Post by Vanda on Feb 9, 2014 22:53:20 GMT 1
Često u novinama pročitamo kako postoji gen „za rak“ koji, ukoliko ga imate, vam daje toliku i toliku šansu da ćete oboljeti od neke maligne bolesti Vrlo ilustrativan primjer je prošlogodišnja priča o Angelini Jolie koja se podvrgla dvostrukoj mastektomiji jer je doznala da je „nositelj BRCA1 gena“. O čemu se zapravo radi?
Da bi odgovorili na to pitanje, prvo moramo znati koja je razlika između normalnih stanica i stanica raka. Mi smo višestanični organizmi: građeni smo od stotina različitih vrsta stanica. Te stanice, osim što svaka ima svoju funkciju koju mora obavljat, moraju se podvrgavati i nekim pravilima pristojnog suživota sa drugim stanicama. Kao što svaka skupina ljudi ima zakone i pravila kako se ljudi u zajednici moraju ponašati da bi suživot bio moguć, isto vrijedi i za stanice. Jedno od „pravila staničnog suživota jest“ „nemoj se dijeliti ukoliko nema mjesta ili resursa“. Ukoliko iz vašeg tijela izvadimo stanicu jetre i uzgajamo je u laboratoriju ta stanica će se dijeliti dok ne prekrije sav slobodni prostor. Međutim, nakon toga će stati. Za razliku od normale stanice, tumorska stanica će se nastaviti dijeliti čak i kada više nema mjesta niti resursa čak i pod cijenu smrti cijele vlastite populacije. Znači naše normalne stanice programirane su da rade za dobrobit zajednice, da se čak i žrtvuju ukoliko će ta žrtva donijeti dobrobit organizmu i da ne rade ništa na uštrb drugih stanica. Kako to rade?
Aktivnost naših stanica regulirana je genima. Postoje geni koji stanici govore „dijeli se“ i stanici koji joj govore „nemoj se dijeliti“. Koji će od ta dva poriva nadvladati, ovisi o signalima koje stanica prima iz okoline. Ukoliko ima dovoljno mjesta i dovoljno hrane, stanica će se dijeliti. Ukoliko nema, neće. „Dijeli se“ geni zovu se onkogeni, a „nemoj se dijeliti“ geni zovu se tumor supresor geni. Iako imaju opasna imena, to geni nisu sami po sebi loši niti sami po sebi uzrokuju rak. Ove gene imamo svi i potrebni su nam kako bi regulirali diobu naših stanica. Mnogi tumor supresor geni popravljaju našu DNA kada se ošteti (vidi kasnije). Međutim, ukoliko imamo neku mutaciju (bilo da smo je naslijedili ili „osvojili“ tijekom života) koja uzrokuje poremećaje u regulaciji ovih gena, onda je i ponašanje stanica poremećeno. Recimo da imate mutaciju u nekom onkogenu zbog čega taj gen ima abnormalno visoku aktivnost. To će značiti da će stanica dobivati upute da se dijeli čak i kada za to nema optimalnih uvjeta, dakle unatoč signalima iz okoline. Povećan rast stanica iako za njih nema potrebe zove se tumor. Sličnu situaciju dobit ćemo i ukoliko u stanici imamo mutaciju koja je inaktivirala tumor supresor gen.Abnormalan rast stanica NE ZNAČI rak. Da bi tumor postao rak, stanica mora poprimiti još neka obilježja npr. mogućnost da se odseli u druge dijelove tijela (metastazira), sposobnost da stvara nove krvne žile kako bi prehranila sve veću masu stanica koje su se otele kontroli.
Kako stanica nakupi ovakve mutacije? Živjeti je štetno – svake sekunde naše je tijelo bombardirano sa mikroorganizmima, zračenjima (UV, ionizacijsko i slično), sam metabolizam proizvodi opasne tvari koje mogu oštetiti našu DNA. Iako postoje brojni mehanizmi popravka kojom se naša DNA popravlja i štiti od mutacija, i oni mogu zakazati pogotovo ukoliko smo učestalo izloženi mutagenim tvarima ili zračenju (npr ukoliko pušimo, ili se često sunčamo, radimo sa azbestom ili organskim otapalima i slično). Tako da malo pomalo možemo tijekom života u svojim stanicama nakupiti velik broj mutacija.
Nisu se mutacije opasne. Mutacija je svaka promjena u slijedu nukleotida (građevnih jedinica DNA). No ta promjena može biti bez efekta, odnosno ne mora uzrokovati promjenu u radu gena. Ili se može nalaziti u dijelu genoma koji je neaktivan – ne kodira za neki gen ili taj gen nije aktivan u toj stanici. Međutim mutacije mogu ponekad inaktivirati neki važan gen, poput tumor supresorskog gena.
Vratimo se na Angelinu Jolie i BRCA1 gen. BRCA1 (kao i ARID1a povezan sa rakom ovarija) je tumor supresor gen. Kada kažemo da netko ima BRCA1 (ili ARID1A) gen to ne znači da ga drugi nemaju, to znači da ove osobe imaju mutacije u ovim genima zbog čega oni slabije rade. BRCA1 gen popravlja DNA. Osobe koje imaju mutaciju u BCRA1 genu osjetljivije su na oštećenja DNA jer im jedna kopija toga gena slabije radi (ili uooće ne radi). Sreća, pa svatko od nas ima po dvije kopije svakog gena (jedan od oca, jedan od majke). Dakle samo zato što imate mutaciju u BRCA1 apsolutno ne značči da ćete dobiti rak dojke. To samo znači da vam jedna kopija tog gena ne radi. Jasno je svakome da je bolje imati dvije kopije gena koji popravlja DNA nego samo jednu, ako zbog ničeg drugoga, onda zato da imate backup ako vam jednu kopiju inaktivira neka mutacija.
Ukoliko znate da imate mutaciju koja povećava šanse za dobivanje nekog raka ne trebate paničariti. Samim time što znate da ste u većoj opasnosti ste u prednosti. Redovite kontrole i zdrav život najbolja su prevencija znali vi da imate mutirani gen ili ne. Zašto je onda Angelina učinila dvostruku mastektomiju? Možda je testiranje pokazalo da ima mutirana oba BRCA1 gena. U novinama se spominjalo da joj je liječnik predvidio „87% šanse za rak dojke“ – ovo je čisti novinarski senzacionalizam. Nisam se do sada nikada susrela sa ovakvim predviđanjima niti sa liječnikom koji bi se usudio dati takvu vrlo određenu vjerojatnost.. Nitko vam ne može sa tolikom točnošću reći koja je vaša šansa za dobiti rak. Vidjeli smo iz prethodnoga teksta o koliko različitih varijabli ovisi da li ćete dobiti rak: morate nakupiti priličan broj mutacija i to u ključnim genima. Naravno, ukoliko se pronađe da imate mutirane obje verzije gena za popravak DNA, šanse za rakom su i značajnije povećane. Možda je takva situacija bila s Angelinom.
(u pisanju ovog teksta nisam se služila literaturom jer mi je stanična biologija struka i već se dugi niz godina bavim savjetovanjem na ovom i sličnim forumima pa pišm "iz glave". Međutim ukoliko vas zanima više ili želite potvrdu mojih riječi, bilo koji udžbenik molekularne i stanične biologije ima poglavlje o raku. Moj omiljen je "Molecular biology of the Cell").
Da bi odgovorili na to pitanje, prvo moramo znati koja je razlika između normalnih stanica i stanica raka. Mi smo višestanični organizmi: građeni smo od stotina različitih vrsta stanica. Te stanice, osim što svaka ima svoju funkciju koju mora obavljat, moraju se podvrgavati i nekim pravilima pristojnog suživota sa drugim stanicama. Kao što svaka skupina ljudi ima zakone i pravila kako se ljudi u zajednici moraju ponašati da bi suživot bio moguć, isto vrijedi i za stanice. Jedno od „pravila staničnog suživota jest“ „nemoj se dijeliti ukoliko nema mjesta ili resursa“. Ukoliko iz vašeg tijela izvadimo stanicu jetre i uzgajamo je u laboratoriju ta stanica će se dijeliti dok ne prekrije sav slobodni prostor. Međutim, nakon toga će stati. Za razliku od normale stanice, tumorska stanica će se nastaviti dijeliti čak i kada više nema mjesta niti resursa čak i pod cijenu smrti cijele vlastite populacije. Znači naše normalne stanice programirane su da rade za dobrobit zajednice, da se čak i žrtvuju ukoliko će ta žrtva donijeti dobrobit organizmu i da ne rade ništa na uštrb drugih stanica. Kako to rade?
Aktivnost naših stanica regulirana je genima. Postoje geni koji stanici govore „dijeli se“ i stanici koji joj govore „nemoj se dijeliti“. Koji će od ta dva poriva nadvladati, ovisi o signalima koje stanica prima iz okoline. Ukoliko ima dovoljno mjesta i dovoljno hrane, stanica će se dijeliti. Ukoliko nema, neće. „Dijeli se“ geni zovu se onkogeni, a „nemoj se dijeliti“ geni zovu se tumor supresor geni. Iako imaju opasna imena, to geni nisu sami po sebi loši niti sami po sebi uzrokuju rak. Ove gene imamo svi i potrebni su nam kako bi regulirali diobu naših stanica. Mnogi tumor supresor geni popravljaju našu DNA kada se ošteti (vidi kasnije). Međutim, ukoliko imamo neku mutaciju (bilo da smo je naslijedili ili „osvojili“ tijekom života) koja uzrokuje poremećaje u regulaciji ovih gena, onda je i ponašanje stanica poremećeno. Recimo da imate mutaciju u nekom onkogenu zbog čega taj gen ima abnormalno visoku aktivnost. To će značiti da će stanica dobivati upute da se dijeli čak i kada za to nema optimalnih uvjeta, dakle unatoč signalima iz okoline. Povećan rast stanica iako za njih nema potrebe zove se tumor. Sličnu situaciju dobit ćemo i ukoliko u stanici imamo mutaciju koja je inaktivirala tumor supresor gen.Abnormalan rast stanica NE ZNAČI rak. Da bi tumor postao rak, stanica mora poprimiti još neka obilježja npr. mogućnost da se odseli u druge dijelove tijela (metastazira), sposobnost da stvara nove krvne žile kako bi prehranila sve veću masu stanica koje su se otele kontroli.
Kako stanica nakupi ovakve mutacije? Živjeti je štetno – svake sekunde naše je tijelo bombardirano sa mikroorganizmima, zračenjima (UV, ionizacijsko i slično), sam metabolizam proizvodi opasne tvari koje mogu oštetiti našu DNA. Iako postoje brojni mehanizmi popravka kojom se naša DNA popravlja i štiti od mutacija, i oni mogu zakazati pogotovo ukoliko smo učestalo izloženi mutagenim tvarima ili zračenju (npr ukoliko pušimo, ili se često sunčamo, radimo sa azbestom ili organskim otapalima i slično). Tako da malo pomalo možemo tijekom života u svojim stanicama nakupiti velik broj mutacija.
Nisu se mutacije opasne. Mutacija je svaka promjena u slijedu nukleotida (građevnih jedinica DNA). No ta promjena može biti bez efekta, odnosno ne mora uzrokovati promjenu u radu gena. Ili se može nalaziti u dijelu genoma koji je neaktivan – ne kodira za neki gen ili taj gen nije aktivan u toj stanici. Međutim mutacije mogu ponekad inaktivirati neki važan gen, poput tumor supresorskog gena.
Vratimo se na Angelinu Jolie i BRCA1 gen. BRCA1 (kao i ARID1a povezan sa rakom ovarija) je tumor supresor gen. Kada kažemo da netko ima BRCA1 (ili ARID1A) gen to ne znači da ga drugi nemaju, to znači da ove osobe imaju mutacije u ovim genima zbog čega oni slabije rade. BRCA1 gen popravlja DNA. Osobe koje imaju mutaciju u BCRA1 genu osjetljivije su na oštećenja DNA jer im jedna kopija toga gena slabije radi (ili uooće ne radi). Sreća, pa svatko od nas ima po dvije kopije svakog gena (jedan od oca, jedan od majke). Dakle samo zato što imate mutaciju u BRCA1 apsolutno ne značči da ćete dobiti rak dojke. To samo znači da vam jedna kopija tog gena ne radi. Jasno je svakome da je bolje imati dvije kopije gena koji popravlja DNA nego samo jednu, ako zbog ničeg drugoga, onda zato da imate backup ako vam jednu kopiju inaktivira neka mutacija.
Ukoliko znate da imate mutaciju koja povećava šanse za dobivanje nekog raka ne trebate paničariti. Samim time što znate da ste u većoj opasnosti ste u prednosti. Redovite kontrole i zdrav život najbolja su prevencija znali vi da imate mutirani gen ili ne. Zašto je onda Angelina učinila dvostruku mastektomiju? Možda je testiranje pokazalo da ima mutirana oba BRCA1 gena. U novinama se spominjalo da joj je liječnik predvidio „87% šanse za rak dojke“ – ovo je čisti novinarski senzacionalizam. Nisam se do sada nikada susrela sa ovakvim predviđanjima niti sa liječnikom koji bi se usudio dati takvu vrlo određenu vjerojatnost.. Nitko vam ne može sa tolikom točnošću reći koja je vaša šansa za dobiti rak. Vidjeli smo iz prethodnoga teksta o koliko različitih varijabli ovisi da li ćete dobiti rak: morate nakupiti priličan broj mutacija i to u ključnim genima. Naravno, ukoliko se pronađe da imate mutirane obje verzije gena za popravak DNA, šanse za rakom su i značajnije povećane. Možda je takva situacija bila s Angelinom.
(u pisanju ovog teksta nisam se služila literaturom jer mi je stanična biologija struka i već se dugi niz godina bavim savjetovanjem na ovom i sličnim forumima pa pišm "iz glave". Međutim ukoliko vas zanima više ili želite potvrdu mojih riječi, bilo koji udžbenik molekularne i stanične biologije ima poglavlje o raku. Moj omiljen je "Molecular biology of the Cell").
ajd nek sam pegulasta i stara kad sam i genijalna.....kompenziram se nekako