Hodgkin Limfom-Moje izlecenje
Dec 19, 2017 13:52:41 GMT 1
via mobile
Vanda, sarky, and 3 more like this
Post by maida on Dec 19, 2017 13:52:41 GMT 1
Pre uvoda ja cu napisati zakljucak: Izlecena sam,ponovo radim,zivim i volim.
Imam 24 godine,pre bolesti mi je posao bio (nazalost) na prvom mestu,tako da nisam obracala paznju na znake upozorenja koje mi je moje telo u nekoliko navrata slalo.Poslednji znak upozorenja da nesto nije uredu sa mojim organizmom su bile kvrzice na desnoj strani vrata,koje sam opipala.Pre toga neki od simptoma kojih se secam:
Leto 2015 - milion crvenih tackica po nogama(trajalo oko mesec dana)
Prolece 2016 - budjenje iz sna uz drhtavicu i preznojavanje
Leto 2016 - nesnosan svrab po potkolenica (trajalo oko 2meseca)
Jesen 2016 - reakcija na alkohol(radim u bolnici i non stop dezinfikijem ruke),ruke prepune bolnih crvenih tackica
Decembar 2016 - kvrzice na vratu
Decembar: Odlazim na pregled kod doktorke,koja radi ultrazvuk i salje me u bolnicu na biopsiju.U bolnici uradjena biopsija upotpumoj anesteziji,izvadjen jedan limfni cvor velicine 1,5 cm,poslat na analozi.Oporavak trajao kratko,rez kod vrata skoro neprimetan.
Nakon pet dana zvoni telefon,doktorka zove na razgovor stigli naöazi.Suprug i ja odlazimo busem.Dolazimo u ordinaciju,onostajw u cekaonici ja ulazim unutra.Doktorka mi saopstava HodgkinLimfon nodularna skleroza,ne zna koji stadijum,sve ostalo ce se utvrditi u bolnici.I govori mi da sam dobila loto,jer ako je vec morao biti rak neka je to Hodgkin.Ja tu ne reaguje mas nesto burno,sobzirom da sam prethodnih dana googla previse i na neki nac iocekivala tu vest.
Zatim izlazim i uzimam muza za ruku,i izlazimo iz ordinacije.Nisam ni rec rekla samo smo se pogledali i krenuli da pöacemo nekihpola sata kao kisa.Zatim smo seli u bus i sledi najtezih 40 min u mom zivotu.SSedimo,bus prepun ljudi,sedimo gledamo jedno u deugo oci pune suza in stiska mene za ruku da ne zaplacem ja stiskam nega i namigujem sve je kao ok.
Dolazim kuci,ulazim u toalet utu krece verovatno postreakcija na stres!Povracanje,mantanje u glavi,lupanje srca,vristim,bojim se.
Nakon dva sata odlazim na Bozicnu proslavu sa kolegama.
Kontradiktorno zar ne?Ali sta sam trebala,da ostanem u toaletu,vristim pöacem?I sta onda,to bi mi pomogle,ne nikako!
Saopstila sam kolegama losu vest,svima je bilo zao,popila sam pice i vratila se svojoj kuci,znajuci da meod ponedeljka ceka borba.
Nazalost vikend je prosao sa bolovima u prsima,od brige koji sam stadijum.Kada sam u ponedeljak dobila detaljnije rezultate (stadijum IIa) 4 ziklusa ABVD i na kraju zracenje. Bila sam mirnija.Prvo je bila planirana terapija 2Ziklusa eBEACOP + 2 Abvd ali su odlucila zbog moje mladosti i zelje za decom da mi ne daju agresivnu terapiju nego samo Abvd.
Moi su dosli za inostranstvo kod mene da bi pomogli oko svega.
Prvu terapiju sam podnela bez previse reakcija.Svaka sledeca je bila gora,mucnina,nesanica,gubitak apetita,veliki unutrasnji nemor.
Zracenje sam podnela bez znacajnijih posledica,osim zadnja 4 dana od ukupno 15 otezano gutanje,koje je proslo nakon par dana.
Danas 7 meseci nakon svega,ponovo radim,istina malo seborim sa depresijom jer mi treba vremena da se naviknem da nema vise odlazak po bolnici,borbe za zivot!Da se naviknem da je moje telo opet zdravo i da imam opet samo ja kontrolu mad njim.To je trenutno moj jedini problem koji ce znam proci,i uskoro cu u potpunosti uzivati u zivotu!Naucila sam kroz sve da cenim vise familiji jer su oni ti koji su uz vas i u losu i u zlu,i to su moji najbolji prijatelji,ostalo sve ne bih puno pametovala,zivot je dug pravicu i greske,imacu i pobede i porazu,ucicu i dalje sta i kako,da ne patetisen sad da sam kao stena jaka itd,samo sam opet jedna normalna osoba ❤️
Imam 24 godine,pre bolesti mi je posao bio (nazalost) na prvom mestu,tako da nisam obracala paznju na znake upozorenja koje mi je moje telo u nekoliko navrata slalo.Poslednji znak upozorenja da nesto nije uredu sa mojim organizmom su bile kvrzice na desnoj strani vrata,koje sam opipala.Pre toga neki od simptoma kojih se secam:
Leto 2015 - milion crvenih tackica po nogama(trajalo oko mesec dana)
Prolece 2016 - budjenje iz sna uz drhtavicu i preznojavanje
Leto 2016 - nesnosan svrab po potkolenica (trajalo oko 2meseca)
Jesen 2016 - reakcija na alkohol(radim u bolnici i non stop dezinfikijem ruke),ruke prepune bolnih crvenih tackica
Decembar 2016 - kvrzice na vratu
Decembar: Odlazim na pregled kod doktorke,koja radi ultrazvuk i salje me u bolnicu na biopsiju.U bolnici uradjena biopsija upotpumoj anesteziji,izvadjen jedan limfni cvor velicine 1,5 cm,poslat na analozi.Oporavak trajao kratko,rez kod vrata skoro neprimetan.
Nakon pet dana zvoni telefon,doktorka zove na razgovor stigli naöazi.Suprug i ja odlazimo busem.Dolazimo u ordinaciju,onostajw u cekaonici ja ulazim unutra.Doktorka mi saopstava HodgkinLimfon nodularna skleroza,ne zna koji stadijum,sve ostalo ce se utvrditi u bolnici.I govori mi da sam dobila loto,jer ako je vec morao biti rak neka je to Hodgkin.Ja tu ne reaguje mas nesto burno,sobzirom da sam prethodnih dana googla previse i na neki nac iocekivala tu vest.
Zatim izlazim i uzimam muza za ruku,i izlazimo iz ordinacije.Nisam ni rec rekla samo smo se pogledali i krenuli da pöacemo nekihpola sata kao kisa.Zatim smo seli u bus i sledi najtezih 40 min u mom zivotu.SSedimo,bus prepun ljudi,sedimo gledamo jedno u deugo oci pune suza in stiska mene za ruku da ne zaplacem ja stiskam nega i namigujem sve je kao ok.
Dolazim kuci,ulazim u toalet utu krece verovatno postreakcija na stres!Povracanje,mantanje u glavi,lupanje srca,vristim,bojim se.
Nakon dva sata odlazim na Bozicnu proslavu sa kolegama.
Kontradiktorno zar ne?Ali sta sam trebala,da ostanem u toaletu,vristim pöacem?I sta onda,to bi mi pomogle,ne nikako!
Saopstila sam kolegama losu vest,svima je bilo zao,popila sam pice i vratila se svojoj kuci,znajuci da meod ponedeljka ceka borba.
Nazalost vikend je prosao sa bolovima u prsima,od brige koji sam stadijum.Kada sam u ponedeljak dobila detaljnije rezultate (stadijum IIa) 4 ziklusa ABVD i na kraju zracenje. Bila sam mirnija.Prvo je bila planirana terapija 2Ziklusa eBEACOP + 2 Abvd ali su odlucila zbog moje mladosti i zelje za decom da mi ne daju agresivnu terapiju nego samo Abvd.
Moi su dosli za inostranstvo kod mene da bi pomogli oko svega.
Prvu terapiju sam podnela bez previse reakcija.Svaka sledeca je bila gora,mucnina,nesanica,gubitak apetita,veliki unutrasnji nemor.
Zracenje sam podnela bez znacajnijih posledica,osim zadnja 4 dana od ukupno 15 otezano gutanje,koje je proslo nakon par dana.
Danas 7 meseci nakon svega,ponovo radim,istina malo seborim sa depresijom jer mi treba vremena da se naviknem da nema vise odlazak po bolnici,borbe za zivot!Da se naviknem da je moje telo opet zdravo i da imam opet samo ja kontrolu mad njim.To je trenutno moj jedini problem koji ce znam proci,i uskoro cu u potpunosti uzivati u zivotu!Naucila sam kroz sve da cenim vise familiji jer su oni ti koji su uz vas i u losu i u zlu,i to su moji najbolji prijatelji,ostalo sve ne bih puno pametovala,zivot je dug pravicu i greske,imacu i pobede i porazu,ucicu i dalje sta i kako,da ne patetisen sad da sam kao stena jaka itd,samo sam opet jedna normalna osoba ❤️