|
Post by martina on Mar 14, 2013 12:06:39 GMT 1
Trenutno sam u četvrtoj godini remisije non hodginova limfoma.Točnije velikostaničnog difuznog -b.Kad odvrtim film unazad sjetim se stvari koje su upućivale da se nešto dešava ali nekako čovjek misli da se loše stvari dešavaju nekom drugom.Dakle bilo je to proljeće mjesec dana nakon povratka s porodiljnog.Prvo me počela boljeti desna lopatica i rame.Zatim se bol spustila na lakat i male zglobove jedne ruke, a zatim i druge.Nisu to bili nekakvi jaki bolovi ali dovoljni da mi ometaju život.Tada počinjem piti tablete protiv bolova svakodnevno.Još nisam bila kod doktora.Zatim mi se javio osjećaj kao da imam klupko dlake u plućima i nikako ga ne mogu iskašljati.Znači počinje i kašalj.No oduvijek sam alergičar i asmatičar pa tome ne pridajem neko značenje.Zatim počinju lagane temperature oko 37,5 koje se prvo javljaju sporadično a zatim svaki dan u popodnevnim satima.Tada započinjem svakodnevno uzimati antipiretike protiv temperature koji s vremenom uopće nemaju djelovanje.Tada se javljam doktorici opće prakse koja me nakon pretraga koje su bile uredne osim sedimentacije šalje reumatologu.U međuvremenu mi je naotekla glava.Znači sad je već prošlo 4 mjeseca od pojave prvih simptoma.Isto tako postajem jako umorna.Znalo mi se desiti da zaspim na stolcu za vrijeme gableca na poslu.Na poslu nikom ništa ne govorim a jedva izdržavam smjene koje su nekad i po 24 sata.Čak sam jedno vrijeme mislila pošto sam se upikla na iglu od pacijenta da nemam možda hepatitis ali je to otklonjeno.Reumatolog me šalje slikati pluća i na slici se jasno vidi sjena promjera 6 cm sa 5 cm,difuzno raspršena po plućeku. ???Eto šta da kažem,dijagnozu koja je upućivala na rak pluća saznala sam jednog ljetnog dana u prepunoj čekaoni ljudi na Jordanovcu.Doktor me nije pozvao da uđem u ambulantu nego je poslao sestru van.Valjda mu je bilo neugodno jer se kad sam došla izgalamio se na mene, zbog čega ja dolazim na jordanovac kad imam pulmologiju u Sisku.Znači spoznaju da imam nešto na plućima i da se hitno javim u bolnicu sam saznala u 32 godini,nakon noćne smjene,a još sam se trebala dovesti i do Siska u takvom stanju.Sreća pa se tog puta uopće ne sjećam.Tri tjedna sam provela na jordanovcu dok nisu utvrdili da ipak nije karcinom pluća nego limfom pluća i rekli su mi da mi čestitaju jer sam dobila lutriju među tumorima.Blago meni!!!Određene su mi 8 kemo po protokolu r-chop i 15 zračenja.Ahhhhh šta reći za kemoth!!!!!Moje je stanje u tih tri tjedna u bolnici bilo sve gore tako da prije prve kemo nisam mogla niti pošteno hodati niti sjediti.Mogla sam jedino ležati i to na lijevoj strani.Govor me umarao.Jako sam teško disala i počela kašljati krv.Mislim da sam zbog toga jako teško podnašala kemo.Imala sam sve moguće i nemoguće nus pojave.Čak sam imala i vodene koze po drugi put u životu.I smršavila sam negdje 10kg.Znači imala sam rane u ustima,mučnine,urinoinfekte,upale pluća jedno tri puta u toku liječenja,zatvore i proljeve,nikako mi se leukociti nisu podizali bez neupigina,kad su bili 2 to je bilo veselje,stalne temperature,bolovi u kostima,zimice,tresavice.A onda nakon 6 keme dobila sam sepsu izazvanu candida gljivama koje su mi ušle u pluća i tamo napravile raspašoj odnosno desno plućno krilo mi je prestalo raditi.Iz pluća su otišle u krv a ja sa hematologije na intenzivnu na respirator i pelene.Strašno!!!Sreća moja pa sam više bila u nesvijesti nego budna jer su bolovi u plućima bili neizdrživi.Jako boli to nasilno upuhivanje kisika u pluća.U tom periodu su mi atrofirali mišići tak da sam morala učiti hodati jednom kad sam izašla iz intezivne jedinice-kaže moja doktorka da ta nuspojava nije tipična za prvu liniju obrane ali eto kod mene je sve specijalno pa i to.Antibiotici koji su mi davali za kandidu nisu baš djelovali pošto nikako nisu mogli podići leukocite pa je ta borba trajala danima.Temperatura mi je znala biti 41.Užas!!!No imala sam malo sreće valjda.Nakon toga imala sam pauzu od kemo jedno tri mjeseca da skupim snage.Eto da sam umrla mogli bi reći da me je ubila kemoth a ne limfom :oNakon toga odradila sam i zračenje i sad sam u mirovanju.Nalazi su mi okej ali osjećam konstantnu bol na mjestu gdje je limfom bio pogotovo kad su promjene vremena.I to me desno rame često boli.Sve u svemu ja sam danas zdrava osoba koja radi i živi i pokušava se praviti da se ništa nije desilo-uostalom što se i desilo???Pa rekli su mi da sam dobila na lutriji tumora!!!!I da za deset godina kao posljedicu kemo i zračenja očekujem novi tumor!!!!Jupi,blago meni!!! :-XZnači što te ne ubije danas,ubit će te za deset godina!!! ;D ;DAko imate kakva pitanjca rado ću pomoći svojim golemim iskustvom!!
|
|
luki
Novi član
Posts: 2
|
Post by luki on Mar 14, 2013 12:56:58 GMT 1
Martina svaka ti cast! Izvini sto ti ovo kazem,ali covjek kad cita sta si sve prosla i koliko si se namucila pomislio bi ona ce se tesko izvuci,ali ti si se izborila hvala Bogu i tvoja prica je jos jedna u nizu da se nikad ne treba predati i na kraju se sve isplati kada covjek ozdravi! Sve najbolje!
|
|
|
Post by lanterna on Mar 14, 2013 23:10:58 GMT 1
Koja priča, zaista. Ja sam prošla (i prolazim svašta), također gotovo nema nuspojave koja me mimoišla, ali ipak sam se naježila na ovu priču i moja mi se čini prilično lagana. Svaka čast i svako dobro želim!
|
|
xsara
Aktivni član
Posts: 92
|
Post by xsara on Mar 15, 2013 9:44:41 GMT 1
Martina, neznam sta bih ja pametno imao da kazem,videvsi sada kroz sta prolazi moja supruga ,i svi ljudi koji su sada s njomu bolnici ,a i mi njihovi najblizi.........samo uzivajte u zivotu punim plucima ,kad neko prodje sve ovo zasluzuje milijardu medalja za hrabrost ,zasluzuje da... neznam ni ja sta ..SAMO UZIVAJ:)
|
|
|
Post by vedransaba on Mar 15, 2013 10:18:06 GMT 1
Svidja mi se jako tvoj nacin pisanja i nacin kako se nosis sa zivotom.svaka cast,skidam kapu..samo tako dalje,ma kakvi rak ,,ti si super truper zdrava..
|
|
|
Post by martina on Mar 15, 2013 10:48:22 GMT 1
EEEEEE Vedrane pa di si!!!Mislim da se još uvijek nemogu mjeriti s tobom jer ako je netko borac i optimist onda si to ti stari moj!!!Skidam ti kapu do poda.A moj post je samo pola od onoga što se dešavalo kroz tu godinu no ne želim previše plašiti ljude jer ionako to je sve induvidualno.Svako nešto podnosi drugačije a ja sam oduvjek pekmezasta pa sam ja to tako teško podnosila.Ljudi hvala na riječima podrške a treba zahvaliti i ljudima koji skupa s nama podnose sve to..npr.našim muževima,ženama,majkama...ja nisam nikada pitala supruga kako je njemu a bilo mu je svakako.Letanja svaki dan na relaciji sisak-zagreb ,dok sam bila u invaldskim kolicima vozikao me po kući,kupao,oblačio i tak svašta nešto.I samo sam ga jednom vidjela da plaće.Meni je ustvari najtragičnije bilo kad su me sa intezivne vozili na uzv srca (jer mi se pojavila neka luda tahikardija koju i danas kontroliram jedino ljekovima)a za koju moja hematologica tvrdi da nije poljedica doxorubicina-jednog od kemo ljekova jer da je onda bi ju svi imali a nemaju,iako piše da je izuzetno kardiotoxičan....uglavno ona kaže da sam živčana pa da je od toga.I dobro valjda ona zna ona je šef.Uglavno na putu do tog odjela,ja ležim,na gubici mi maska s kisikom i mi prolazimo dječjim odjelom.Najednom se zateknem na odjelu punom dječice a ja svoju nisam vidjela mj.dana a nekako sam mislila da ih više neću niti vidjeti.Onda mislim da sam dobila nekakav živčani slom jer sam potrgala masku ,bacila kisik ,pokušala sići s kreveta,pokušala vrištati jer sam željela da se maknu s tog odjela jer sam ja poludjela očito.Ahhhh onda su me vezale...i napikale me injekcijama i sve je opet nestalo.Eto to mi je bilo najgore.
|
|
|
Post by tatica on Mar 15, 2013 13:21:03 GMT 1
martina - svaka čast na vedrini i optimizmu kojim zračite,unatoč svim teškim i nepremostivim nedaćama što su vas zadesile tijekom bolesti... baš me dirnula vaša priča duboko u srce. Puno sreće i radosti sa svojom obitelji,dječicom i nadalje u životu i što bi se reklo; Ne ponovilo se više nikad!
|
|
|
Post by nena2013 on Sept 30, 2013 15:30:38 GMT 1
martina. pročitala priču tvoje kalvarije, ovaj tvoj opis kašlja i klupka dlake koje nisi mogla iskašljati, mene upravo sličan filing najviše muči, već me duže vremena prati, suh kašalj kod da stiže iz nekog paučinastog tunela koji ide od lopatice do bradavice...mislila sam da će proći nakon što su me operirali, ali nažalost nije tako. Slikala sam pluća, nalaz bo. Koliko se dugo čeka na zračenje nakon operacije dojke? bila sam na simulatoru 3.9. i nikako da me zovu...jel ima veze štrajk? Zna li tko? Martina, divim se tvojoj snazi i kako si to sve uspjela prebroditi...svaka čast
|
|
|
Post by Vanda on Oct 1, 2013 9:59:17 GMT 1
Nena - nazovi ti njih i pitaj. Nažalost, u našim bolnicama ako strpljivo čekaš, ni ne dočekaš. Zračenje se često čeka jer su uređaji stari i često se kvare, a novaca nema za popravak. Štrajk ne bi ni na koji način smio utjecat na tvoje liječenje, zato ih nazovi i pitaj. I konačno pokušaj upite o određenim temama stavljati na odgovarajuće teme (ako odgovarajuće teme nema, slobodno otvori novu). Tako ćeš lakše doći do odgovora.
|
|
|
Post by martinask on Dec 12, 2013 17:12:36 GMT 1
Ja sam zračenje čekala 2 mj.ali čekala bih i duže da jedan dan jednostavno nisam pukla,nazvala petrovu i rekla....ja sutra dolazim na zračenje jer čekat više neću.I tak je i bilo,ja sutra došla i primili me.Mada se strojček stalno kvario,pregrijavao i svašta nešt pa se i to odužilo.
|
|