paola
Novi član
Posts: 16
|
Post by paola on Nov 3, 2017 20:31:03 GMT 1
Hvala na savjetima, na podršci, ma na bilo kojoj riječi. U pravu si Vanda, ovo je za mene užas. Zadnja 2 mj sam čak bila donekle ok, bila sam se sabrala ali sada sam opet na rubu. Povraćam svaki zalogaj, želudac me rastura, glava također. Dva tjedna imam i jake vrtoglavice. Neznam što da radim više. Sakrivam tugu. Imam kćer od 9 godina i ne želim ju uvući u to sve. Upravo sam pričala sa tetkom. Složile smo se da bi pokušale još jedan ciklus kemo uz methadon, čime se slaže i liječnik kod kojeg je baka išla, pa ako ni to ne zaustavi rast da se onda prekine sa kemo. Vidjet ćemo u pon što će reći onkolog ali i baka. Jer je ona trenutno u fazi da ne želi više "liječenje" nego da ju se pusti kući u hr i da ju se pusti da umre kada dođe taj tren. Znam da treba poštivati želje ali.... neznam kako podnjeti tu tugu i bol, samo da bar pokuša još taj jedan ciklus pa onda da odluči. Sve bi na ovom svjetu dala da sam ja ta koja je bolesna. Proživljavam ovo jako jako teško. Tata mi je umro kada sam imala 8 godina. Odrasla sam više sa bakom i djedom nego mamom, jer je radila. Ne mogu podnjet da opet doživim takav gubitak. Oprostite, pišem već nesuvislo i nepovezano. Jako mi je težak dan
|
|
|
Post by Vanda on Nov 6, 2017 9:05:21 GMT 1
Draga paola, razmisli da i ti odeš kod psihologa, ako već ne zbog sebe, onda radi svoje kćeri. Normalno je da roditelji, a posebno bake i djedovi odu prije nas. Normalno je da budeš tužna radi toga, ipak je to gubitak, ali ti prije svega moraš misliti na svoju djevojčicu. Baka je svoje već proživjela, ni ti ni tvoja curica niste. Naravno da bi svatko htio da baš njegovi svi dožive stotu zdravi i bez boljki, ali nažalost malo tko bude takve sreće. Moraš se probat sabrati, radi kćeri. I nisam sigurna da je pametno skroz sakrivati bol pred djetetom osjeti ona da nešto nije u redu. Smrt je normalan dio života i ako se sakriva postoji opasnost da se djetetu naprai veća trauma i strah od smrti. Moj djed je, igrom slučaja, umor samnom u sobi - bio je težak pušač, imao je opstruktivnu bolest pluća i ugušio se predamnom. Baka mi je bila medicinska sestra i pokušala ga je oživiti, ali nije išlo. Ja sam tada imala 10 godina. I moja baka i roditelji su me lijepo posjeli i normalno objasnili što se dogodilo. Bilo je i suza i tuge. I mislim da je takav stav odigrao važnu ulogu u tome da mi taj događaj nije bio jako traumatičan.
|
|
paola
Novi član
Posts: 16
|
Post by paola on Dec 15, 2017 18:29:10 GMT 1
Hvala na savjetu Vanda. Procitala sam tvoj post odmah ali nisam imala snage odgovoriti. Zapravo nisam uopce htjela citati po netu jer sam nekako pokusava imati rak sto manje u glavi, kao da onda nece postojati. Ali morat cu se suociti s tim. Baka je lose. Upravo sam pricala sa sestrom i kaze da povraca jako crno, da sanja strasne more koje im ne zeli ni opisati i da se zbog njih boji biti u mraku. Kaze da danas ima prazan pogled i da na trenutke zazmiri pa se trgne. Moja mama i kcer su za tjedan dana trebale ici k njima ali sad se planira da odu ranije jer baka je danas sama rekla da nece jos dugo, da osjeca. Eto, sta reci, uzas.
|
|
|
Post by izgubljena on Dec 16, 2017 11:38:43 GMT 1
Upravo sam pricala sa sestrom i kaze da povraca jako crno. Draga Paola, ovo što pišeš, da baka povraća crni sadržaj znači da je došlo do unutarnjeg krvarenje negdje na području gornjeg dijela probavnog sustava (vjerojatno želudac s obzirom na dg.), to je nažalost jedan od terminalnih simptoma raka probavnog sustava (povraćanje crnog sadržaja ili crna stolica). Žao mi je, poduzeli ste sve što ste mogli.
|
|
|
Post by covekpresvega on Dec 17, 2017 4:20:52 GMT 1
Ljudi na znam da li je malo ne ozbiljno da ja bez ikakve dijagnoze dolazim ovde pisem i pitam bilo sta. Ali sam jako uplasen, vec 7meseci imam problema sa zelucem koji su prvo poceli sa blagim mucninama bez povracanja,nakog toga su mi pocela cesta podrigivanja bol u ledjima i otezano disanje... Imam 24god otac mi je umro mlad od raka koze... Ja vec 7meseci ne smem da odem kod lekara i znam da to jedna velika greska ali sam na smrt preplasen 😐...verujte mi ljudi... Ja ne pijem ne pusim, treniram imam apetit najvece probleme u zelucu imam kada sam gladan kada ustanem zeludac mi poludi...inace od kad traju ti simptomi ja sam nabacio 9kg Treniram boks...takmicar sam. Bojim se icu na gastro resio sam pa sta bude neka bude samo sam se javio ovde za mali vetar u ledjima od strane vas.... Zelim vam svima puno zdravlja i srece
|
|
marin
Novi član
Posts: 47
|
Post by marin on Dec 17, 2017 8:44:43 GMT 1
S obzirom na nabrojano prije bi rekao da imas kakav gastritis ili nešto tog tipa. Mozda si dobio helyobacteri. Odi do doktora da te pogleda šta se mučiš bez veze. U najgorem slucaju dobit ces antibiotik ili kakvu dijetnu ishranu.
|
|
|
Post by Vanda on Dec 18, 2017 16:12:29 GMT 1
Potpisujem marina! Gastritis je danas čest problem, a može se dobro kontrolirati prehranom. A i medicina je jako napredovala od kada je tvoj otac umro. Moja rođakinja je umrla od Hodgkinovog limfoma kada sam ja bila dijete, a ja sam se od istog uspješno izliječila svega 15 godina kasnije. Bolesti koje su prije bila neizliječive danas se normalno liječe. Ali uvijek je bolje kada se rak ranije otkrije prema tome nemaš što čekati! Gora ti je ova neizvjesnost gdje po glavi vrtiš najgore scenarije, vjeruj mi!
|
|
|
Post by sarky on Dec 19, 2017 10:23:10 GMT 1
To bi uz gastritis mogao biti i GERB u pitanju (vraćanje želučanog sadržaja u jednjak). GERB ponekad može izazvati kašalj i simptome slične astmi a da uopće nema žgaravice. A s obzirom na traumu koju si prošao s tatom, možda te i lagana panika hvata, strah da ti ne dobiješ rak pa ti se sad skupilo svo čudo simptoma. Da budeš miran, odi na pregled kod gastroenterologa i napravi gastroskopiju, to uopće nije strašna pretraga kako ljudi misle (ja bila pa znam ) i traje doslovno 5 minuta. Test na helicobacter možeš napraviti i iz stolice koju daš na analizu. A za početak ti tvoj liječnik opće prakse može prepisati neke tablete za želudac koji smanjuju ili blokiraju lučenje želučane kiseline, pa da kroz neko vrijeme vidiš kako će ti biti.
|
|
|
Post by Vanda on Dec 20, 2017 13:56:23 GMT 1
Draga Veki, nemam pametan savjet. Mama je već u godinama, možda je rak plus terapija jednostavno i previše za njen organizam. Pitanje je dal se kod mame uopće radi o metama (jer nisu uočene niti jednom pretragom), ali to zapravo niti nije bitno, bitno je da joj se maksimalno olakša. S obzirom da je teško podnjela kemo, a i zračenjee nije opcija zbog lošeg stanja, realno da su i vidjeli mete, ne bi mogli ništa napraviti. Mete se kirurški ne odstranjaju nego se ide sustavnom terapijom - kemo i zračenje.
Nažalost, kod jakih bolova, ako ne pomaže Tramadol ili zaldiar, pristupa se morfiju, a on kao posljedicu ima omamljenost. Nadam se da će se javiti netko sa više iskustva. Drži se!
|
|
veki
Novi član
Posts: 7
|
Post by veki on Dec 21, 2017 0:52:19 GMT 1
Hvala na odgovoru, draga Vanda. Već mi puno znači i da mi netko suvislo objasni što se i zašto događa, i stvarno mi je žao što sam tek prije koji dan našla ovaj forum, jer se ovdje mogu naći suvisle i uvjerljive informacije, dok se inače po internetu može naći hrpa gluposti na temu raka. A jel mi možeš ti ili itko objasniti od kada su te tumorske stanice na peritoneumu, da li su one tu bile proširene već i u vrijeme operacije želuca, samo što se nisu vidjele jer su bile premale... ili kako to ide? I zašto recimo nije bila primjenjiva ona HITEC operacija? (ne kažem da je trebala biti, samo pitam jer sam totalna truba po pitanju medicine) I za kakve bolesnike je ta imunoterapija? I kolika je uopće uspješnost kemoterapije i zračenja (izraženo u nekom postotku) kod takvog slučaja da je to mama kojim slučajem uspjela odraditi? (muči me sad to pitanje, iako sam svjesna da je sad sve gotovo, ali imam određeno zamjeranje prema onkologu koji je tako brzo pristao na odustanak od kemo i zračenja bez da je mami objasnio posljedice - istina, mama je nakon prve kemo razvila upalu pluća i s tim se jako namučila i rekla mu da se ona ne osjeća sposobnom za još jednu kemo, i za njega je to bilo to, a mogao je npr. objasniti joj posljedice i predložiti joj neku drugačiju kemo od koje bi možda imala manje nuspojava. Osim toga, ustvari i nije imala nekih drugih nuspojava od kemo, bilo joj je dva dana nakon završetka kemo malo mučnina, ali je istovremeno razvila i temperaturu za koju se ispostavilo da je od upale pluća) Nagovarala sam je nakon toga da ode kod drugog onkologa po još jedno mišljenje, barem da nam čovjek rastumači što se može i koji su rizici, ali baš se nije dala (kao da je u sebi bila sretna što je odriješena od kemoterapije i nadala se da će sve i ovako biti OK). Btw, sad više nije kod tog onkologa. Gledala sam na onom sajtu www.cancer.org da je mamin rak prema onim oznakama pT4aN3aMx ustvari faza IIIb za koju je stopa 5-g. preživljavanja 36%, ali ako se uzme u obzir da iza M slijedi x koji može značiti i da ima metastaza, onda se radi o fazi IIIc za koju je stopa 5-g. preživljavanja 18% (ne znam jesam li to ispravno protumačila, ali znači da čak i da je poduzela sve kemo i zračenja, ako je tumor već bio metastazirao na peritoneum, stopa preživljavanja bi svejedno bila svega 18%). Inače, danas je čak bila dosta budnija nego jučer, iako je u 2 sata posjete izrekla samo jednu riječ, ali inače nije ništa rekla već zadnjih 5 dana od kad su joj povisili dozu lijekova protiv bolova, tako da je možda točno to što su rekli da će se naviknuti na dozu (a sada ipak uspije skimati da ju ne boli). Inače, privatni onkolog kod kojeg sam išla po drugo mišljenje se složio da se više ne može ništa napraviti, ali je dao prijedlog da se za regulaciju bolova, kako bi se izbjegla omamljenost, možda da ibuprofen i medrol, u kombinaciji s medicinskim kanabisom koji "digne" pacijente, no doktori u bolnici nisu otvoreni za tu opciju (a ni ja sama ne znam procijeniti što je bolje). Ovdje niže kopiram svoj prvi post, jer originalnog više nema: "Molila bih ako ima tko kakav savjet ili komentar koji bi mogao pomoći, radi se o mojoj mami (70 g), operirana je prije godinu dana zbog karcinoma želuca, adenocarcinoma ventriculi, pT4aN3aMx, na pretragama se nisu vidjele metastaze, pa ni na PET-CT-u nakon operacije. Dosta dobro se oporavila od operacije, normalizirala je jedenje i onda je nakon par mjeseci krenula na adjuv. kemoterapiju, ali je prekinuto zbog nuspojava, dobila je upalu pluća, pa je odradila samo jedan ciklus 5-FU/LV. Trebala je ići i na zračenje, ali su odustali i od toga nakon što je tako teško podnijela kemo. Inače, nakon te jedne kemo više se nikad nije tako dobro osjećala kao prije. Početkom rujna joj se blago povisio jedan tumorski marker, ali nije prešao prag, pa su rekli neka opet vadi za 2-3 tjedna. Nekako usporedo s tim počela se osjećati lošije, dobila je neke učestale stolice i tužila se na mučnine i žgaravicu. Nakon 2-3 tjedna marker je bio već preko praga i onda su je uputili na gastroskopiju koja je bila bez znakova recidiva. Doktor koji je radio gastroskopiju rekao je mami da je žgaravica od operacije žuči koju je radila prije 15 mjeseci pa se sad ta žuč slobodno izlijeva i radi probleme, pa smo se nadali da su njene tegobe povezane s tim, a da će eventualni recidiv na vrijeme naći pošto se kod starijih ljudi sporije razvija. Na MR abdomena i zdjelice nisu našli ništa osim toga da se u zdjelici vidi slobodna tekućina. Na PET-CT kažu da se ne vidi ništa što upućuje na povrat osnovne bolesti, no postoji obilnija slobodna tekućina (ascites), i da iako metabolički nema znakova karcinoze peritoneuma, ista se ne može u potpunosti isključiti. Nažalost, mami tegobe ne jenjavaju, i kreće joj povraćanje i glavobolje, nakon čega je prije 2 tjedna hospitalizirana zbog lošeg općeg stanja, a doktori tek prije tjedan dana kažu da je dijagnoza karcinoza peritoneuma s nakupljanjem oblinijeg ascitesa i da nema više pomoći, jer zbog lošeg općeg stanja nije za kemo, a niti operacija ne dolazi u obzir. Njoj se opće stanje krenulo dosta pogoršavati, a usprkos lijekovima protiv bolova i dalje osjeća glavobolju i pečenje u želucu. Krajem prošlog tjedna radili su joj i CT mozga zbog glavobolja, ali je bio uredan (nema metastaza). Prije 3 dana pojačali su joj dozu protiv bolova (ima i flaster) i od tada je potpuno omamljena i više uopće nije u stanju komunicirati sa mnom, više niti ne kima glavom na pitanja. Pitala sam sestru je li se njoj stanje pogoršalo ili je omamljena od lijekova, kaže sestra da je od lijekova, ali da se može s vremenom naviknuti na dozu pa postati malo prisebnija. U šoku sam, jer je mama na vrijeme krenula na sve pretrage, a da nitko od doktora nije rekao točno što je sve do prije tjedan dana kad je bilo prekasno, nego eto naprosto to je kao neka loša sreća što dijagnostika nije ništa pokazivala, ali da se i to zna desiti (sad sam i to naučila) i nekako kao da smo uopće izgubili priliku da se pokušamo boriti. Jel zna itko postoji li išta što bi moglo pomoći u smislu terapije ili barem za olakšanje bolova, a da ne bude tako jako omamljena? Možda medicinski kanabis...?"
|
|
|
Post by Vanda on Dec 21, 2017 8:50:47 GMT 1
Draga Veki, kada jednom bolest metastazira, puno puno teže se liječi. Metastaze često imaju dodatne mutacije pa se genetički, ali i fenotipski (ponašanjem) mogu razlikovati od primarnog tumora i zato ih se teško liječi. E sad, sve ovisi i o tipu tumora i o samom stanju organizma. Često je prednost biti u godinama jer onda i tumori sporije rastu. HIPEC operacija je relativno nova tehnika i ima dosta ograničenja, odnosno uvjeta koje osoba mora zadovoljiti da bi mogla ići na nju. To je operacija u kojoj se čovjeka otvori i onda napuni toplom kemoterapijom u nadi da će takva bolje prodrjeti i potamaniti što više metastaza. Kako je mama u godinama, možda je procijenjeno da bi joj teško pala anestezija i sam postupak? Imaš ovdje opisano iskustvo sa HIPECom, kažu da je dosta teška operacija: rak-nije-mrak.proboards.com/thread/122/operacija-hipec-karcinom-potrbu-nice Ibuprofen mi se čini puno preslab za bolove od karcinoma. Možda je liječnik mislio na Tramal ili Zaldiar? Ja sam imala parestezije od kemo i ibuprofen mi je bio kao vodica. Zaldiar mi je djelovao A ovo što tvoja mama prolazi je sigurno jača bol od parestezija. Ja sam kemo ok podnosila, bila bi skoro norl+malna nakon 2-3 dana i normalno sam išla na posao. Međutim rak koji sam ja imala ima izuzetno visoku uspješnost izliječenja, a ja sam tada imala 28 godina. Isto nisam sigurna da li bi pristala opet to prolaziti za "samo" 30% šanse i da sam starija. Tako da u tu tuku kužim tvoju mamu. Kvaliteta života je uvijek bitnija od kvantitete. Za "medicinski kanabis" ne znam što bi ti rekla. TO je još uvijek dosta neregulirano područje, u sivoj zoni i onda me je strah bilo što preporučiti jer se proizvodi slabo kontroliraju i možeš skupo platiti neučinkovitu stvar. Ili, još gore, nešto što ima u sebi tko zna kakve toksične primjese. Ako već niste, porazgovarajte malo sa ekipom u ambulantama za bol. Ovdje je popis: www.hdlb.org/za-bolesnike/ambulante-za-lijecenje-boli/
|
|
|
Post by izgubljena on Dec 21, 2017 9:15:11 GMT 1
Inače, privatni onkolog kod kojeg sam išla po drugo mišljenje se složio da se više ne može ništa napraviti, ali je dao prijedlog da se za regulaciju bolova, kako bi se izbjegla omamljenost, možda da ibuprofen i medrol, u kombinaciji s medicinskim kanabisom koji "digne" pacijente, no doktori u bolnici nisu otvoreni za tu opciju (a ni ja sama ne znam procijeniti što je bolje). Ne znam zašto vam je onkolog preporučio Ibuprofen (prvo je preslab, slažem se s Vandom, da bi se samo njime liječila bol od karcinoma), drugo, i najvažnije, budući da se radi o Ca želuca - kontraindiciran je jer dugotrajna upotreba može uzrokovati krvarenja u želucu i gornjem dijelu probavnog sustava. Mom tati su s rakom gušterače gastroenterolozi zabranili da uzima Ibuprofen baš iz tog razloga i dali mu Zaldiar (Tramal) i Oxycontin (to je narkotik s polaganim otpuštanjem tokom 24 sata), dobro djeluje na bolove, ali za probijajuće bolove se dodatno koristi Zaldiar. Moj tata je, doduše, uzimao na svoju ruku i taj Ibuprofen za koji je tvrdio da mu najbolje pomaže, je li to bio placebo efekt ili što, ne znam, ali na kraju mi je bilo svejedno, glavno da njega nije bolilo, no svejedno, ne bih tvojoj mami preporučila Ibuprofen jer ima rak želuca.
|
|
veki
Novi član
Posts: 7
|
Post by veki on Dec 21, 2017 21:07:28 GMT 1
Iskreno, i meni je taj Ibuprofen zvučao nekako "preobično" za ovakve bolove. Mama je inače na Tramalu, a danas je čak bila budnija nego jučer, čak me i pozdravila, po prvi put nakon 6 dana. No i dalje nismo mogle imate smisleni razgovor.
Glede medicinskog kanabisa, zar ne bi ovaj što se može odnedavno na recept nabaviti u hrvatskim ljekarnama trebao biti ispitan i siguran? (budući je namijenjen da služi kao lijek, valjda ga ne nabavljaju od koga god)
|
|
veki
Novi član
Posts: 7
|
Post by veki on Dec 21, 2017 23:06:09 GMT 1
Draga Vanda, vidjela sam da si pisala nešto o imunološkoj klinici u Njemačkoj (www.int-imm-foundation.com), jel bi tu možda mogli pomoći u maminom slučaju? Pošto nisu sve metode za sve vrste tumora, teško mi je razabrati što se možda odnosi na moju mamu, a što ne.
|
|
|
Post by Vanda on Dec 22, 2017 10:20:22 GMT 1
Draga Vanda, vidjela sam da si pisala nešto o imunološkoj klinici u Njemačkoj (www.int-imm-foundation.com), jel bi tu možda mogli pomoći u maminom slučaju? Pošto nisu sve metode za sve vrste tumora, teško mi je razabrati što se možda odnosi na moju mamu, a što ne. Ta imunološka klinika je na kraju bila velika prevara. Ništa nisu za našeg Vedrana napravili, samo su mu uzeli novac. Nažalost.
|
|
veki
Novi član
Posts: 7
|
Post by veki on Dec 22, 2017 13:17:48 GMT 1
O, bože. A o čemu se točno radilo: je li netko ovdje s foruma prošao postupak i taj postupak ustvari ne funkcionira kako kažu ili su samo uzeli novac da daju mišljenje u kojem su rekli da to nije za taj slučaj primjenjivo?
|
|
|
Post by Vanda on Dec 23, 2017 9:27:41 GMT 1
O, bože. A o čemu se točno radilo: je li netko ovdje s foruma prošao postupak i taj postupak ustvari ne funkcionira kako kažu ili su samo uzeli novac da daju mišljenje u kojem su rekli da to nije za taj slučaj primjenjivo? Je, Vedran. Postupak je nesto kao dijaliza (cak i ima smisla sa imunoloskog stajalistq), ali em nije dalo ucinka em su pretrage koje su oni obavljali i temeljem kojih su tvrdili da djeluje neprimjerene (uzv). Da ne kazem da je protiv voditelja klinike bila podignuta i tuzba u jednom trenu zbog nadrilijecnistva. Mi smo to saznali neposredno prije nego je Vedran trebao ic, ja sam mu to sve rekla, ali je on tada odlucio da ipak zeli probati. Nije bas niti imao drugih opcija. Ali ne isplati se, muljatori na n-tu. Imali su par suvislih radova prije 10 godina, al od tada nista. Ja sam mislila da je 10 god malo da se razvije dibra metoda (i je), ali da vrijedi imalo bi jos publikacija i publiciteta. Bila sam ih i pitala kad smo pregovarali oko toga pa su me smuljali da zbog patentiranja moraju sve drzat u tajnosti. Sad znam da patentiranje ne traje 10 godina.
|
|
veki
Novi član
Posts: 7
|
Post by veki on Dec 23, 2017 12:51:35 GMT 1
Ajoj, pročitala sam u međuvremenu Vedranovu priču, ne mogu vjerovati. Onda sam si dala truda da istražim po raznim tražilicima, jer mi je bilo sumnjivo kako to da se jako teško nađe nešto o toj klinici, a da nije njihova web stranica, a pogotovo nema nigdje nikakvih komentara pacijenata i sl. (a znam njemački pa sam pokušala tražiti i po njemačkim stranicama), pa sam naišla na ovo: www.alisonrlockwood.com/2012/10/a-cure-for-cancer-stranger-than-fiction_27.html Uglavnom, taj dr. Rigdon Lentz je još kasnih 90-ih radio u Nashvilleu, SAD, i isto tako prodavao svoj skupi tretman pacijentima koji su poslije umrli. I ima puno priča o ljudima za koje su skupljani novci da odu na njegov tretman, a kojima ništa nije pomogao, dapače, došlo bi do pogoršanja. Muljaža. Vanda, možda da staviš te informacije ispod one teme "Eksperimentalna imunološka klinika", da još netko (kao ja), ne naleti na to pa pomisli da tu ima nešto (ili nedajbože ode tamo, a da prethodno ne zna sve ovo - iako razumijem da bi netko i to pokušao kad su iscrpljene sve druge opcije).
|
|
|
Post by Vanda on Dec 31, 2017 10:08:32 GMT 1
Bila sam uvjerena da sam napisala na toj temi da je to bila prevara! Vjerojatno sam planirala i onda je nešto iskrsnulo i zaboravila sam. Ispravit ću taj propust odmah. Hvala ti što si me podsjetila.
|
|
paola
Novi član
Posts: 16
|
Post by paola on Jan 16, 2018 11:21:50 GMT 1
Bok svima, evo javljam se sa tužnom vijesti da je naša bitka završila. Baka je umrla 06.01.2018 u toplini doma. Kada sam se zadnji puta javila, prije Božića, sam i sama otišla za Njemačku provesti par dana sa bakom. Bila je kod kuće cijelo vrijeme. Uređena joj je bolnička soba u stanu od tetke te je tamo i umrla. 3 tjedna prije smrti je bila već gotovo nepokretna u krevetu, jela nije ništa, samo povraćanje. Ali bolove nije imala. Što se tiče toga svega Njemačka je stvarno uređena zemlja. Sve što je baki bilo potrebno (od kreveta, lijekova, madraca, krpa, vrećica za povraćanje) sve smo dobili besplatno dostavljeno na adresu. Svako jutro je dolazila sestra mjenjati joj infuziju. A jednom tjedno je dolazio i doktor, ako ga se ne pozove češće. Morfij smo joj sami davali. Mi smo brinuli o njoj 24h na dan jer nismo htjeli da umre sama u bolnici. Ono što mogu reći je da to više nije bio život, namučila se dosta. Do zadnjeg dana je bila svjesna svega, razgovarala. Je bilo teže i umarala se jako brzo ali je bila pri sebi i razgovarala. Bila je toliko prisebna da nam je još dala i upute za sprovod u kojima je tražila da joj se otpjevaju 3 pjesme. Htjela je da se pjeva i slavi život koji je imala, a da tugu pokušamo ostaviti sa strane. I tu želju smo joj ispunili. Plakali jesmo ali joj se pjevalo. Zadnji dan je počela spominjati svoje pokojne. U jednom trenu se probudila i rekla nam da je bila tamo i da je prekrasno, da želi nazad i da se ne brinemo, da je vidjela svoje i da je sve tako mirno, toplo i lijepo. Nakon toga se više nije budila. Smrt smo u jednu ruku dočekali sa olakšanjem da se više ne pati a s druge strane kao ogromnu tugu i prazninu. Prošlo je 9mj od dijagnoze i nje više nema. Sve je bilo tako brzo. Ali u drugu ruku mi je možda i draže tako nego da se vukla po bolnicama, terapijama i svačim nečim još duže sa na kraju istim ishodom. Najbitnije mi je da sam ju još vidjela i da je umrla okružena svojim najmilijima kod kuće. Ovo je zaista bilo jedno intenzivno iskustvo. Sada se treba pomiriti sa svim time i pokušati naći snagu za nastaviti dalje. Nakon ovakvog iskustva cijeniš svoj i tuđi život puno više nego ranije....... Ono što je kod mene ostalo je ogroman strah od bolesti, trznem se na sami spomen raka i čim nekoga zaboli ga molim da ide doktoru. To će vjerojatno još neko vrijeme čučati u meni.
|
|
|
Post by sarky on Jan 16, 2018 12:03:53 GMT 1
Draga Paola, moja iskrena sućut!
|
|
|
Post by purple on Jan 16, 2018 12:21:38 GMT 1
Moje saučešće Paola...
|
|
kv974
Frend svima
Posts: 162
|
Post by kv974 on Jan 16, 2018 13:06:54 GMT 1
Paola, primi moju iskrenu sućut...učinili ste najbolje što ste mogli: pružili ste joj ljubav, njegu, pomoć i omogućili joj da u svom domu, u svom krevetu otiđe s ovog svijeta...
|
|
|
Post by Vanda on Jan 17, 2018 9:21:05 GMT 1
Draga Paola, žao mi je. Baka je proživjela krasan i dug život i otišla je očigledno sretna. Naravno da bi bilo bolje da je sve rošlo bez bolova i bolesti, ali u svemu tome vi ste stvarno baki pružili dostojanstven kraj. Sve će biti u redu, ni ne znaš koliko si jaka. Sve najbolje ti želim.
|
|
paola
Novi član
Posts: 16
|
Post by paola on Jan 17, 2018 9:56:47 GMT 1
Hvala vam svima na rječima utjehe. I hvala i na proteklih 9 mjeseci i svim savjetima, pomoći, sugesijama, mišljenjima, posebice Vandi. I sama ću se truditi ostati aktivna i pomoći onima koji će se nažalost tek suočiti sa ovim dijagnozama.
|
|
|
Post by ivanasb on Jan 21, 2018 13:39:50 GMT 1
Evo nazalost pratim vas zadnjih 6 mj. Tata mi je u svojoj 63.god obolio od karcinoma zeludca. Sve se odigralo na brzinu od otkrivanja do operacije proslo je svega 9 dana. Odstranjen mu je cjeli zeludac dijagnoza je difuzni tip po laurenu T4aN3a. Tata je dosad imao 25 zracenja i 4 ciklusa kemo. Ima jos primiti 2 ciklusa. Sam oporavak od ooeracije je bio izvrstan i prva 2 ciklusa.za vrijeme zracenja je sve krenulo prema dole. Od stalnog gubitka kilograma,negove psihe svakodbevnih tegoba poput proljev mucnina itd.ovaj tjedan je dosao sa 4.ciklusa kemo jako je lose podnio nemoze jesti skoro pa nista. I taj stalni proljev. U velikoj sam brizi.od kad smo saznali nitko vise nije sta je bio. Tata nam je bio snaga jer je to sve super prihvatio. Al sad je on totalno pao. Znam da je to sve donekle normalne nuspojave ali zar bas toliko mora da ga sve roka. Da se tako izrazim.cime mogu da ga pomognem bar malo « Prev1Next » Read more: rak-nije-mrak.proboards.com/conversation/1389#ixzz54p2kdFOp
|
|
|
Post by sarky on Jan 22, 2018 11:20:29 GMT 1
Bok ivanasb..
Najbolje bi bilo po mom mišljenju, da ga odvedeš na hitnu i da ga zaprime na gastroenterologiju ako ne može ništa jesti i ima proljev. Oni će mu dati infuziju da ne dehidrira i preporuku za napitke Ensure i Prosure (ako ih već nije dobio). To su napitci koji po svojoj kalorijskoj vrijednosti i nutrijentima zamijenjuju jedan obrok a daju se najčešće onkološkim bolesnicima koji ne mogu jesti ili koji gube na kilaži.
Ako nema apetita, isto se može dati nešto za poticanje apetita, to vam može napisati specijalist - ili gastrić ili onkolog koji ga vodi.
Za proljev inače ima i za kupiti u ljekarni tablete Imodium - mome tati je proljev stao od jedne te tablete. A za mučninu tablete Ondantor, Zofran i slično, one se isto kupuju ali za njih mora imati preporuku onkologa i bijeli recept od liječnika opće prakse, ali iz našeg primjera - Ondantor je mog tatu doslovno spasio teških mučnina i povraćanja.
A za njegovu psihu se isto može dati nešto za depresiju ili anksioznost, i nije sramota popiti nešto takvo kad ti je stvarno loše, a možda ne bi bilo loše da sa nekim razgovara o tome kako se osjeća - možda neki psiholog, grupa za podršku i slično. Raspitaj se da li tamo gjde živite ima nešto takvo gdje bi se on mogao uključiti.
|
|
veki
Novi član
Posts: 7
|
Post by veki on Jan 26, 2018 12:16:09 GMT 1
Draga Ivanasb, ovo što opisuješ zvuči slično kao kod moje mame. I ona se super oporavila od operacije želuca (pT4aN3aMx), živnula skroz i fizički i psihički (kao da je odahnula i ispunila se nadom), a onda je nakon kemoterapije fizički oslabila tako da nikad više nije došla na razinu na kojoj je bila nakon same operacije, a paraleleno se i psihički nekako lagano povukla (iako je još uvijek bila relativno OK). Pokušala sam je navesti da potraži psihološku pomoć, ali je pristala prekasno, nisam stigla ni dogovoriti termin, a već joj se stanje krenulo jako pogoršavati zbog metastaziranja (to je bilo par mjeseci nakon kemo, kad se prvo činilo da nema metastaza i da će sve možda biti OK). Mojoj mami su prekinuli kemoterapiju zbog nuspojava, nadam se da će tvom tati biti uspješnije liječenje s obzirom da će proći sve kemoterapije.
Svakako bih i za tvog tatu (kao i za svakog drugog onkološkog bolesnika uostalom) preporučila psihološku pomoć, jer zaista može učiniti razliku (znam iz osobnog iskustva). Ako treba preporuka, znam psihoterapeutkinju (psihologicu) koja je sama preživjela karcinom dojke i koja puno radi s oboljelima od karcinoma (u Zagrebu). Savjetovanje se može raditi i s članovima obitelji, jer i cijela obitelj prolazi kroz teška psihološka stanja. Bolje da na tome poradi što prije, jer samo od sebe teško da će se popraviti.
(Iako se može dobiti i uputnica za psihijatra, osobno bih preferirala nekog terapeuta koji nije službeni psihijatar, jer imam dojam da imaju premalo vremena za razgovor i pravu psihološku pomoć, a previše daju tablete (antidepresive i sl.), pa tako npr. pacijent obavi jedan razgovor, dobije antidepresiv i to je to (vidjela u praksi). A tablete osobno ne smatram nekom psihološkom pomoći (naravno, mogu biti itekako korisne, ali ne kao jedina metoda kao što se zna dešavati). )
|
|
|
Post by ivanasb on Jan 26, 2018 19:08:57 GMT 1
Bok ivanasb.. Najbolje bi bilo po mom mišljenju, da ga odvedeš na hitnu i da ga zaprime na gastroenterologiju ako ne može ništa jesti i ima proljev. Oni će mu dati infuziju da ne dehidrira i preporuku za napitke Ensure i Prosure (ako ih već nije dobio). To su napitci koji po svojoj kalorijskoj vrijednosti i nutrijentima zamijenjuju jedan obrok a daju se najčešće onkološkim bolesnicima koji ne mogu jesti ili koji gube na kilaži. Ako nema apetita, isto se može dati nešto za poticanje apetita, to vam može napisati specijalist - ili gastrić ili onkolog koji ga vodi. Za proljev inače ima i za kupiti u ljekarni tablete Imodium - mome tati je proljev stao od jedne te tablete. A za mučninu tablete Ondantor, Zofran i slično, one se isto kupuju ali za njih mora imati preporuku onkologa i bijeli recept od liječnika opće prakse, ali iz našeg primjera - Ondantor je mog tatu doslovno spasio teških mučnina i povraćanja. A za njegovu psihu se isto može dati nešto za depresiju ili anksioznost, i nije sramota popiti nešto takvo kad ti je stvarno loše, a možda ne bi bilo loše da sa nekim razgovara o tome kako se osjeća - možda neki psiholog, grupa za podršku i slično. Raspitaj se da li tamo gjde živite ima nešto takvo gdje bi se on mogao uključiti.
|
|
|
Post by ivanasb on Jan 26, 2018 19:22:33 GMT 1
Jaooo ne snalazim se najbolje u pisanju na forumu stalno nesta krivo stisnem. Hvala sarky tata je pio firticare napitke al sad ih nemoze pogledat kaze da mu se gadi. Probali smo sa jos dvije vrste ista stvar. Po onome kako mi objasni mislim da ima dauping sindrom. Odmah nakon jela kroz nekih 15-20 min dobije kako bi rekla krulenje ,krkljanje neugodu u crijevima i zatim na wc i proljev. I tako vec eto skoro pola godine. Ja mu objasnjavam da je mozda problem da zeru prbrzo jede. Iako strasno pazi na kolicinu i vrstu hrane. Mama se brine o tome. Dal je taj daping sindrom ili mu je to sve iziritirano kemo. i zracenjem. A za mucninu koristi zofran a za proljev soldair mislim da se tako zovu. Neznamm iskreno cure ustajem se i budim sa njim i tom prokletom bolescu i neznam sta da radim. Jer zna mi reci sine nemoj mi vise pusti me. Dojadi i njemu objasnjavanje oko toga. Grozno je grozno kao da nam je svima kamen usao u srce kao da smo prestali zivjeti sve je stalo s njegovom dijagnozom. Boli nas jako . I kad citam sve ove postove boze dragi pa koliko imamo snage sa svime se boriti ponekad nismo ni svjesni. A samo zelim svog tatu . Svog tatu da mi je zdrav 😔
|
|