|
Post by Vanda on Mar 27, 2017 10:45:00 GMT 1
Ukratko, ako se osjećate dobro, apsolutno. Ne da smijete, nego je i preporučljivo! Što za vaše psihičko zdravlje, ali i fizičko. Naravno, obavezno se posavjetovati sa svojim liječnikom i ne pretjerivati. Prednosti vježbanja tijekom liječenja su: smanjenje umora, smanjenje gubitka mišićne mase, prevencija debljanja (da, na kemoterapiji se možete uebljati!), smanjenje mučnine,... Zgodan pregled sa idejama sa National Comprehensive Cancer Network: www.nccn.org/patients/resources/life_with_cancer/exercise.aspx Detaljan pregled sa Cancer.org sa savjetima na što paziti i što izbjegavati: www.cancer.org/treatment/survivorship-during-and-after-treatment/staying-active/physical-activity-and-the-cancer-patient.html I za kraj, malo inspiracije: www.jutarnji.hr/life/zivotne-price/intimna-ispovijest-nekoc-najbrze-hrvatice-pobijedila-tesku-bolest-borila-se-za-goli-zivot-a-spasila-ju-je-kaze-njezina-kci-danas-motivira-druge/5797171/
|
|
|
Post by sarky on Mar 27, 2017 11:41:52 GMT 1
Super tema Vanda Pa da se i ja nadovežem Kao što stari forumaši znaju, moj tata je prije godinu i pol preminuo od mikrocelularnog karcinoma. Na samom početku njegove bolesti, kad je napravio sve pretrage otkrili smo da ima metastaze po čitavoj jetri i po čitavom kosturu, od čega je najviše bila zahvaćena kralježnica. Zbog nesnosnih bolova, prva 2 i pol mjeseca od dijagnoze je preležao, doslovno, nije išao niti na wc. Zbog toga što je bolest bila već toliko proširena kad smo ju otkrili, tata je u prvih mjesec dana od dijagnoze izgubio 30 kila, a zbog ležanja i svu mišićnu masu. Kad su se bolovi nakon kemoterapije i zračenja napokon smanjili, moj tata je počeo vježbati. Najprije u krevetu, na ležečki, sa bućicama u rukama i pijeskom oko gležnjeva dizao je ruke i noge i vježbao svaki dan. Nakon toga se opet počeo dizati i učio na novo hodati uz pomoć štaka i mene i mame. Trebalo je neki vrijeme da se mišići počinju opet jačati i da on sam može stati na svoje noge uz pomoć štaka. Kad je napokon prohodao samostalno, krenuo je sa nama u gljive svaki dan po 3 sata (bila je rana jesen) i tako hodao po šumi (koja nije ravna nimalo) sa dvije štake. A kad je vratio staru snagu i riješio se štaka, svaki dan je išao u šumu na trčanje. Kasnije je i štihao vrt, cijepao drva, i radio gotovo sve normalno kao i prije dijagnoze, i to sve sa metastazama u kralježnici i po cijelom kosturu. Ne mogu vam opisati niti dočarati njegovo oduševljenje kad je prvi put otišao u šumu trčati nakon onakvog stanja na početku bolesti, i koliko su mu se u bolnici čudili optimizmu, volji i energiji koju ima. I njegova doktorica mu je dala zeleno svjetlo kad ju je pitao dali može trčati i baviti se sportom s obzirom na metastaze u kralježnici. Osim što je dobro za organizam, bavljenje sportom će vam vratiti i optimizam i kako fizički, tako i psihički vam pomoći u borbi sa bolešću. Čak i sa teškom dijagnozom kao što ju je imao moj tata. Naravno, uz savjetovanje sa svojim doktorom ako niste sigurni dali i koliko smijete. A proljeće je pravo vrijeme da se dignete na noge i pokrenete
|
|
|
Post by Vanda on Mar 27, 2017 14:27:03 GMT 1
Uvijek se oduševim koliko je tvoj tata bio snažan i duhom i tijelom, sarky! Stvarno svaka čast, ići trčati i u njegovim godinama i sa tom dijagnozom. Nitko od nas nema izgovor ako je tvoj tata mogao!
|
|
|
Post by sarky on Mar 27, 2017 17:12:07 GMT 1
Slazem se Vanda, najlakse je uvijek naci izgovor.
Moj tata je meni najveca motivacija za sve, kad se sjetim njegove borbe i nacina na koji se on nosio s tim.
|
|
|
Post by inesssss on Mar 28, 2017 12:57:40 GMT 1
Kad ste vec kod tjelovjezbe (sta mi je sasvim normalno, pogotovo za povratit izgubjelu misicnu masu), sta je sa seksualnim aktivnostima? :-)
|
|
|
Post by sarky on Mar 28, 2017 13:43:35 GMT 1
Ines, mislim da nema nikakve prepreke za to, dapače, vjerojatno nema bolje tjelovježbe od toga Samo pripazi da ne ostaneš trudna, s obzirom na to da je muž sad na kemoterapiji koja djeluje na žalost na cijelo tijelo pa bi moglo biti oštećenja ploda.
|
|
|
Post by inesssss on Mar 28, 2017 14:00:40 GMT 1
Pilule su zakon :-) Na to pazimo
|
|
|
Post by schnitla1984 on Mar 30, 2017 5:10:21 GMT 1
Ja sam se na kemoterapiji počela baviti yogom i savršeno mi odgovara. Također puno hodam, barem sat-dva svaki dan. Puno sam mirnija kada dan provedem aktivno, tj. što više vani na zraku. Sad koji dan ću si i bicikl osposobiti, samo da mi periku ne otpuše... Pozdrav i ako vam tijelo dopušta ne ležati puno doma pred tv-om.
|
|
|
Post by Vanda on Mar 30, 2017 10:31:42 GMT 1
Stavi kacigu pa će ti je ona držat na mjestu!
|
|
|
Post by dozivivise on May 24, 2017 10:47:23 GMT 1
Sarky, borba, volja, želja tvoga oca, posrami i zdravog čovjek. Moj muž nakon što je ovo pročitao krenio je s vježbama, spominje da bi počeo trčati, a ja nisam za to zbog metastaza na kralježnici.
|
|
|
Post by sarky on May 24, 2017 11:31:16 GMT 1
Najbolje je da pita svog liječnika dali smije ili ne trčati, on će znati s obzirom da ima uvid u to u kakvom je stanju njegova kralježnica. Mom tati je baš jako kralježnica bila zahvačena, pogotovo lumbalni dio koji ga je toliko bolio da zbog toga nije 2 mjeseca ustao iz kreveta (vikao je od bolova kad smo ga pokušavale dignuti mama i ja, to nikad neću zaboraviti ), taj dio su mu i pozračili. Pa ipak, kad je pitao doktoricu dali smije trčati, rekla mu je da smije, samo da ne pretjeruje s ničim. A on je radio i ono na kaj smo mi bili ludi (rušio s motorkom a to je itekakvo opterečenje za kralježnicu, pa štihao vrt, cijepao i slgao drva, sve je to puuno veće opterečenje od trčanja), i nismo mu mogli zabraniti. Bio je on oprezan, pazio je da ne pretjera i da se ne preforsira, i sve je bilo okej. Ne vidim razloga zašto tvoj muž nebi mogao trčati, ali ako želite biti mirni, nek pita doktora dali smije
|
|