacenila i krenula da se "bori" za vazduh. Ja sam bila prisutna, i kad ju je sestra opomenula, ova se naljutila. Njen muz vozi kamion po Evropi, znaci nije tu (kao ni moj). Mnogo sam tuzna, jer je moja sestra pola trudnoce iznela paralelno sa tatinim hemoterapijama i bolescu. Porodila se nedelju dana pre njegove smrti na carski rez, imala infekciju rane i skidanje konaca na zivo da bi ranu cedili...Moj divni otac nije doziveo tu srecu i radost koju je tako ponosno ocekivao (pricale mi zene na onkologiji kako im se hvalio da ce da ga seta, pa da spremi drva jer treba da bude toplo, beba je mala...), a sa druge strane ovi matori (i svekar njen, svekrva posebno) su zivi, zdravi, i umesto da uzivaju, oni 15 dana nisu hteli da udju da vide dete, jer su se nadurili iz njima znanih razloga...Kolko sam samo suza prolila, jer znam kako bi moj otac, a nema ga...I ne zna covek sta da misli i kako da se ponasa...Sigurna sam da uvek i svuda ina takvih ljudi, evo kao i kod tebe u porodici. Nazalost oni ne znaju da je zivot jedan, da ustanu ujutru i da se zahvale sto su zivi i zdravi, da seju ljubav, a ne mrznju, bes i ljutnju i to prema svom najrodjenijem...Samo treba da se nadje nacin da se odnosi sa takvim ljudima drze pod kontrolom i da se izdignes iznad njih...Nemoj da trosis sebe na ljude koji nisu zasluzili ni gram tvoje paznje, ili se bar potrudi da bude tako...Mi se evo trudimo...Iskrena da budem, ja bih prva upucala tu njenu svekrvu, ali se kulturno javim i kazem dobar dan, gledam je pravo u oci, ona negde ko noj zarije pogled u pod...
|
|
nives
Aktivni član
Posts: 92
|
Post by nives on Sept 4, 2018 18:58:31 GMT 1
Hvala vam svima. Mi jos prolazimo muku cekajuci sahranu sutra, dani tako sporo idu, kao da je proslo 10, a ne 2. Bila je divna zena, velika, nikad necu zaboravit kad smo dok je prolazila 2.ciklus kemoterapije djeca i ja dobili gripu, nije ju bilo briga za nju, prala mi je sudje, brinula za djecu, kuhala caj. Uvijek je bila takva, svi su bili vazniji od nje same, zasluzila je odmor. Ne znam kako cu zivjeti s tim da sam muzu kad ju je odvela hitna rekla da ne brine, da cemo cut ujutro pa da onda ode do nje, a ona nije docekala jutro, nije ju vidio. Bio je na poslu, nisam ga htjela zabrinjavat, a trebala sam mu otvoreno rec da je lose i da krene za zagreb, ali zbilja nisam ocekivala, mislila sam da ima jos koji dan. Ni doktori nisu bili iskreni, a svekar prica da su vjerojatno znali da ce bit tako. Ostala mi je golema krivica radi muza, ali sam se ravnala i po po njegovoj mami, ona bi ga postedila toga da ju vidi takvu, samo ne znam dal ce mi on zamjerit, ne prica puno, drzi sve u sebi. Slijedim ga ko sjena i grlim, nekad prihvaca, nekad se povlaci, samnom najmanje prica. Dala sam koliko god sam mogla, bilo mi je i tesko, i plakala sam, bilo je i scena raznih, napravila sam i kaos s dijelom obitelji, na sam dan njene smrti , kad ju je odvela hitna, razrijesila sam ono sto nitko nije. Grizem se, ona je uvijek bila smirena, i donosila mir u tu obitelj koja se nije raspala radi nje, a ja sam potakla da se konacno raspadne. Ne znam, neki kazu da je tako dobro, da je to bilo na meni, ali ja se grizem radi nje. Najstariji sin je hitnu docekao u zagrebu, zadnje rijeci je uputila njemu "vas 3 se ne razdvajajte", a cetvero ih je, nadam se samo da mi je time poslala poruku da sam napravila dobro. Covjek koji majku u 9mj bolesti nije dosao pitat kako je iako zive u istoj kuci, i koji na dan njene smrti prijeti da ce me pretuc nije zasluzio da se bilo tko smiri, zasluzio je da ga se odbaci, i vjerujem da ga je odbacila preko mene. Nadam se da nisam pogrijesila. Prvo, jako mi je žao, ali najbitnije je da je što manje patila. Krivicu nemoj imati jer nitko od nas tko je to prošao iz prve ruke nije prošao bez PTSP-a. Ne kažu zalud da je rak bolest cijele obitelji. Svi mi kad se dogodi kraj imamo nešto što si predbacujemo. Ja sam rekla da neću pa se opet krivim što sam zanjemila taj zadnji dan. Rekla sam joj da ju volim najviše, al nisam imala riječi pričat joj išta dalje, a bila je svjesna. Napravila si najbolje što si mogla i znala kroz cijelu bolest i to je najbitnije. Sigurna sam da je to znala jer se briga i volja uvijek osjeti.
|
|
|
Post by inesssss on Sept 4, 2018 20:54:39 GMT 1
Iva, moje saucesce, tek sam sad vidila sta se izdogadalo.. Zdravo svima, Da vam javim da smo tati ostavljali 40 dana pre par dana, i dalje smo tako tuzne i neutesne...cesto mi podje suza na oci i skupe mi se usne, kao zaplakala bih, i onda pogledam u njegovu sliku koju smo uramile, veliku, stoji na polici, na njoj se smeje, i onda kazem sebi " nije on zasluzio da ja placem".Uzmem sliku pa pricam sa njim...Tesko mi je da gledam sve te slike i uspomene po kuci, ali nista ne pomeram. Na toj velikoj slici je nasmejan i srecan, to je slika sa moje svadbe, i tako zelim da mi se ureze u secanje. Ne bih da ga izgubim iz vida, a ni da se secam onih strasnih dana, kada je bio jako lose...Inace, tu je sestra sa bebom, pa nam je to razonoda, tu su kumovi, rodjaci, prijatelji. Muz se odselio za nemacku, sad smo u nekom online braku, ali nam ne smeta, super smo...Ja sam se pored svega uhvatila u neke radove oko stana, pa mi to skrece misli, citam knjigu...i tako...Zivot se nastavio, nadam se da ce nas oni cuvati odnekud...Inace, nisam sujeverna, alu se desilo da je nestala struja u citavom gradu, a kod sestre i bebe u sobi je sijaluca svetlela, i nismo imali pojma sta je, ni sad ne znamo, povezali smo to da deda cuva unuka 😀. Od kad je tata umro, meni se bas bas cesto desava da kad god pogledam na sat, kazaljke su poklopljene, i to smo povezale da tata misli na nas i tako nam stavlja do znanja...iako ne verujemo u ta cuda, time se tesimo 😀... Sto se dece tice, mozda je neukusno da sudim da li treba ili ne da budu prisutna, ali ja bih svoju sklonila sto vise mogu. Misli da su dovoljno veliki da shvate da nesto nije u redu, a opet mali da shvate sta nije u redu i mozda ce da im ostanu neke teske slike, a mislim da nema potrebe za tim. Slazem se sa novim, da treba konsultovati psihologa, oni su ipak strucni...Sve vas pozdravljam 😘...Ines nema te, kako si? A moja Lily, evo sam ima skoro misec dana samo u matematici i moru, doslovce od 7 ujutro do 11 navecer, mature, popravni, jesenski rokovi, uz pauzu kupanja 3-7 pa mi to nekako micalo misli. Sad je malo stalo pa uvatila prehlada. Al da mi svaki dan ne prolazi kroz glavu, je, pogotovo u ovom periodu, pa je maloj prvi dan vrtica koji je propustija pa joj je rodendan za 15ak dana, (subotu na nedilju san cilu noc plakala ka kisna godina), sve mi nekako sve cesce eskalira na one histericne, ocajnicke suze.. Al jbga, zivot ne pita
|
|
|
Post by eka on Sept 4, 2018 21:43:53 GMT 1
Evo da javim, svekrva je umrla sinoc u pola 10. Bez bolova ,i nesvjesna da odlazi..spremali smo se ujutro da odemo oprostit se, nismo stigli tesko mi je , proslo je samo 9mj od dijagnoze, nadali smo se da nece tako brzo, ali eto, bolje da je zavrsilo bez muka i brzo Moja sucut..
|
|
|
Post by Vanda on Sept 5, 2018 11:57:22 GMT 1
Vrlo je nezahvalno davati ikakve prognoze jer je lako pogrijesiti. Ako das crnu, pacijent i obitelj se ljuti jer si pacijenta pokopao, a on jos ziv. Ako si optimistican, a pacijentu naglo krene na gore: zasto si lagao da ce bit dobro. Vrlo je tesko procijeniti i sto je istina i sto treba reci da oboljelom ne lazes, s opet da ga bas ne ubijes u pojam.
Draga Iva, tvoj muz se nema nikakva prava ljutiti na tebe. Ucinila si sve i nisi prorok. Ljudski je u tuzi traziti krivca, ali na tebi nema nikakve krivnje. Nemas si sto oprastati.
|
|
lily
Frend svima
Posts: 108
|
Post by lily on Sept 6, 2018 5:53:18 GMT 1
Iva, moje saucesce, tek sam sad vidila sta se izdogadalo.. Zdravo svima, Da vam javim da smo tati ostavljali 40 dana pre par dana, i dalje smo tako tuzne i neutesne...cesto mi podje suza na oci i skupe mi se usne, kao zaplakala bih, i onda pogledam u njegovu sliku koju smo uramile, veliku, stoji na polici, na njoj se smeje, i onda kazem sebi " nije on zasluzio da ja placem".Uzmem sliku pa pricam sa njim...Tesko mi je da gledam sve te slike i uspomene po kuci, ali nista ne pomeram. Na toj velikoj slici je nasmejan i srecan, to je slika sa moje svadbe, i tako zelim da mi se ureze u secanje. Ne bih da ga izgubim iz vida, a ni da se secam onih strasnih dana, kada je bio jako lose...Inace, tu je sestra sa bebom, pa nam je to razonoda, tu su kumovi, rodjaci, prijatelji. Muz se odselio za nemacku, sad smo u nekom online braku, ali nam ne smeta, super smo...Ja sam se pored svega uhvatila u neke radove oko stana, pa mi to skrece misli, citam knjigu...i tako...Zivot se nastavio, nadam se da ce nas oni cuvati odnekud...Inace, nisam sujeverna, alu se desilo da je nestala struja u citavom gradu, a kod sestre i bebe u sobi je sijaluca svetlela, i nismo imali pojma sta je, ni sad ne znamo, povezali smo to da deda cuva unuka 😀. Od kad je tata umro, meni se bas bas cesto desava da kad god pogledam na sat, kazaljke su poklopljene, i to smo povezale da tata misli na nas i tako nam stavlja do znanja...iako ne verujemo u ta cuda, time se tesimo 😀... Sto se dece tice, mozda je neukusno da sudim da li treba ili ne da budu prisutna, ali ja bih svoju sklonila sto vise mogu. Misli da su dovoljno veliki da shvate da nesto nije u redu, a opet mali da shvate sta nije u redu i mozda ce da im ostanu neke teske slike, a mislim da nema potrebe za tim. Slazem se sa novim, da treba konsultovati psihologa, oni su ipak strucni...Sve vas pozdravljam 😘...Ines nema te, kako si? A moja Lily, evo sam ima skoro misec dana samo u matematici i moru, doslovce od 7 ujutro do 11 navecer, mature, popravni, jesenski rokovi, uz pauzu kupanja 3-7 pa mi to nekako micalo misli. Sad je malo stalo pa uvatila prehlada. Al da mi svaki dan ne prolazi kroz glavu, je, pogotovo u ovom periodu, pa je maloj prvi dan vrtica koji je propustija pa joj je rodendan za 15ak dana, (subotu na nedilju san cilu noc plakala ka kisna godina), sve mi nekako sve cesce eskalira na one histericne, ocajnicke suze.. Al jbga, zivot ne pita Drago mi je da si u poslu, moramo napred, nema nazad, tesko je, ali tako je jedino ispravno. Kad ti se place, placi, vristi, bice ti posle lakse...Verujem da ce te sve "prvo" koje sledi u odrastanju vase cerke asocirati na njega i da ces uvek da se setis i da ce uvek da se javi ta prokleta tuga sto propusta i ne vidi te trenutke. Mozda postoji nesto posle zivota, nozda on i vidi, a mi ne znamo, vodi se time da je mozda tako. I samo napred, tesko je, pretesko, puno te pozdravljam i zelim ti svu srecu ovoga sveta..
|
|
lily
Frend svima
Posts: 108
|
Post by lily on Sept 6, 2018 5:56:40 GMT 1
Za sve nas koji smo preziveli ovu opaku bolest, i u ime onih koji nazalost nisu. Citala sam neke isecke o akademiku Vladi Jeroticu, koji je umro pre par dana i ova poruka mi je ostala u secanju. Mozda uz nju lakse shvatimo sustinu zivota...
"Мучно је, али и величанствено живети. И са смислом и без смисла. Очевидно је ипак много мучније ако у нама преовлада бесмисао постојања. Са годинама и старошћу, неминовно се у човека усељавају песимизам и депресија, очајање и доживљај апсурда, са убрзаним саморазарањем услед попуштања, најпре духовно-душевне, па онда и физичке, пре свега имунолошке одбране. Давање смисла овој, до краја несхватљивој борби између живота и смрти, не само да продужава живот и ствара услове за уравнотежену, па и мудру старост и често мирније и безболније умирање, већ испуњава човека љубављу према животу и људима, проширује његову личност и зрачи истинском жељом да пружи другим људима помоћ. Живот се онда завршава као зрео плод који падне са гране живота, не да иструли већ да послужи као семе новом животу.
|
|
|
Post by eka on Sept 12, 2018 0:35:59 GMT 1
Za sve nas koji smo preziveli ovu opaku bolest, i u ime onih koji nazalost nisu. Citala sam neke isecke o akademiku Vladi Jeroticu, koji je umro pre par dana i ova poruka mi je ostala u secanju. Mozda uz nju lakse shvatimo sustinu zivota... "Мучно је, али и величанствено живети. И са смислом и без смисла. Очевидно је ипак много мучније ако у нама преовлада бесмисао постојања. Са годинама и старошћу, неминовно се у човека усељавају песимизам и депресија, очајање и доживљај апсурда, са убрзаним саморазарањем услед попуштања, најпре духовно-душевне, па онда и физичке, пре свега имунолошке одбране. Давање смисла овој, до краја несхватљивој борби између живота и смрти, не само да продужава живот и ствара услове за уравнотежену, па и мудру старост и често мирније и безболније умирање, већ испуњава човека љубављу према животу и људима, проширује његову личност и зрачи истинском жељом да пружи другим људима помоћ. Живот се онда завршава као зрео плод који падне са гране живота, не да иструли већ да послужи као семе новом животу. Sve cekam prijevod.
|
|
|
Post by likili on Sept 12, 2018 1:23:27 GMT 1
eka,evo umesto lily..
"Mučno je,ali i veličanstveno živeti.I sa smislom i bez smisla.Očevidno je ipak mnogo mučnije ako u nama preovlada besmisao postojanja.Sa godinama i starošću,neminovno se u čoveka useljavaju pesimizam i depresija, očajanje i doživqaj apsurda, sa ubrzanim samorazaranjem usled popuštanja, najpre duhovno-duševne,pa onda i fizičke, pre svega imunološke odbrane. Davanje smisla ovoj, do kraja neshvatiljivoj borbi između života i smrti,ne samo da produžava život i stvara uslove za uravnoteženu, pa i mudru starost i često mirnije i bezbolnije umiranje,već ispunjava čoveka ljubavlju prema životu i ljudima,proširuje njegovu ličnost i zrači istinskom željom da pruži drugim ljudima pomoć.Život se onda završava kao zreo plod koji padne sa grane života,ne da istruli već da posluži kao seme novom životu.
svima srećno,i lp
|
|
lily
Frend svima
Posts: 108
|
Post by lily on Sept 13, 2018 6:54:22 GMT 1
Izvini eko, nisam obratila paznjuda je na cirilici i hvala likili 😀
|
|
|
Post by honeybee on May 5, 2022 15:28:50 GMT 1
Pozdrav svima, citam vas dosta dugo, mislim da sam procitala svaku stranicu ovog topica. Mom ocu je dijagnosticiran mikrocelularni rak pluca prije 6 mjeseci,ima 60 godina. Zasad je koliko-toliko dobro, prosao je 6 kemoterapija i dva zračenja metastaza na kraljeznici i ramenu. Sad su ukinuli sve kemoterapije buduci su prejake da bi se lijecio njima na dulje staze. Ako tko ima kakav savjet, sto je vama pomoglo, a da nije ovdje mozda napisano, znacilo bi mi. Svjesni smo svi da nemamo gotovo nikakve sanse u borbi s ovim zlom, ali da nam tata pozivi sto je duze moguce.
|
|
|
Post by sarky on May 25, 2022 9:19:09 GMT 1
Pozdrav svima, citam vas dosta dugo, mislim da sam procitala svaku stranicu ovog topica. Mom ocu je dijagnosticiran mikrocelularni rak pluca prije 6 mjeseci,ima 60 godina. Zasad je koliko-toliko dobro, prosao je 6 kemoterapija i dva zračenja metastaza na kraljeznici i ramenu. Sad su ukinuli sve kemoterapije buduci su prejake da bi se lijecio njima na dulje staze. Ako tko ima kakav savjet, sto je vama pomoglo, a da nije ovdje mozda napisano, znacilo bi mi. Svjesni smo svi da nemamo gotovo nikakve sanse u borbi s ovim zlom, ali da nam tata pozivi sto je duze moguce. Jooj, samo me stegnulo sad kad sam vidjela post na ovoj temi Moj tata je imao mikrocelularni karcinom nepoznatog primarnog porijekla (iako vjerojatno potekao iz pluća, nikad nije nađen u plućima), sa metastazama po cijelom tijelu Poživio je malo više od 2 godine od dijagnoze, bio je medicinsko čudo. Pisala sam detaljno o tome na temi Priča o mome japi, možeš slobodno pregledati, mislim da je terapija i dalje ista, PE protokol u prvom ciklusu kemoterapija, i ako imaš kakvih pitanja, tu sam za sve na što ću ti znati odgovoriti, ili samo za podršku. Žao mi je što kroz to morate prolaziti
|
|
|
Post by honeybee on Jun 6, 2022 23:36:30 GMT 1
Tatu je noćas odvezla hitna. Srušio se, srećom na krevetu. Izgubio je svijest na par sekundi. Otkucaji su bili 25, a tlak nismo mogli ni izmjeriti. Horor. Bio je bas bas lose. Cekam jutro da saznam nesto. Drasticno pogorsanje je nastupilo unazad 2 tjedna. Ne jede gotovo nista, samo je u krevetu, mucnina, gubitak ravnoteze, smutnja u glavi i jake, konstantne, bez prestanka glavobolje. Tipični simptomi meta u mozgu. Iako sam inzistirala da jednom mjesecno radimo ct preventivno, on nije htio, kao sto ne zeli ni sad, tako da metastaze na mozgu nisu potvrdene, ali jasno je da su tu. Zapravo prije koji dan je pristao da odemo na ct glave, ali uz uvjet da pricekamo jos koji dan, misleci da je nesto prolazno i da ce naići, kao i svaki put do sad. Međutim, toliko mu je lose da vise ne ide uopće iz kreveta i sad je praktički nemoguće odraditi taj ct jer on jedva ode do wc-a, kamoli da ga vozimo negdje, sumnjam da ce mete htjeti i lijeciti, budući mu u 7 mjeseci od dijagnoze nisu niti jednom napravili ct glave, za tumor koji se zna da uvijek ode na mozak. Ne znam sto reci, u pocetku sam bila uvjerena da ce sve biti ok, medutim zadnjih mjesec dana sam shvatila da s mikrocelularnim nema gotovo nikakve nade. Probali smo zaista sve. Pomirila sam se da ne mogu nista promijeniti, ali mi je uzasno tesko sto on to mora prolaziti i sto trpi nesnosne bolove, uzasno je propao, do neprepoznatljivosti. I naravno, iznenadilo me kako je brzo nastupilo pogorsanje...vidim da je vise manje kod svih ista prica
|
|
|
Post by fuzija on Jun 7, 2022 7:44:25 GMT 1
honeybee Žao mi je. Slična priča i s mojom majkom, prekjučer odvezla hitna, pala saturacija, narasla temperatura, narasli otkucaji. Sad sumnjanju da se nešto sa srcem zbiva. Osim toga, ide i na CT glave danas. I više nego jasno mi je kroz što prolaziš. I ja sam sama svjesna da nema neke nade. A onda stalno se nadam nekom čudu, da će mi reći "Ne, to nije rak, to je neka druga skrivena bolest koja ima bolje prognoze od raka i nosi bolju kvalitetu života". Nama se naglo pogoršala situacija nakon prve kemoterapije, tako je upitno uopće hoće li primiti drugu kemoterapiju.
|
|
|
Post by honeybee on Jun 7, 2022 11:37:33 GMT 1
Moj tata je primio 6 kemoterapija, neku je podnio bolje, neku lošije, a regresija je bila minimalna. Tumor se smanjio oko centimetar, centimetar i pol, a bas ga je izmucila svaka kemoterapija, na jednu je cak alergijski reagirao, skoro je umro, pa su mijenjali. Nažalost i kad ljudi dođu "na vrijeme", mikrocelularni ne ostavlja sanse. Pri dijagnozi su bili zahvaceni samo limfni cvorovi, a doktorica mi je rekla da se ne veselim pretjerano jer je vjerojatno otisao još negdje, samo se trenutno ne vidi. Tako je i bilo. Nedugo poslije toga su pronadene metastaze na kralježnici, ramenu i rebrima. Ne znam sto reci, treba pokusavati do kraja, produzivati zivot sto je vise moguce, mada je svaka sekunda mom tati mucenje, i psihicko i fizicko. Ovo ruzno zvuci, ali razmisljam kako je stoput bolje kad covjek umre od srcanog udara i to je kraj, nego ovako kad se muci i on i cijela obitelj. To je pretesko za gledati. Za mene nije postojao nijedan strah osim bolesti i smrti moje obitelji. I bas to se dogodilo. Jos kad bi dao sve, a pomoci nema... Moj se tata bavi pčelarstvom od rane mladosti, i bas se veselio ovoj godini, nadao se da ce moci jos ovu godinu odpcelariti, početkom godine je bio super, ali eto, prokleta bolest... Javi je li CT glave bio u redu
|
|
squo
Frend svima
Posts: 126
|
Post by squo on Jun 7, 2022 13:56:27 GMT 1
Zao mi je sta jedna i druga prolazite pakao sa svojim voljenima..tesko je nekom ko isto nije prosao opisat koja je to tuga..srecom moja se mama za sad jako dobro drzi i reagira na terapije ali ona ima i drugu dijagnozu..od saznanja njene bolesti ovdi san na forumu i iznova citam sve price..i hrabrim i sebe pa i nju.. i upijam svaki savjet i rijeci podrske koje su ovdje dobri ljudi davali medjusobno..iskreno se nadam da ce u narednom razdoblju vasi najmiliji zivjeti bez velike boli...drzte se
|
|
|
Post by honeybee on Jun 7, 2022 16:19:15 GMT 1
Da, lakse je kad podjelis svoje iskustvo s nekim tko prolazi kroz isto, makar i ovako virtualno. Sarky, zaboravila sam ti se zahvaliti na odgovoru usred tog sinocnjeg soka. Hvala ti na odgovoru, zaista si divna, procitala sam jos i prije pricu o tvome Japi mnogima si ovdje pomogla, i dalje si tu za lijepu rijec i podrsku. Svaka cast!!
|
|
|
Post by pashkica on Jun 7, 2022 16:59:29 GMT 1
U zadnjih sam nekoliko godina ispratila oca, pa muža od raka, s njima, jednim, pa drugim, prošla kroz sve faze, od šoka dijagnoze, do nade, liječenja i umiranja. Zatim sam i sama postala onkološki pacijent. Iako sam sad dobro, strah me nadati se.
|
|
|
Post by fuzija on Jun 9, 2022 13:48:17 GMT 1
Evo i mene, CT je zasad ok, nema meta promjena. Tako da sam baš bila sretna i taj dan kad nam je to doktorica rekla je i ona nekako baš bila ok. Zadnja dva dana je opet dosta loše, žali se na njegu, ja se onda malo borim i svađam s tehničarima/sestrama. Tako sam nekako iscrpljena i prazna. Čini mi se kao da mi život uopće nema smisla. Baš sam tužna, danas sam i otišla na groblje k našim najbližima da ih molim za neku pomoć, više ni sama ne znam kakvu. Užasno me ljuti da užasni rak. Baš imam mix emocija. pashkica vidim da i ti svašta prošla. Baš mi je žao. Želim tu snagu i da to govance odleprša od tebe.
|
|
|
Post by sarky on Jun 9, 2022 13:54:30 GMT 1
Draga honeybee, suze su mi krenule sad kad sam pročitala tvoj post Jako jako mi je žao da je došlo do takvog pogoršanja. Ne znam što da ti kažem a da već i sama ne znaš, mogu ti jedino biti podrška u svemu kroz što prolazite. Moj tata je na kraju otišao naglo, iako očekivano, ipak neočekivano baš u tom trenu. Najgori dan u mom životu, u životu moje mame, mojih sestara i brata Danas (a biti će 7 godina u rujnu kako je otišao) sam sretna što je tako bilo i što nije patio. Ja se iskreno nadam da je tvome tati stanje malo bolje. Ako su mete u pitanju, a po svemu sudeći jesu, vjerojatno je već na terapiji kortićima koji će mu ublažiti simptome, ali vjerojatno ga očekuje i zračenje glave. S time bi mogli dobiti još malo vremena, ovisno o njegovom općem stanju. Budite jaki zbog njega i što više uz njega, jer nikad ne znate kad ćete ga vidjeti posljednji put. Ja nikad neću zaboraviti tatin pogled kad sam izlazila iz sobe taj dan, kao da je znao da je to zadnje što ćemo se vidjeti. Najdraži moj japa
|
|
|
Post by sarky on Jun 9, 2022 13:58:48 GMT 1
Evo i mene, CT je zasad ok, nema meta promjena. Tako da sam baš bila sretna i taj dan kad nam je to doktorica rekla je i ona nekako baš bila ok. Zadnja dva dana je opet dosta loše, žali se na njegu, ja se onda malo borim i svađam s tehničarima/sestrama. Tako sam nekako iscrpljena i prazna. Čini mi se kao da mi život uopće nema smisla. Baš sam tužna, danas sam i otišla na groblje k našim najbližima da ih molim za neku pomoć, više ni sama ne znam kakvu. Užasno me ljuti da užasni rak. Baš imam mix emocija. pashkica vidim da i ti svašta prošla. Baš mi je žao. Želim tu snagu i da to govance odleprša od tebe. Fuzija, ima li kakvih naznaka vezano uz pametni lijek? Da li već znate da li je kandidat ili nije?
|
|
|
Post by honeybee on Jun 9, 2022 14:03:12 GMT 1
Cure, sad vozim tatu na CT glave. Držite fige. Sarky, ne pije kortiće jer mu još nisu dijagnosticirane mete, nije želio doktoru, a evo danas idemo jer je sam inzistirao da odemo. Planiram poslati nalaz u Radiokirurgiju, bila sam već tamo pa su mi rekli da po pitanju primarnog ne mogu nista, mogu jedino pozraciti metastaze, ako konzilij odobri preko HZZO-a, tako da se iskreno nadam da ce i ovo moći/htjeti.
|
|
|
Post by honeybee on Jun 9, 2022 14:05:57 GMT 1
Ne znam kako je vama bilo, on cijelu noć nije oka sklopio od bolova u glavi. Doslovno ne prestaje. Od sinoć pa sve do sad. Probali smo sve tablete i doktorica je rekla da ako ne pomognu te zadnje sto je dala, a nisu pomogle, ni malo, da jedini izbor ostaju flasteri morfija. Iako, sve se nadam da bi mu od Medrola bilo bolje, jer u biti on dobiva tablete općenito za bolove, a ne za metastaze na mozgu.
|
|