|
Post by pashkica on Mar 15, 2018 10:19:47 GMT 1
Inesss, period 3-4 mjeseca nakon smrti voljene osobe je najgori. Vraća ti se sve ono što si u akutnom stanju stresa i tuge morala potisnuti da preživiš. Vraća to se kroz snove i kroz razne tjelesne manifestacije. Tako će biti još neko vrijeme. A onda ćeš naglo osjetiti da si prodisala i da život ipak ima smisla.
|
|
|
Post by inesssss on Mar 17, 2018 22:17:29 GMT 1
Inesss, period 3-4 mjeseca nakon smrti voljene osobe je najgori. Vraća ti se sve ono što si u akutnom stanju stresa i tuge morala potisnuti da preživiš. Vraća to se kroz snove i kroz razne tjelesne manifestacije. Tako će biti još neko vrijeme. A onda ćeš naglo osjetiti da si prodisala i da život ipak ima smisla. Nadam se.. Jer bi najradije iskocila iz vlastite koze 😔😔
|
|
zorka
Aktivni član
Posts: 53
|
Post by zorka on Mar 30, 2018 19:27:41 GMT 1
Evo....da se javim. Zivim,rafim,udahni...izdahni. Na dane sam dobro i prihvacam da mame vise nema,na dane nikako. Razumin sebicnost o kojoj si pricala Ines. Itekako. Bila sam uz mamu kada je umrla. Ljubila ju,mazila i drzala za ruku. Razmisljala u svojoj glavi da se pusti,da ode,da ne pati. Uvik fali ona jos jedna minuta,uvik mislis da si jos nesto mogao reci,uciniti. Ona je ovih godinu ipo koliko je bolovala iskoristila do maximuma. Rekla sve sto joj je bilo na pameti. Bar ja tako vjerujem. Ostat ce za mene istinski heroj. Do zadnje se ona nije zalila na nista,do zadnje bila snazna cak i nas hrabrila. Nevjerojatno koliko je uspjela biti svoja do kraja. Nedostaje do bola. Virujen da su i na svima nama ostale posljedice ove borbe. Ponekad mi se cini da imamo nekakav ptsp svi redom. Valjda ce proci. Nazalost kod nas nije bilo puno odmora. Suoceni smo s jos jednom borbom. Cekamo nalaze od svekra,a kako stvari stoje bit ce ista prica,ako ne i gora s obzirom na prosirenost. Tesko mi je to palo,uzasno. Opet ponovo. Kako je nekada zivot bio lagan i bezbrizan. Treba cuvati ono sta imamo,uzivati u svakom trenu.
|
|
|
Post by Vanda on Apr 2, 2018 16:30:11 GMT 1
Draga zorka, žao mi je da ćeš opet biti u ovoj ružnoj rako-priči. Nisi se stigla niti malo odmoriti. Al to je život, što smo stariji, stariji su i svi oko nas, a rak je, u pravilu (ima izuzetaka) bolest starijih ljudi. Tijekom života nakupljamo oštećenja našeg genoma i u jednom trenu dođe na naplatu: ili rak, ili srčani problemi. Nažalost je to tako, nitko nije umro od pustoga zdravlja. Ja nekako razmišljam da su nam svima dani odbrojani i svi smo tu privremeno. I onda treba znati cijeniti svaki provedeni trenutak. A mislim da ti to već znaš i da si maksimalno iskoristila svoje trenutke sa mamom i njoj omogučila zaista kvaltetno vrijeme sa tobom. A što se tiče pTSa, tko ga od života nema nije pravo ni živio niti pravo nekoga volio. Gubitak u životu je normalan, al normalno je i odmaknuti se i nastaviti živjeti dalje. Nemoj da te krivnja tjeda da se stalno sojećaš loše. Imaš pravo na trenutke sreće i usred obiteljskih tuga. Drži se!
|
|
zorka
Aktivni član
Posts: 53
|
Post by zorka on Apr 2, 2018 17:52:48 GMT 1
Ima srece. Nije da sam zaboravila veseliti se,ali bas se nekako zaredalo ruzno. I tuga je stalno prisutna. Valjda je sve jos svjeze i nadam se s vremenom da je lakse. Tesko mi je svekra gledati,on je meni kao moj. Tesko je jer je sve sada poznato kako ta bolest ide. I nekako sam bez nade i optimizma. Zao mi je da im nemogu pruziti moralnu potporu u borbi. A bit ce bolje s vremenom valjda
|
|
|
Post by pashkica on Apr 2, 2018 20:24:01 GMT 1
Sviđa mi se ova Vandina 'tko nije od PTSP-a od života obolio, taj nije ni živio ni volio.' ❤️❤️
|
|
|
Post by inesssss on Apr 2, 2018 21:14:14 GMT 1
Draga Zorka, zaj mi je sta opet moras isto prolazit.. Zivot je okrutan i previse, a kad se nadoveze e onda gazi..
Pola godine je bilo jucer. A osjecaj ka i prvi dan, nista se nije prominilo. Samo smrti malo vise. U 15 dana dvoje njegovih prijatelja. Ubilo me to. Je bila zajebancija da otvara gori kavanu pa zove ekipu.. Tjedan iza san pukla na krivom mistu, u krivo vrime i isprid krive osobe-policajca. Izletila kopirat par papira, ostavila malu u autu. Vracam se, puf - znacka, dite bez nadzora. Gotova. Suza suzu.. I nemos ih zauszavit. Razgovor u postaju, zvali czss, u takvom sam stanju bila da su me tili prisilno hospitalizirat na psihijatriju. Ocaj. Bas ocaj. I bas znaju kad ce prosuzit..
|
|
zorka
Aktivni član
Posts: 53
|
Post by zorka on Apr 3, 2018 12:01:44 GMT 1
Ines drzi se. Moras radi vase curice. Ona nek ti bude svitlo koje te drzi. Ako mislis da ne mozes potrazi pomoc. Virujen da moze pomoc razgovor sa nekim strucnim. Saljem ti snazni zagrljaj i puno ljubavi. Drzi mi se
|
|
|
Post by inesssss on Apr 13, 2018 20:38:32 GMT 1
sutra bi mu bija rođendan. osjećaj praznine tuge i bijesa mi je još gori nego prvih dana. radim, zivim, ali samo zato sta me vrime gura.. stalno knedla u grlu, sad jos i vise, nakon incidenta sa centrom i policijom, jer su me praktički natirali da se suzdržim od svih negativnih emocija.. zujim ka muva bez glave. psihologinja mi je dala zadatak da tjedan dana svaki dan zapisujem 3 stvari za koje sam zahvalna u životu, a ja nemogu nac nijednu. bas nijednu.. nije to to više... zivim, a umrla sam sa njim..odvratan osjećaj.. samoće, bespomoćnosti, nemogućnosti prisjećanja nijene lipe uspomene
|
|
|
Post by inesssss on Apr 16, 2018 17:59:44 GMT 1
uh, stize ovaj tjedan odgovor komore
|
|
zorka
Aktivni član
Posts: 53
|
Post by zorka on Apr 17, 2018 8:56:11 GMT 1
Ines...zahvalna si za svoju kci. Za svoje zdravlje,njeno zdravlje. Za svaaki njen osmjeh. Pokusaj vidjeti ono lipo u zivotu. Ima mnogo toga sigurna san. Samo otvori oci. Barem jednu osobu ces dobru sresti svaki dan. Samo gledaj. Uzivaj u svojoj djevojcici molim te. Drzi se
|
|
|
Post by holly21 on Apr 17, 2018 15:52:08 GMT 1
Devet mjeseci mili prodje.Nedostajes lave moj puno!!!
|
|
|
Post by inesssss on Apr 19, 2018 21:04:38 GMT 1
Ono kad ti mater stavi bubu u uvo i jos dodatnih milijun pitanja... danas smo igrom slučaja došle na temu bolesti, pitala je za susidu i za muza joj, a ona meni da joj je umra isto ka i moj, zbog Ca pluća i pune glave metastaza.. ja joj govorim da moj nije ima metastaze na mozgu kad je umra, da mu je nalaz CTa bija isti ka i kad ga je radija u 8mi mj, a ona meni da kako nije, da je zvala pročelnika neurologije dok je bija na njoj i da joj je reka da mu je glava puna metastaza i da je to gotovo, a da oni mogu napisat sta god ih volja na nalaz.. dodatna pitanja, dodatne rane, ako je zaista bilo tako, zasto nisu rekli, zasto nisu napisali.. onda mi je jasno zasto mu je ukinila antibiotik, zasto je pročelnik plućnog odma reka da su to metastaze u glavi, jasan mi je i uzrok smrti.. ako je to zaista tako bilo, onda cu dobit i dodatne odgovore.. sad ću tražit taj snimak CTa od bolnice.. plus, prijatelju nekidan pukle dvi anuerizme u glavi.. zaredale se loše stvari
|
|
|
Post by inesssss on May 23, 2018 13:49:51 GMT 1
Gomila suza ima dva dana.. Stigao odgovor komore. Na nijedno pitanje mi nisu odgovorili, samo ukratko napisali dogadaje od dijagnoze do smrti, da je tijek lijecenja zakomplicirala upala pluca i da sumnjaju na paraneoplasticni sindrom, uz kratko objasnjenje sta je te, da ga, zbog primarne dijagnoze, koja ima lose prognoze, nisu krivo lijecili. Ukratko - odjeb. Dobro je mater rekla da stite guzice jedni drugima. Jucer sam dobila cd zadnjeg CTa mozga. Nisam nikog jos pitala da ga pogleda.. Kad uspoderim prvi i zadnji, grozno je.. Tako vidljivo i laiku kako se mozak "skupija", pun rupica ko svicarski sir. Sad.. Posljedica zracenja ili samog Ca, nikad saznat necu.. Tako da, uz sav trud da dobijem odgovore, na kraju nisam dobila nijedan.. Opet samo nagađanja i "sta bi bilo".. Nikad se od ovog necu oporavit, ni sastavit.. 😢😢
|
|
|
Post by carica on May 23, 2018 15:54:35 GMT 1
Gomila suza ima dva dana.. Stigao odgovor komore. Na nijedno pitanje mi nisu odgovorili, samo ukratko napisali dogadaje od dijagnoze do smrti, da je tijek lijecenja zakomplicirala upala pluca i da sumnjaju na paraneoplasticni sindrom, uz kratko objasnjenje sta je te, da ga, zbog primarne dijagnoze, koja ima lose prognoze, nisu krivo lijecili. Ukratko - odjeb. Dobro je mater rekla da stite guzice jedni drugima. Jucer sam dobila cd zadnjeg CTa mozga. Nisam nikog jos pitala da ga pogleda.. Kad uspoderim prvi i zadnji, grozno je.. Tako vidljivo i laiku kako se mozak "skupija", pun rupica ko svicarski sir. Sad.. Posljedica zracenja ili samog Ca, nikad saznat necu.. Tako da, uz sav trud da dobijem odgovore, na kraju nisam dobila nijedan.. Opet samo nagađanja i "sta bi bilo".. Nikad se od ovog necu oporavit, ni sastavit.. 😢😢 Ines, znam da te teško utješiti i da uvijek sam sebi postavljas bezbroj pitanja, zašto i kako?! Ja sam se jucer rasplakala prije spavanja ,kad sam se pitala, zasto sam bas ja dobila rak, nema odgovora , niti će ga ikad biti, ali jos uvijek se pitam. Mislim da mi nitko neće odgovor nikad dati. Ali vjerujem da jednostavno moraš sve pustiti, isplači se svaki dan ako moras od bijesa prema doktorima, jer kako i velis, štite se međusobno. Imas kćer, imas dio svog muža i to je opet prekrasno, u njoj je uvijek sa tobom jedan dio njega. Budi pozitivna i hrabra, nađi nešto lijepo u svakom danu, pa makar da je to i samo plavo nebo taj dan. Sretno i hrabro
|
|
|
Post by Vanda on May 24, 2018 9:39:53 GMT 1
Draga Ines, nema odgovora koi bi tebe (ili ikoga u tvojoj situaciji zadovoljio). Život je užasno nepravedan i mi se cijeli život učimo nositi sa tim. Jedino ovdje bitno je da iako tvojeg muža nema, ipak ste imali krasne godine zajedno I imate djevojčicu koja je još živa i koja te treba. U ovako teškoj bolesti kakvu je imao tvoj muž, zaista je teško znati što ga je na kraju ubilo. A najvjerojatniji odgovor je da je bila kombinacija svega. Možda I nije da skrivaju nečiju grešku, možda je zaista sve bilo po protokolu. Pusti sad naklapanja što je tvojoj mami rekao šef neurologije - pitanje je je li on uopće skužio za koga ga puta. Koliko ja znam zdravstvene informacije daju se samo roditeljima i supruzi, a ne I supruginim roditeljima, braći i susjedima. Drži se, gledaj u svoju malu i hrabro naprijed. Sad pada kiša, al doći će I za tebe sunce. I imaš pravo na to.
|
|
|
Post by inesssss on May 26, 2018 21:55:35 GMT 1
Nadam se da oce, izac sunce.. Jer, tek me sad slomilo
|
|
|
Post by izgubljena on May 28, 2018 7:21:22 GMT 1
Draga Ines, žao mi je stvarno, nekako sam se i bojala da će biti tako, no barem si pokušala i poduzela što si mogla, tako da sebi zaista nemaš što predbacivati. Drži se.
|
|
|
Post by Vanda on May 28, 2018 7:54:32 GMT 1
Nadam se da oce, izac sunce.. Jer, tek me sad slomilo Hoće, pomalo! Sve si učinila kako treba, pa i više od toga. Nisu sve bolesti izlječive i svijet nije pravedno mjesto. Ali to ne znači da ipak u njemu ne možemo naći kutak sreće I ljude koji nas usrećuju. I makar su tu samo na (pre)kratki tren, vrijedilo je. Jedino što mi svi možemo napraviti je pokušati učiniti svijet boljim za one oko sebe. Kako je tebi tvoj muž uljepšao dane, sada ti to napravi za vaše zajedničko dijete. Drži se!
|
|
|
Post by izgubljena on May 28, 2018 9:28:35 GMT 1
Inesss, period 3-4 mjeseca nakon smrti voljene osobe je najgori. Vraća ti se sve ono što si u akutnom stanju stresa i tuge morala potisnuti da preživiš. Vraća to se kroz snove i kroz razne tjelesne manifestacije. Tako će biti još neko vrijeme. A onda ćeš naglo osjetiti da si prodisala i da život ipak ima smisla. Slažem se s pashkicom. Najgore je neposredno nakon nečije smrti no ni nakon toga nema pravila kada će te nešto podsjetiti i hoćeš li reagirati, sve je to normalno... ponekad te nešto odsjeti i kao da ništa nije bilo, a ponekad te zdrma do srži kad najmanje očekuješ. Kad smo kod toga, jučer sam išla na jedan rođendan, i tako se ja vozim u tramvaju ulicom kojom sam se sto puta vozila tati u bolnicu kad je imao sepse, pa i ono jutro kad je umro. Baš mi je u toj istoj ulici, dok sam bila u tramvaju, doktor bio javio telefonom da je u tijeku reanimacija... I išla sam tom isotm ulicom već puno puta otkad tate nema, nikad ništa, no jučer me iz čista mira zgromilo... Suze na oči, mislim si, kako ću sad ovakva na rođendan, kakvi flashbackovi, užasssss... No nisam se odupirala toj istuaciji i dok sam došla do stanice već sam se zbrojila u glavi, prihvatila da će se to možda povremeno i rijetko ponavljati, ali kao što pashkica kaže, ožiljci ostaju, život ima smisla i oni ne bi htjeli da beskrajno žalujemo.
|
|
|
Post by inesssss on Jun 7, 2018 22:45:20 GMT 1
Moja Izgubljena, ja sam znala da ce bit tako, ali svejedno sam krenila takvim putem.. Nista se nije prominilo, i dalje razmisljam o svemu, lose spavam, konstantan pms,.. Tek sad izbjegavam i ljude i mista jer nezz kako ce me puknit.. Ali fakin bijes ne izlazi iz mene, ali bas bijes zbog svega.. Cak sam si nabavila i traku za trcanje u nadi da cu tako izbacit frustracije, ali ma kakvi.. Doduse, vjerovatno jer ne mogu duze 200m ni pritrcat, ali.. Nezz Mozda sam jednostavno u takvom stanju jer se neznan nosit sa gubitkom niti podnosim poraz Bas nezz
|
|
|
Post by izgubljena on Jun 10, 2018 20:13:26 GMT 1
ines, nije dobro da si u takvom stanju. Morat ćeš kad-tad prihvatiti da njega više nema. Prihvaćanje je jedini način nošenja s tom situacijom. Drugog načina nema, ili se zove "izbjegavanje". Gubitak nije poraz, nego je dio života. Kažem ti to ja kojoj je kao desetogodišnjem djetetu djed umirao pred očima pola sata od infarkta dok smo ga vozili u bolnicu, poginula mi je najbolja prijateljica u strašnoj nesreći, i umrli su mi otac i majka. Nema druge, nego ići dalje. Imam i ja svojih kriza, podsjetnici su i dalje tu, ali vrijeme ide, život ide, zar da ga provedem u stalno istim mislima i očaju? Nitko ne bi trebao zaglaviti u takvom stanju. Mislim da se trebaš okrenuti dobrim stvarima oko sebe, je fraza, ali meni je popmoglo.
|
|
|
Post by Vanda on Jun 11, 2018 10:52:03 GMT 1
@ Kažem ti to ja kojoj je kao desetogodišnjem djetetu djed umirao pred očima pola sata od infarkta dok smo ga vozili u bolnicu, Ajme! I meni. Inače se slažem sa svime što si napisala. Šaljem vam svima zagrljaj.
|
|
nives
Aktivni član
Posts: 92
|
Post by nives on Jun 11, 2018 14:36:42 GMT 1
ines što god da ti mi kažemo neće pomoći niti će olakšati tvoju situaciju, ali trgnut se moraš. Moja mama je ostala udovica s 32 godine sa sestrom i sa mnom. Bila je bez fincijske pomoći u doba rata u polu završenoj kući i sa svekrom i svekrvom koji su joj veći dio života zamjerali što nije ona poginula umjesto tate jer ona nije bila jedino dijete. Brinula se o njima dvoje uz nas dvije do dedine smrti koji je isto umro od karcinoma. Tokom cijele bolesti je najviše mrzila što sam se ja morala brinuti o njoj jer je uvijek bila stup obitelji. Izgradila se kao takva jer je tata bio onaj koji je obavljao dućan, plaćao račune, brinuo oko kuće. Uvijek je govorila da je bila razmažena jer je bila najmladje dijete. Moja pretpostavka je da je oboljela od tolike brige i tuge. Pred kraj mi je govorila da se ne boji smrti jer joj život ionako nije bio nešto osim sestre, mene i unuka koji smo ju jako veselili. Probaj naći snagu i utjehu u kćeri jer ako ništa drugo on bi to volio. Sestra i ja smo s mamom baš zbog tih okolnosti razvile jedan povezaniji odnos. Nemoj se grist da si mogla više jer nisi. Mami su upalu pluća liječili u dvije bolnice mjesec dana jer je bila rezistentna na sve antibiotike, a onda još nije imala potvrdjenu dijagnozu i nije krenula s kemo. Kad je dobila plućnu emboliju bilo je čudo da se uspjela oporaviti. Medjutim, nije se nikad oporavila da može biti samostalna i često je govorila kako bi bilo bolje da je onda umrla. Nama je bitan svaki sat, njima je opterećenje i minuta. Malo su mi nepovezane misli, ali ono što ti želim reći je da sadisfakciju koju tražiš nećeš dobiti jer se oni ipak drže i podupiru. Kod mame je bilo po meni propusta u liječenju i onda sam govorila da ću ih sve prijaviti jer ne gajim nadu da bi se izliječila nego da ne bi imala toliko padova i možda je mogla kvalitetnije provesti to vrijeme koje je imala. Ja sam imala sreću da su u ovih zadnjih dva dana svi bili jako korektni i maksimalno i nama i njoj se trudili olakšati i na kraju smo donirali rožnice pa će dio nje možda nastaviti živjeti i kroz nekog drugog. Kod tebe će on uvijek živjeti kroz malu i s godinama će ti ona postati podrška i oslonac koji trenutno nemaš. Pišem ti sve ovo jer mi je uvijek bilo žao što se mama nikada nije uspjela oporaviti od gubitka. Nadam se da ćeš što prije naći snage da pokušaš nastaviti dalje, radi vas obje.
|
|
|
Post by inesssss on Jun 20, 2018 0:35:30 GMT 1
Malo mi je psihijatrica prorijedila preglede. Digla mi helexe na 3x1 umisto po potrebi.. Cila situacija sa centrom za soc skrb me vratila nazad u pm, dobila sam nadzor, kreten od divera provocira sa svim i svacim (ignoriram), ali sve ima isti nazivnik - nema muza Da sam bila luđa pa digla neurologiju na noge, da je bija hrabriji/pametniji, mozda bi sad bija tu i do niceg ovog nebi doslo. Spavam jos gore, ili bolje receno, ne spavam.. Sve skupa uru do dvi. To malo sta spavam zavrsava snom kako umire, ona zadnja scena, da ne pisem kako me svaka druga osoba sa leda podsjeti na njega, zbog cega izbjegavam voznju, susid ima isti motor i svaku vecer kad cujem zvuk, mislim si "evo ga stize doma" Ma ocaj.. Luda.. Dan jos i kako tako, ali noc.. Pa jos uvik milijun pitanja, potpitanja, kako, zasto, krosto Ma
|
|
|
Post by izgubljena on Jun 20, 2018 9:39:47 GMT 1
Malo mi je psihijatrica prorijedila preglede. Digla mi helexe na 3x1 umisto po potrebi.. Kakva je to "psihijatrica"?! Osobi koja je prepuna pitanja, dilema i patnje u toj situaciji prorijediti preglede, umjesto da ih poveća i da radi s tobom da ti pomogne, ona te kljuka anksioliticima i povećava dozu lijekova, i to Helexa koji je katastrofa, možda ti je dio simptoma i od Helexa... Ja bi pobjegla od te žene (pogotovo ako je to ona HZZO tzv. psihijatrica koja samo daje tablete, a ne radi na problemu). Nemoj me krivo shvatiti, ali mislim da si zaglavila u jednoj fazi žalovanja i da trebaš stručnu pomoć da se nosiš s tim, ne mislim time ništa loše, nisi luda ni ništa takvo, ali mislim da ti treba temeljit razgovor kod psihoterapeuta (ne HZZO psihijatra koji daje tablete), kako bi uspjela riješiti svoje unutarnje konflikte i traume koje su posve opravdane i normalne, ali ne možeš se tako mučiti dovijeka, ovo predugo traje. Drži se i svako ti dobro, draga Ines.
|
|
nives
Aktivni član
Posts: 92
|
Post by nives on Jun 20, 2018 18:32:03 GMT 1
Malo mi je psihijatrica prorijedila preglede. Digla mi helexe na 3x1 umisto po potrebi.. Cila situacija sa centrom za soc skrb me vratila nazad u pm, dobila sam nadzor, kreten od divera provocira sa svim i svacim (ignoriram), ali sve ima isti nazivnik - nema muza Da sam bila luđa pa digla neurologiju na noge, da je bija hrabriji/pametniji, mozda bi sad bija tu i do niceg ovog nebi doslo. Spavam jos gore, ili bolje receno, ne spavam.. Sve skupa uru do dvi. To malo sta spavam zavrsava snom kako umire, ona zadnja scena, da ne pisem kako me svaka druga osoba sa leda podsjeti na njega, zbog cega izbjegavam voznju, susid ima isti motor i svaku vecer kad cujem zvuk, mislim si "evo ga stize doma" Ma ocaj.. Luda.. Dan jos i kako tako, ali noc.. Pa jos uvik milijun pitanja, potpitanja, kako, zasto, krosto Ma Da nije pušio, da nije bio u ratu, da nije imao tu genetiku... ne bi bio taj u kojeg si se zaljubila. Nisi mogla napraviti više, samo drugačije, ali pitanje je da li bi to bilo ispravno. Svi mi koji nismo medicinske struke i borimo se s birokracijom, inercijom i nepravednim sustavom radimo najbolje što znamo. Meni je doktorica mami otvoreno govorila da je glupost što uzima suplemente i da ako imamo previše novaca da ih slobodno bacamo. Svaki suplement je pažljivo odabran na preporuku stručnih ljudi iz tih područja, medjutim ona je nju otpisala od prvog trena i to nam je jasno davala do znanja. Nije uvažavala moje zahtijeve za promjenom martefarina pa je dobila emboliju, pa nije dala nivestin, završila na hematologiji. Poslali je doma s temperaturom s hematologije i otvoreno rekli da se nema smisla bavit s njom. Nije vaš slučaj izoliran nego je više pravilo. Dala si sve od sebe pogotovo kad se uzme u obzir da nisi imala podršku bližnjih nego stalno opstruiranje. U normalnim uvjetima je teško proživjeti ovu situaciju i ja otvoreno kažem ljudima kad me pitaju kako sam da imam PTSP, a ti si imala njegovu obitelj kao dodatnu otegotnu okolnost. Nadam se da imaš nekog tko ima volje i želje biti uz tebe i pomoći ti da se prestaneš kriviti i preispitivati.
|
|
|
Post by inesssss on Jun 21, 2018 9:13:34 GMT 1
Ne pijem helexe uopce. Prvo mi ih uopce nije smila pisat zbog bronhitisa, niskog tlaka i glaukoma.
A navodno nema mista. Sa druge strane saznajem da je izasa novi zakon o braniteljima pa da su sad navalili kod pdihijatara zbog dg ptspa. Moram pokusat nac kvalitetnog psihoterapeuta, jer ovo je grozno kako god okrenes..
|
|
|
Post by izgubljena on Jun 21, 2018 17:20:37 GMT 1
Ne pijem helexe uopce. Prvo mi ih uopce nije smila pisat zbog bronhitisa, niskog tlaka i glaukoma. A navodno nema mista. Sa druge strane saznajem da je izasa novi zakon o braniteljima pa da su sad navalili kod pdihijatara zbog dg ptspa. Moram pokusat nac kvalitetnog psihoterapeuta, jer ovo je grozno kako god okrenes.. Ajme, bas mi je zao, draga Ines, nema mjesta... Nadam se da ces naci nekog drugog, tebi samo treba par strucnih razgovora, a ako je psihoterapeut profic i zna svoj posao, ond ima prave "alate" da ti se sve poslozi kako treba. Samo, to kod nas nazalost kosta... Drzi se draga! <3
|
|
|
Post by Vanda on Jun 22, 2018 11:40:37 GMT 1
Djever ti je seronja i trebaš prekinuti kontakte sa njim. Mikrocelularni je jedan od najgorih rakova koje netko može dobiti, kako sad stvari stoje. Petogodišnje preživljenje je manje od 10%. Matematičarka si pa razumiješ statistiku I vjerojatnost. A uzmi u obzir da je ovo podatak samo za preživljenje, ne I za izlječenje. Tu je statistika još I gora. Normalno je da se svatko uvijek nada da će bit u onih 10%, ma u onih 1 %. Mene je jako brinuo tvoj izraziti optimizam dok ti je muž bio živ jer sam se bojala da ćeš se jako razočarati i da ćeš zbog njega loše podnijeti neuspjeh, koji je itekako bio vjerojatan. Ali s druge strane mi je bilo žao da ti potapam nade u ionako teškoj situaciji. Pitanje je b li me I poslušala onda.
Nisi kriva za ništa, život te doveo u usranu situaciju, ali tako je to. To ne znači da ti više nikad neće zasjati sunce ili da ne zaslužuješ da ti zasja. Pokušaj si platiti barem 1-2 seanse sa nekim dobrim psihijatrom/psihologom koji se baš specijalizirao za nošenje sa problemima smrtnosti i gubitka voljene osobe. Možda ima kakva grupa u tvojoj okolini. Mislim, možeš I tu pisati, nije da te tjeram sa foruma, ali možda bi ti razgovor oči u oči više pomogao.
|
|