Post by markecc on Jun 9, 2017 8:19:39 GMT 1
Bok svima
Novi sam na forumu i odlučio sam podijeliti priču o svojoj hrabroj Mami.
U 4. mjesecu 2016. dijagnosticiran joj je zloćudni tumor debelog crijeva. Šok i nevjerica za cijelu obitelj. Tada je imala 48 godina. Nitko u užoj obitelji nije bolovao od raka.
Poslana je na CT abdomena da se pregleda jetra. Na jetri su bile vidljive 3 velike metastaze. Odmah je poslana na operaciju gdje joj je uklonjeno 15-ak cm debelog crijeva.
Jetru se nisu usudili dirati jer su metastaze bile na nezgodnom mjestu. Ta operacija je obavljena u jednoj bolnici koja nema baš stručne kirurge - to smo saznali kasnije.
Mjesec dana nakon operacije debelog crijeva slijedi operacija metastaza na jetri na Merkuru. Operirao ju je dr. Kocman. Čovjek je stvarno ljudina, svaka mu čast.
Njegova anesteziologinja nam je rekla da se stvarno potrudio, da je gledao s ultrazvukom i mikroskopom i da je sve izvadio.
Slijedi PET-CT. Nalazi pokazuju da si ostale 3 metastaze po cca 10mm.
Onkologinja joj prepisuje 8 ciklusa kemoterapije. (ne mogu se sjetiti koji protokol)
Nakon treće kemo je obavila CT abdomena koji pokazuje da su 2 mete nestale potpuno, a da se treća smanjila na 3mm. Svi smo bili presretni, puni entuzijazma i nade da ćemo uništiti gada.
Mama se konačno pojavio smješak na licu nakon mjeseci depresije i tuge.
Kemoterapije su bile užasno iscrpljujuće i 2 puta nije mogla primiti zbog preniskih neutrofila pa je poslana doma. Nakon 8. ciklusa ponovno slijedi CT. Svi smo se nadali da je i ta posljednja metastaza uništena u potpusnosti.
Rezultati CT-a pokazuju da još uvijek postoji meta veličine 2 mm. Ponovno šok i nevjerica. Kemoterapija više ne djeluje. Na konziliju su joj prepisali 4 ciklusa tableta za održavanje stanja. S tabletama je počela sredinom 1. mjeseca 2017.
Na početku je govorila da ima loš predosjećaj i da ih neće piti. Mi smo vikali na nju da mora piti sve što joj doktori daju. Tako je i bilo. Počela je piti tablete, a imunitet se opet počeo srozavati. Nuspojave kao i na kemoterapijama.
Kad je došla na Institut po drugi ciklus tableta, neka žena je na hodniku vikala: "Žene, nemojte piti ova tablete, to će vas ubiti!"
Moja Mama ih je pila i dalje. Imunitet sve slabiji. Apetit je počeo izostajati. Kile su se počele topiti. Na kemoterapiji nije izgubila ni jednu kilu, štoviše, dobila je oko 5 kg.
Nakon 4. ciklusa tableta, mama je jako loše. Slijedi kontrolni CT prije konzilija. Mete na jetri su se povećale, pojavile se mete na bubregu, zdjelici i plućima. Mama propada više psihički nego fizički.
Mi svi skupa s njom. Noćima ne spavamo, razmišljamo o najgorem i čekamo konzilij.
Na konziliju ju dr. Šeparović pita ljutitim glasom: "Kakve ste vi to tablete uzimali? Jeste sigurni da one koje smo vam prepisali?"
Mama onako jadna se počne derati na njega: "Naravno da sam pila tablete koje ste mi dali!"
Onda su joj rekli da bi ju trebali poslati na Rebro da se obave pretrage, možda je alergična na ove tablete?!?!
To ste trebali prije napraviti.
Tu je sve krenulo nizbrdo. Mama počinje još više propadati, ali počinju i jaki bolovi. Krenuli smo s flasterima 25 mg. Ubrzo su trebali oni od 50, a na kraju i 100 mg. Svaki drugi dan smo bili na hitnoj gdje su joj davali morfij.
Ona je još uvijek bila svjesna svega, ali potpuno izgubljena.
Pada u krevet i više ništa ne može pojesti, sve povrati. Pred kraj nije mogla ni tablete uzimati. Bolovi užasni, noćima se ne spava.
23.05.2017. u 19:30h moja Mama umire. To jutro je bila hitna i doktor je rekao da je tumorska masa zauzela skoro cijela pluća. Popodne je počela otežano i plitko disati. Bila je u nekakvom stanju slično komi.
Siguran sam da je čula nas oko nje jer oko 16 sati sam joj rekao da idem u Zg nešto obaviti i da se brzo vidimo. Vratio sam se u 19:25h i odmah otišao kod nje. Skoro pa i nije više disala. Držao sam ju za ruku par minuta, poljubio je u obraz i rekao da sad slobodno može zaspati. U 19:30 je preminula.
Uvjeren sam da je čekala da se ja vratim doma tako da se možemo oprostiti.
Ovo je bila skraćena verzija priče o mojoj hrabroj, snažnoj i upornoj Mami. Imala je užasno veliku volju za životom, ali jednostavno nije išlo. Imala je samo 49 godina. Ova bolest je nešto strašno i ne pita koga će pokositi.
Pravi pakao za bolesnike, ali i njihove najbliže. Ljudi čuvajte sebe i svoje oboljele.
Novi sam na forumu i odlučio sam podijeliti priču o svojoj hrabroj Mami.
U 4. mjesecu 2016. dijagnosticiran joj je zloćudni tumor debelog crijeva. Šok i nevjerica za cijelu obitelj. Tada je imala 48 godina. Nitko u užoj obitelji nije bolovao od raka.
Poslana je na CT abdomena da se pregleda jetra. Na jetri su bile vidljive 3 velike metastaze. Odmah je poslana na operaciju gdje joj je uklonjeno 15-ak cm debelog crijeva.
Jetru se nisu usudili dirati jer su metastaze bile na nezgodnom mjestu. Ta operacija je obavljena u jednoj bolnici koja nema baš stručne kirurge - to smo saznali kasnije.
Mjesec dana nakon operacije debelog crijeva slijedi operacija metastaza na jetri na Merkuru. Operirao ju je dr. Kocman. Čovjek je stvarno ljudina, svaka mu čast.
Njegova anesteziologinja nam je rekla da se stvarno potrudio, da je gledao s ultrazvukom i mikroskopom i da je sve izvadio.
Slijedi PET-CT. Nalazi pokazuju da si ostale 3 metastaze po cca 10mm.
Onkologinja joj prepisuje 8 ciklusa kemoterapije. (ne mogu se sjetiti koji protokol)
Nakon treće kemo je obavila CT abdomena koji pokazuje da su 2 mete nestale potpuno, a da se treća smanjila na 3mm. Svi smo bili presretni, puni entuzijazma i nade da ćemo uništiti gada.
Mama se konačno pojavio smješak na licu nakon mjeseci depresije i tuge.
Kemoterapije su bile užasno iscrpljujuće i 2 puta nije mogla primiti zbog preniskih neutrofila pa je poslana doma. Nakon 8. ciklusa ponovno slijedi CT. Svi smo se nadali da je i ta posljednja metastaza uništena u potpusnosti.
Rezultati CT-a pokazuju da još uvijek postoji meta veličine 2 mm. Ponovno šok i nevjerica. Kemoterapija više ne djeluje. Na konziliju su joj prepisali 4 ciklusa tableta za održavanje stanja. S tabletama je počela sredinom 1. mjeseca 2017.
Na početku je govorila da ima loš predosjećaj i da ih neće piti. Mi smo vikali na nju da mora piti sve što joj doktori daju. Tako je i bilo. Počela je piti tablete, a imunitet se opet počeo srozavati. Nuspojave kao i na kemoterapijama.
Kad je došla na Institut po drugi ciklus tableta, neka žena je na hodniku vikala: "Žene, nemojte piti ova tablete, to će vas ubiti!"
Moja Mama ih je pila i dalje. Imunitet sve slabiji. Apetit je počeo izostajati. Kile su se počele topiti. Na kemoterapiji nije izgubila ni jednu kilu, štoviše, dobila je oko 5 kg.
Nakon 4. ciklusa tableta, mama je jako loše. Slijedi kontrolni CT prije konzilija. Mete na jetri su se povećale, pojavile se mete na bubregu, zdjelici i plućima. Mama propada više psihički nego fizički.
Mi svi skupa s njom. Noćima ne spavamo, razmišljamo o najgorem i čekamo konzilij.
Na konziliju ju dr. Šeparović pita ljutitim glasom: "Kakve ste vi to tablete uzimali? Jeste sigurni da one koje smo vam prepisali?"
Mama onako jadna se počne derati na njega: "Naravno da sam pila tablete koje ste mi dali!"
Onda su joj rekli da bi ju trebali poslati na Rebro da se obave pretrage, možda je alergična na ove tablete?!?!
To ste trebali prije napraviti.
Tu je sve krenulo nizbrdo. Mama počinje još više propadati, ali počinju i jaki bolovi. Krenuli smo s flasterima 25 mg. Ubrzo su trebali oni od 50, a na kraju i 100 mg. Svaki drugi dan smo bili na hitnoj gdje su joj davali morfij.
Ona je još uvijek bila svjesna svega, ali potpuno izgubljena.
Pada u krevet i više ništa ne može pojesti, sve povrati. Pred kraj nije mogla ni tablete uzimati. Bolovi užasni, noćima se ne spava.
23.05.2017. u 19:30h moja Mama umire. To jutro je bila hitna i doktor je rekao da je tumorska masa zauzela skoro cijela pluća. Popodne je počela otežano i plitko disati. Bila je u nekakvom stanju slično komi.
Siguran sam da je čula nas oko nje jer oko 16 sati sam joj rekao da idem u Zg nešto obaviti i da se brzo vidimo. Vratio sam se u 19:25h i odmah otišao kod nje. Skoro pa i nije više disala. Držao sam ju za ruku par minuta, poljubio je u obraz i rekao da sad slobodno može zaspati. U 19:30 je preminula.
Uvjeren sam da je čekala da se ja vratim doma tako da se možemo oprostiti.
Ovo je bila skraćena verzija priče o mojoj hrabroj, snažnoj i upornoj Mami. Imala je užasno veliku volju za životom, ali jednostavno nije išlo. Imala je samo 49 godina. Ova bolest je nešto strašno i ne pita koga će pokositi.
Pravi pakao za bolesnike, ali i njihove najbliže. Ljudi čuvajte sebe i svoje oboljele.