Post by mika on Mar 10, 2017 14:25:20 GMT 1
Danas je 22 dana kako je moj heroj, borac i uvjek vedri babi izgubio bitku protiv karcinoma, a od tada osjećam potrebu da se pridružim sa našom pričom forumu na kojem smo našli one slične nama i odgovore na mnoga pitanja. Sve je počelo u septembru 2015 godine kada je moj babi trebao biti dobrovoljni davaoc krvi za maminu rutinsku operaciju nalazi krvi su pokazivali neke loše znake. Onda slijedi njegovo bježanje od odgovora i na moju molbu odlučio je da traži šta to nije ok. Imao je on neke naznake i znakove da se nešto dešava ali naš porodični ljekar ga je punu godinu dana liječio od kamenaca u bubrezima. Dešavalo mu se da zaspi na poslu za volanom imao je i jednu manju saobraćajku zbog toga, u urinu bi mu često bilo tragova kao toza od kafe a kasnije sam saznala i krvi. Poslije uzorka urina poslali su ga nefrologu zbog historije kamenaca u bubregu i onda slijedi šok dva tumora na mokraćnoj bešici i prebacuju ga dalje na urologiju. U novembru 2015 rade unutrašnju operaciju kroz kanal i uzimaju uzorak za patohistološku analizu. Dolazi nalaz sa dijagnozom karcinom invazivni g3pT2 uz ubjeđivanje sa urologom da će nakon radikalne operacije sa ugradnjom stome imati zdrav život. Babi dijagnozu super podnosi od starta smo i mi a i on bili spremni na borbu i znali smo da neće biti lako. U februaru je urađena operacija međutim zbog naglog napredovanja karcinoma doktor saopštava da je za dva mjeseca zauzeo cijelu mokraćnu bešiku dio trbušnog zida a nakon PH nalaza ćemo znati šta dalje. Oporavak slijedi težak tijelo odbacuje ugrađene mrežice na stomaku još 4 operacije sa raznim sajlama koncima i otvorenom ranom velicine djecije glave na stomaku biva otpuštan s tim da svaki dan ide na kliniku na previjanje. Na kraju šiju običnim koncem i rana krene zacijeljivati s tim da u toku tog procesa ne propisuju clexane i on dobija emboliju pluća. Kako svaka bolest ne dolazi sama u julu mjesecu dobiva sepsu bubrega zbog medicinske bakterije koju je pokupio na jednoj od operacija i ugrađuju mu u bubrege stentove koji mokraću vuku u niz noge spištane kese. Tolike muke i teška stanja moj babi podnosi i puni energijom svakog ko mu s teškom odlukom dođe da ga obiđe. U svemu tome doktori nam ne daju njegov PH nalaz da bi ja preko direktora kliničkog centra došla do njega karcinom je napredovao za jedan gradus LVI+ i metastaza na jednom limfnom čvoru udaljene metastaze nepoznate. Na ct abdomena toraksa i zdjelice pokazuju se metastaze na plućima i jetri. U avgustu 2016 počinje se zatvarati oko i nakon uzete biopsije dijagnoza nove metastaze. Napominjem da cijelo vrijeme nema ni naznake za bilo kakve terapije i uz naše insistiranje šalju ga onkologiju i određuju tri palijativne kemoterapije gemzarom koje djeluju na mlade metastaze. U januaru se načini novi kontrolni ct koji pokazuje meta hepatis u abdomenu. Cijelo vrijeme babi je pio od noni sirupa, hanuka meda, svih mogućih dodataka za popravak imuniteta i ulja kanabisa. Cijelo vrijeme je bio pokretan i sposoban za obavljanje svih potreba. Konzilij ga 05.02.2017.godine upućuje na palijativnu skrb na UKC Tuzla i određuje mu se terapija bola trodon 3x2, on odbija a i mi ostanak na istoj, s tim da mu se prvi bol javlja 28.01.2017.godine Tog 05.02.2017.g on svojim nogama ide na kliniku i od tog dana ide naglo pogoršanje mršanje (na početku bolesti je imao 126 kg a na kraju nekih 75), nesanica, bolovi, gubitak apetita i već mu je trebala pomoć. 16.02.2017.u 15:00 dobiva napad i pada u stanje meni ni kome ni šoka da bi mi doktor hitne rekao da je to stanje smrtne agonije i da može potrajati, da je njegova preporuka izmještanje iz doma na kliniku. U vozilu je doživio još nekih 15 napada najslicnijih epileptičnim i u 17:40 prestaje njegova borba. Do zadnjeg trena sam bila uz njega i kao i do tad borila se da bih na kraju mu rekla prepusti se ne možemo ga pobijediti, a on kao da je čekao to ispusti dušu. Jeste teško izgubiti roditelja ali puno mi je srce jer smo probali sve nije ostalo ništa što nismo probali i hvala bogu nema one crne misli a da smo još to....
