kv974
Frend svima
Posts: 162
|
Post by kv974 on Sept 19, 2015 19:08:15 GMT 1
Draga Sarky, primi moju iskrenu sućut. Pratila sam borbu tvog tate i jako mi je žao da je otišao. Borili ste se svi zajedno do posljednjeg trena. Neka tata počiva u miru Božjem. U raj poveli ga anđeli, na dolasku njegovom primili ga mučenici i odveli ga u sveti grad Jeruzalem.
|
|
|
Post by Vanda on Sept 19, 2015 19:08:37 GMT 1
Draga sarky, ovo stvarno nisam ocekivala. Jako mi je zao. Drzi se!
|
|
|
Post by moii on Sept 19, 2015 19:55:52 GMT 1
Sarky, u soku sam jer nisam ovo ocekivala. Nekako je tvoj tata prkosio ovoj bolesti na tako nemoguce nacine da sam pomislila da je besmrtan. Toliko se puta izvukao sa terapijama koje su na njega odlicno djelovale.
Prema tvojim pisanjima borio se jako i nije posustajao. Znas i sama kakva je ovo bolest. Zao mi je. Strasno mi je zao i znam kako se osjecas i koliko te boli.
Znam kako je meni bilo u pocetku. Grozno. Grozno grozno
Sada nakon godine dana je i dalje grozno ali se naviknes da ga nema iako je i dalje uzasno tesko.
Jedino sto ti mogu reci je da budete svi zajedno i da tati napravite sto "ljepsi" sprovod jer je zasluzio da ga se pamti.
Draga, jos jednom moja sucut tebi i tvojoj obitelji. Drzite se:(
|
|
|
Post by nikica on Sept 19, 2015 20:19:44 GMT 1
Draga Sarky moje iskreno saucesce tebi i tvojoj porodici... iskreno bila sam ubedjena da ce se tvoj tata izleciti. Bio je pravi heroj. Neka pociva u miru
|
|
|
Post by lelica on Sept 19, 2015 21:06:23 GMT 1
Draga Sarky, moja iskrena sućut. Sad sam tek pročitala i ne mogu vjerovati, tako mi je žao...
|
|
egina
Aktivni član
Posts: 56
|
Post by egina on Sept 19, 2015 21:55:20 GMT 1
Draga Sarky,beskrajno mi je zao zbog ovog....
Ucinili ste da mu zivot bude prelep u danima koje je dobio zbog vase velike ljubavi i borbe.Hvala vam sto ste i mene nadahnuli da mislim drugacije,hvala sto ste mi pomogli svakog dana da vidim koliko je ljubav mocna sila.Hvala sto je prica tvog tate ispricana... Niko od nas ne zna kada ce otici.Jedina je izvesnost u zivotu da cemo u jednom momentu svi umreti.Ali ono sto cini nase postojanje kvalitetnim i vecnim i sto daje besmrtnost je ljubav koju ste vi zasigurno imali.Zato je u vasoj porodici sve funkcionisalo lako i lepo uprkos gadu koji vas je maltreirao...Zato je Tata cudo,heroj i nadahnuce svim ljudima koji budu ikada procitali ove redov.Zato treba da budes preponosna. Neka ti tata sa Andjelima nebeskim gura vetar u ledja!Njemu vecni spokoj zelim! Hvala i njemu i tebi!
|
|
|
Post by zlatko980 on Sept 20, 2015 20:42:00 GMT 1
Draga Sarky primi moju iskrenu sucut. Znam da ti je jako tesko i bolno zbog gubitka oca ali barem nema vise bolova za njega. Bog dragi neka mu otvori vrata raja. Počivao u miru Božijem.
|
|
|
Post by lane on Sept 20, 2015 20:49:58 GMT 1
Sarky, draga sarky, kako pronaci rijeci utjehe, ne nalazim ih, a tako bih te htjela barem malo utjesiti kao sto si ti mnoge. Toliko mi je zao zbog tvog tate koji se na poseban nacin nosio s tom teskom bolescu. I njega je odnijela, tesko mi je to prihvatiti, tesko mi je prihvatiti da je tako okrutna. Ono sto ostaje su tvoji zapisi o velicini i neustrasivom duhu tvojega oca, o vasoj velikoj medusobnoj ljubavi koja ostaje u svoj snazi i kad voljeni nisu s nama. Moja iskrena, duboka sucut.
|
|
|
Post by tatica on Sept 20, 2015 23:44:17 GMT 1
Moja draga Sarky...
Baš sam se šokirala, čitajući sada da ti je tata preminuo.. stvarno nemam riječi,.. mislila sam da će barem tvoj tata da se izvuče i živi još dugo, s obzirom da je prilično bio dobro uzevši u obzir koju tešku bolest je imao, kao i moj nekada. Tješila si me kada je moj tata otišao, i znam kako se sada osjećaš sa svojom obitelji i koliko vam je teško, tim više što je neočekivano došlo, kao i nama. Draga, primi moju najiskreniju sućut sa svojom obitelji, stvarno mi je žao što se to desilo. Bio ti je tata hrabar, a ti i tvoji doista zdušno brinuli o njemu uzajamno i voljeli se, to se doista primjetilo iz svakog tvog retka. Jedino čime te mogu utješiti iz svog iskustva, da pamtiš svoga tatu, njegovu junačku borbu i sve uspomene i sjećanja koje ti nitko nikada ne može oduzeti sa tvojim tatom. To neka te hrani u besanim noćima... i dugim i teškim danima, kada te bol preplavi, sjeti se lijepih stvari koje si doživjela sa svojim tatom i barem malo će ti biti lakše i uspomenama ga oživljavati uvijek iznova. Drži mi se draga sarky, ti i tvoji najbliži... tvoj tata je sada kao i moj spokojan i mirno snivaju zauvijek svoj vječni san, bez boli, muke, patnje, i kada ti je najteže, pomisli da je njemu sva bol prošla, a imao je za života predivnu i požrtvovanu kćer, koja je sve učinila što je mogla u svojoj moći da mu olakša sve teške dane...
|
|
danka
Aktivni član
Posts: 65
|
Post by danka on Sept 21, 2015 10:48:45 GMT 1
Draga Sarky,moja iskrena sucut...zao mi je..neka pociva u miru
|
|
|
Post by sberman on Sept 21, 2015 11:28:55 GMT 1
Draga Sarky, iskreno mi je žao, moja sućut!
|
|
|
Post by meegii on Sept 21, 2015 21:33:05 GMT 1
Draga sarky, moja iskrena sućut. Jako mi je žao. Drži se
|
|
|
Post by sarky on Sept 22, 2015 20:32:12 GMT 1
Hvala vam svima! Danas smo pokopali mog japeka, mog tateka, mojeg zmaju Imao je veliki pogreb, jako puno ljudi, svi su mog tatu voljeli i cijenili, nikad se s nikim nije potvrdio. Bila je i vojska, tata je bio branitelj, imao je zastavu na lijesu, 3 pucnja i himna mu je svirala. Zaslužio je to, i puno puno više! Dobio je puno vijenaca i cvijeća, i jedan veliki vijenac sa hrvatskim grbom od ministarstva obrane i jedan poseban aranžman od njegove 15. brigade. Bili su i tamburaši, tatina je želja bila da mu sviraju Falu na sprovodu Ujutro sam ga išla vidjet u mrtvačnicu, nisam mogla a da se ne oprostim s njim, a moj zmajo kao da spava, kao da lezi u svom krevetu i drijema, imala sam osjećaj kao da će svaki tren otvoriti oči i izbeljiti mi se onako kako je on to znao. Izraz lica mu je tako miran i spokojan, bez boli, boja lica normalna, usne rumene, kao da nije ni preminuo. I malo sam se smirila kad sam ga vidla jer prema njegovom izrazu lica nije umro u mukama nego je samo zaspao. Nadam se da je tako bilo, jer je sestra rekla kad smo u petak navečer zvali da drijema. Tata je umro od septickog šoka, dobio je i antibiotike i neupogen ali bez odgovora na terapiju. Tlak mu je bio jako nizak cijelo vrijeme, cirkulacija nikakva i jednostavno nije imao šanse. Patologinja nam je rekla da po njenom ne treba raditi obdukciju, da ona neće otkriti ništa novo od ovoga što znamo i da mi odlucimo. Mama i ja smo rekle da ako ne treba da ne želimo obdukciju. Ako ga do sad nisu rezali, neka ga ne režu ni sad. Sad je ionako manje bitno dali je bakterija ili gljivica uzrokovala sepsu, kad tate više nema, čak i da se znalo koji je uzročnik vjerojatno bi isto bilo kad tata nije imao odgovor na terapiju. Poljubila sam ga u hladno čelo, pomazila po kosi i licu, i rekla sam mu: Bok tata, vidimo se jednom opet. Bilo mi je jako teško, teško mi je i dalje, ali tješi me to što se nije mučio, tješi me jer nije umirao od raka, znam koliko bi se mučio i koliko bi ga boljelo da je umirao od raka, s obzirom na to gdje je sve imao metastaze. Nema moga japeka više, teško mi je zamisliti dan bez njega, bez da me zeza, bez njegovog sarkazma A tek se treba naučiti živjeti s tim
|
|
|
Post by moii on Sept 22, 2015 22:22:45 GMT 1
Sarky:(((( uzasno tuzno Svaka ti cast Ja nisam mogla tatu ic vidjeti mrtvog jer bi mi se to urezalo u pamcenje i imala bih traumu.
Svaka cast sto si tako cvrsta i jaka... Kad opisujes tatin sprovod i cinjenicu da je htio odredenu pjesmu da mu svira bas me podsjeca na mog tatu
I drago mi je cuti da ste mu ispunili zelju i da je sprovod bio dostojan tvog tate
Nazalost ispred tebe, tvoje mame... Predstoji uzasno razdoblje kad se probudis, a tate nema i kad ti uzasno sve fali... Ali znaj da ces se s vremenom naviknuti da ga nema iako ce i dalje biti tesko
Bit ce lakse ali opet jako tesko... Drzite se i budite zajedno da ovo sve prebrodite
Nadam se da ti se mama drzi Mojoj je uzasno tesko jer je jos relativno "mlada"
Uzasno mi je zao sto tvog tate vise nema:(
|
|
|
Post by sarky on Sept 24, 2015 12:27:59 GMT 1
Draga moii, ja nisam mogla a da se ne oprostim sa tatom i vidim ga posljednji put. Mučio me njegov izraz lica kad sam išla iz bolnice, onaj strah i zbunjenost u očima, samo sam se nadala da se nije mučio prije smrti. I kad sam ga vidjela, malo sam se smirila, imao je tako spokojan i smiren izraz lica, kao da spava. Prema svemu što ja znam o septickom šoku, i s obzirom na to kojom brzinom se kod tate sve to razvijalo, tata je najvjerojatnije zaspao, pao u komu i jednostavno se ugasio a da nije bio svjestan. I to me tješi, jer se nije mučio umirući od raka. Pročitala sam i povijest bolesti kad smo nosili papire na patologiju, i prema onome što piše, i popis lijekova koje je dobio (a dobio je one koje je i doma po za tlak, i medrol, plus 2 antibiotika i neupogen) vjerojatno ga nisu ni oživljavali Otpusno pismo će doci doma kroz 2 tjedna nadam se, pa budem vidjela kaj tamo piše. Ujutro kad ga je mama vodila na wc, skoro se srušio i ostao bez zraka kak mu je tlak bio nizak. Kad je došla patronazna da mu krv izvadi, to joj je prepricavao i rekao joj je: Daj zamisli da sam umro na wc školjki, pa kud sramote! Ujutro u petak kad sam išla na posao tata mi je rođendan čestitao koji je za mjesec dana I kad smo čekali sanitet da dođe po njega, rekao je meni i mojoj ujnici da je to to, da je došao i taj dan Bratić je u četvrtak navečer bio kod njega i tata mu je rekao da ne može više psihički ni fizički i da bradonja dolazi po njega. U petak kad je doktorica rekla da mora u bolnicu, samo je rekao mami da je točno imao osjećaj da se nešto bude dogodilo, da je cijelu noć neki strah osjecao Dva dana prije, sjetio se cijelog djetinjstva, svoje ekipe i smijao se tome cijelu noć, mamu je budio da se s njim razgovara. Nevjerojatno, kad sad sve to pogledamo, točno ko da je predosjecao da odlazi. Moj tata je rođen na selu, stariji ljudi koji tamo žive imaju par razreda škole, svi se bave isključivo poljoprivredom i drže se nekih starih običaja. Tata se uvijek smijao babama narikačama (ako znate kaj su narikače) koje bi hodala po sprovodima i narikale, a znao ih je sve iz svog sela. Jedna je došla i na tatin sprovod, ušla u mrtvačnicu i počela narikati. Mi smo se svi od reda sjetili kaj bi tata sad rekao na to i koliko bi se smijao da smo se čak i nasmijali u svoj onoj tuzi i boli. Baba narikaca je čitavo vrijeme stajala pokraj nas i primala saucesce kao da je obitelj, nije se mogla nacuditi koliko puno ljudi ima. I još je mamu tražila da otvore tatu da ga ona vidi, ali nismo dali da radi cirkuse od njega. Moj tata je pokopan u grobu koji direktno gleda prema našoj kući, slučajno je tako ispalo, posto mi živimo skoro pa pokraj groblja. Iza tatine glave grobnica od njegovog rođaka koji je jos živ, ali jednom bude pokopan uz tatinu glavu. Nevjerojatno je kako se sve to odvilo, kako se u nekim stvarima sudbina umiješala. Nikakvih znakova tj simptoma sepse tata nije imao, temperaturu je dobio u četvrtak navečer, dan kasnije više ga nije bilo. Moj najdraži tata, bio mi je najveći uzor i podrška u svemu, naučio me voljeti sport, naučio me voljeti rock, naučio me da budem dobra i postena osoba, naučio me da budem ono što jesam danas. Žrtvovao se cijeli život za nas, i on i mama, živjeli smo teško ali smo mi djeca uvijek imali sve što nam treba. Nismo imali puno ali nismo bili gladni, žedni, goli i bosi. Cijeli život bio je pod stresom, još od rata pa kasnije borba za život, za režije, kredit, za nas. Ako ništa drugo, u zadnjih godinu dana nije morao razmišljati o režijama koje sam ja preuzela, poplacala sve dugove pa je barem zbog toga mogao mirnije spavati. Imali smo toliko planova, htio je tata na proljeće zasaditi još trsova,obnoviti malo klet, htio je bratu napokon pronaći neki malo bolji nogometni klub. Brat je od početka prvenstva u svakoj utakmici zabio gol, 3 puta za redom je bio igrač utakmice, a tati je to bio najveći ponos i sreca. Sestra i ja smo se dogovorile da ćemo na proljeće zasaditi tatine trsove, brat i dalje zabijati golove. Moj tata, moj najdraži japek, ostavio je iza sebe mamu, suprugu, 3 kćeri i sina. Pocivaj u miru najdraži moj tata! 1958 - 2015
|
|
kv974
Frend svima
Posts: 162
|
Post by kv974 on Sept 24, 2015 12:34:19 GMT 1
Sarky, blagoslov je bilo imati tatu poput tvog. Neka počiva u miru.
|
|
|
Post by mamazmaj on Sept 24, 2015 12:46:48 GMT 1
Sarky primi moju najiskreniju sućut, čitam i ne vjerujem, teško mi je kao da je netko moj. Budi uz mamu, sestre i brata, sjeti se da je Japa na boljem mjestu i da je ostavio veliki trag ovdje, znam da nije lako ali moraš pokušati. On vas ne bi volio vidjeti tužne i uplakane. Drži se
|
|
|
Post by moii on Sept 24, 2015 16:17:57 GMT 1
Sarky ja vjerujem da ljudi predosjecaji smrt Tako je moj tata 2 tjedna prije smrti Njegovi bivsi radnici koji su za njega radili preko 20 god su ga posjetili i on ih je pitao "decki, hocete mi doci na sprovod"
Svi smo reagirali u stilu "joj kaj pricas bit ces dobro" Kad je zavrsio u bolnici i cekao krevet na lezaju rekao je mami "zeno, jesam li najebao?" Znao je i osjecao Nije htio mob sa sobom u bolnici Postao je cudan zadnja 2 dana
Grozno Mene isto muci sto se nismo oprostili ali vidjeti ga mrtvog za Mene nije oprostaj vec trauma
Ja ni svog psa nisam mogla vidjet mrtvog Pomazila sam ga zivog i sve ostalo i makla se dok su decko i mama bili uz nju dok su je uspavljivali
Jednostavno sam preemocionalna i valjda bi pocela vristat i plakat jos gore
No, bitno je da se ti tim cinom osjecas bolje i da si na neki nacin mirna
Evo, ja bas sutra idem tetovirati leda tekst pjesme koja je tati svirala na sprovodu, koju je jako volio i koja mu je znacila
I osjecam se bas dobro sto cu to uciniti Kad da cu si tatu "pribliziti"
Svi mi nalazimo neki nacin da se s tim nosimo
Drago mi je cuti da si imala dobrog tatu i znam koliko ti je tesko i koliko boli
Srecom imas veliku obitelj i mami ce zasigurno biti lakse
Drzi mi se
|
|
ana
Aktivni član
Posts: 98
|
Post by ana on Sept 24, 2015 18:01:51 GMT 1
Sarky...strasno mi je zao...
tvoj tata je na neki način vodio bitku i za mog tatu i svaku vasu pobjedu sam dozivljavala osobno..
nemam pametnu ni utjesnu, oplacite Japeka i krenite dalje... sigurna sam da Japek ne bi htio da tugujete.. bol se s vremenom smanjuje, praznina ostaje... ostaju sjecanja na lijepe trenutke i svakodnevna Japekova prisutnost u vasim zivotima kroz sjecanja...
grlim vas sve
|
|
|
Post by mirzatz on Sept 28, 2015 7:10:02 GMT 1
Draga Sarky moje iskreno saučešće. Jako mi je žao i teško jer me vratilo na posljednje teške dane mog tate. Moraš biti jaka.Velika zahvalnost za sve savjete,optimizam i borbu..
Veliki pozdrav svima !
|
|
|
Post by Vanda on Sept 28, 2015 18:24:57 GMT 1
Draga, imala si divnog japeka kojemu si bila veselje i ponos. Što čovjek može više tražiti u životu? Tvoj tata je očigledno bio divan čovjek i vodio ispunjen život. Takvi ljudi, kada god da odu, prerano odu. Budi sretna što ti je život bio toliko naklonjen da imaš takvog divnog oca. Ja ti želim da ti ružne uspomene što prije izblijede, a da se sjećaš samo lijepih. Moj otac nije bio baš dobar čovjek niti otac i imam malo lijepih uspomena na njega. Uopće mi je teško zamislitit kako je to imati oca koji se tobom ponosi jer se moj nije samnom nikada ponosio. Barem mi to nije nikad pokazao. Ne žalim se, imam divnu mamu i supruga, ali možda ti ova moja crtica da neku utjehu. U svakom slučaju se nadam da mi nećeš zamjeriti. Drži se i navrati koi puta ovdje! Pokaži nam slike japekovih trsova.
|
|
|
Post by dejan358 on Oct 3, 2015 11:38:56 GMT 1
Draga Sarky jako mi je zao, moja iskrena sucut.
|
|
|
Post by tatica on Oct 4, 2015 7:23:53 GMT 1
Kako si draga Sarky?
Tvoja priča me podsjetila i na mog dobrog tatu... kojeg isto više nema, i kao što Vanda reče: takvi ljudi kada odu, uvijek bude prerano, bez obzira na njihovu dob..
Meni moj neizmjerno fali... svuda po stanu i na mom stoliću do kreveta je njegova slika, i ne prođe tren da se utješim samo pogledom na nju i gdje god prođem po stanu.
Žao mi Vanda zbog tvoje situacije sa tatom... nažalost, nije svaki roditelj pravi roditelj, neki se samo tako nazivaju, biološkim rođenjem djeteta a da to zapravo i nisu...
Neprocjenjivo je bilo imati dobrog tatu... i ta sjećanja me drže, kao što će i tebe Sarky kroz cijeli tvoj život unaprijed.. samo da tuga izblijedi i bol malo mine..
Mene još nije, a znam da tata ne bi volio da ovoliko za njim tugujem, ali ne možemo upravljati svojim osjećajima, ako smo preemotivni i presenzibilni.
Tebi stvarno od srca želim da se iz toga izvučeš i pamtiš tatu jednom i sa osmijehom na licu i tako nastaviš kročiti dalje kroz život, kako ti je usadio dobre vrijednosti.
Tako ćeš ponijeti najbolje od njega što te naučio i usmjerio u životu...
Drži mi se, ti i tvoji zajedno....u mislima na tvoga Japeka.
|
|
|
Post by sarky on Oct 10, 2015 8:46:03 GMT 1
Hvala vam svima od srca na riječima utjehe! Vanda, bez brige, ništa ti ne zamjeram, žao mi je jer nisi imala tatu kao što sam ga imala ja. A stvarno je bio najbolji tata, kakvog si svatko može samo poželjeti. Cijeli život gledao je samo na to da bi mi imali sve što nam treba, često puta nije uopće ramišljao o sebi i svojem zdravlju, mi smo mu uvijek bili na prvom mjestu. I njegova mama, koja je sad ostala bez jedinog sina, jedinog djeteta. Moj tata je bio jedinac. Svi su ga voljeli, u svim krajevima lijepe naše, gdje god je bio, a prošao je cijelu državu. Fali mi jako, čudno mi je što ga nema i stalno imam osjećaj kao da će se vratiti s puta doma i da će sve biti po starom. A nikad više neće biti isto. Tati je bilo teško zadnja 2 mjeseca, mučile su ga te metastaze na mozgu, nije on sad imao neke teške simptome srećom, ali povremene glavobolje i povraćanja i gubitak ravnoteže. Mučio ga je i medrol, i baš ga je izobličio, i samo bi bio jako živčan svaki put kad se pogledao u ogledalo. Bio je i dosta depresivan u zadnja 2 mjeseca, to je vjerojatno isto posljedica medrola, jer je imao česte promjene ponašanja, od depresije kad mi nije htio reći ni bok kad bi došla doma s posla, samo je gledao u jednu točku na zidu čitavi dan, do toga da je bio ljut i živčan na sve nas iz čista mira. Znam da to nije bio moj pravi japek, i on je znao da to nije on, i to ga je najviše mučilo, jer je bio svjestan da nikad više neće biti onaj stari. Ja si ne mogu ni zamisliti o čemu je razmišljao svaki dan, kako se borio sam sa sobom, ali znam da mu je bilo jako teško, kad je dan prije smrti rekao bratiću da ne može više fizički ni psihički. Par dana prije nego je umro, mami je rekao da ne želi da ga pošaljemo u Novi Marof, da mu je tamo djed umro. I naravno da ga nebi slali, organizirali bi se doma i bio bi doma s nama da je krenulo tim smjerom. Ironija ili sudbina, tata je preminuo 19., na isti datum kad je pokopan njegov tata (moj djed). A tatin sprovod je bio 22. na isti datum kad je mami i tati godišnjica braka. Nisu isti mjeseci, ali isti datumi. I da stvar bude gora, tatin djed je preminuo sa 54 godine od tuberkuloze, tatin tata sa 56 godina od pušačkog bronhitisa (najvjerojatnije KOPB) i sad moj tata sa 57 godina. Uvijek se pitao zašto je baš on dobio rak, zbog čega, i mučilo ga je to kaj se nikad nije otkrilo primarno mjesto. Pušio je preko 20 godina, bio je gotovo cijeli život pod stresom, ali ono kaj je on mislio da je krivac za rak je rat. Ja se baš ne kužim u oružje, ali tata je pričao da su granate u domovinskom ratu bile punjene s nečim, ne znam dal s nečim radioaktivnim ili neki drugi otrov, a tata im je bio izložen tokom rata svakodnevno kad je bio na područjima oko Petrinje i Gline i Novske. Najviše je to krivio za rak, i pušenje. Rekao je 2 dana prije smrti da tako želi živjeti, da je sad u najboljim godinama, a da ne može To me pogodi svaki put kad se sjetim, i kad se sjetim svega što je htio napraviti, svih planova koje je imao. Najdraži moj japek, ostavio je veliki trag na svima koji su ga poznavali, i pamtit će ga po dobrome, kao osobu koja je bila veliki borac, koji se borio svaki dan za nas, i koji se borio u zadnje 2 i pol godine za svoj život.
|
|
|
Post by nikica on Oct 10, 2015 11:35:12 GMT 1
Kao da citam o svom ocu, kada pises kakav je tvoj tata bio... ja sam tek sada svesna da ga nema, ali i dalje se svaki dan setim svega, u mislima mi je tako realan, pokreti, glas njegov. Jako nedostaje i plasim se da ga ne zaboravim... drzi se draga, tvoj tata je bio ponosan na tebe
|
|
|
Post by sarky on Oct 19, 2015 8:03:00 GMT 1
Mjesec dana je prošlo od kako mog tate više nema, i teško mi je, ne mogu se naviknuti da ga nema i razmišljam o njemu cijeli dan Japek moj, kad se samo sjetim Odlučila sam vam pokazati kako je moj japek izgledao... Ne znam tko je postavio ovaj video na youtube, otkrila ga je tatina sestrična slučajno prije dvije godine. Na 0.17 vam je moj tata, crna kosa i brkovi, dvoje ih je sa brkovima na 0.17, moj tata je ovaj koji je pogledao u kameru i onda okrenuo glavu i nastavio pričati... I sad je izgledao isto kao i prije 24 godine kad je to snimljeno, osim što nije imao brkove i kosa mu je bila sijeda. A zadnjih par mjeseci i naotečeno lice i vrat od medrola. www.youtube.com/watch?v=3cByH-y_VSoJadan moj japek, više ga ništa ne boli, više se ne pati, ali mala mi je to utjeha kad se sjetim koliko je još mogao živjeti i što je sve još mogao proživjeti. Fali mi jako
|
|
|
Post by nena2013 on Oct 19, 2015 10:57:09 GMT 1
sarky, drago mi je bilo vidjeti tvog japeka...smijem li reći? jako zgodan muškarac, a za druge osobine smo saznali preko tebe, snaga, hrabrost, upornost, dobrota i sve ono što ga je krasilo. Drži se Sarky, pamti samo lijepo...on je i sada s tobom.
|
|
|
Post by izgubljena on Oct 19, 2015 11:28:23 GMT 1
Draga moja Sarky, pogledala sam video, tvog dragog Japeka. Baš je zmaj i heroj pravi tvoj Tatek bio, ljudina prava, tako mi djeluje. Budi ponosna što si njegova kćer. Uvijek ćeš to biti i ostati. Znam sve kako ti je, meni će se u četvrtak 22. 10. napuniti prvi mjesec bez mog Tateka. I me ni sto puta ista misao prođe glavom, koliko smo još vremena mogli provesti skupa, moj Tata i ja, a nismo.
Mislim na tebe često i želim ti da nađeš snagu u sebi. To želim i sebi. Znam da bi naši Tate to htjeli, da ne budemo tužne, koliko god da nam je teško. Drži mi se, moramo biti jake za njih, oni nas sigurno i dalje čuvaju i paze.
|
|
|
Post by mirzatz on Oct 20, 2015 13:21:29 GMT 1
Draga Sarky i ostali,
Toliko je sličnosti u svakoj od naših priča. Moramo biti sretni što se naše tate nisu patile dalje jer je njihov kvalitet života uz ovu dijagnozu bio nikakav. Mislim da moj tata do posljednjeg dana nije mogao da vjeruje da nema lijeka i da neće uspjeti pobijediti. Cijeli život su radili pošteno,sticali za nas.Kasnije je došao prokleti rat koji je sigurno ostavio traga na zdravlje svih nas. Nezdrav život ishrana stres i sve ostalo... Sjećam se kada je moj tata učestvujući u odbrani Posavine od četnika došao nakon 15-20 dana kući ,jedva smo ga prepoznali... Pričao mi je o jezivom osjećaju kada se na ravnici u daljini čuje zvuk tenkova koje nemaju čime zaustaviti... Ponosan sam na način života kojim je živio moj tata i nakon svega mislim da materijalni aspekt u odnosu na poštenje i ljudskost ne znači ništa. Neka vječno živi sjećanje na naše najmilije.
|
|
|
Post by sarky on Nov 13, 2015 13:59:43 GMT 1
Jedna od najdražih tatinih pjesama: There's so many different worlds So many different suns And we have just one world But we live in different ones Now the sun's gone to hell and The moon riding high Let me bid you farewell Every man has to die But it's written in the starlight And every line in your palm We are fools to make war On our brothers in arms www.youtube.com/watch?v=jhdFe3evXpkFališ mi japek moj, svaki dan sve više, još ne mogu vjerovati da te više nema
|
|