Post by Marko on Feb 18, 2017 18:39:57 GMT 1
Veliki pozdrav svim borcima,
pratim ovaj forum i forum zanovidan od kada su moji simptomi počeli i svako malo se sjetim ikone borbe i nadahnuca Vedrana, a to je odprilike četri godine i divim se hrabrostii upornosti svih vas...
Stvarno neznam od kuda bih počeo....
Prije osjećaja da mi nije dobro nisam bio kod doktora sigurno desetak godina, cak niti zbog gripe ili bilo cega...
Odjednom je pocela bol u trbuhu i promjena u praznjenju crijeva, naravno odlazim na google, ukucavam simptome i prva stvar KARCINOM. Odlazim kod svoje doktorice opće prakse sav unezveren i govorim joj da osim tih simptoma se jako cudno osjecam, imam nalete vrucine i crvenila u glavu i da mi srce jako brzo kuca,da poznajem svoje tijelo i znam da nesto nije u redu. Naravno prvo rutinski pregledi na okultno krvarenje (negativno), kompletna krvna slika koja je i dan danas perfektna (osim jedne vrijednosti jetre, ali doktorica kaze nije to ništa), urin na bakterije (sterilan)...
U međuvremenu meni se stanje pogoršava, gubim apetit i u roku m jesec dana gubim oko 10 kg...
Slijedi gastroskopija, naravno cupaj veze jer se ceka oko 2 mjeseca (hijatalna hernia, gerb i gastritis), kolonoskopija, opet cupaj veze jer se ceka oko 3 mjeseca ( sve uredno, ali nije totalna?!?).
Obilazim doktore privatno,obavljm Mr cijelog tijela, trosim tisuce kuna na bilo kakve preglede i na kraju zavsavam na antidepresivima, dijagnoza iritabilni kolon, anksioznost i hipohondrija. Oni mi tada pomazu da se malo bolje osjecam i da ne mislim na to, ali ja se i dalje lose osjecam. Nakon godine dana antidepresiva vidim da mi nije bolje, bolovi su jos tu i prestajem s njima. Inace sam jako psihicki stabilna osoba i godinam na vodecim pozicijama unutar tvrtke u kojoj radim.
Tokom ove cetri godine moji simptomi se pojacavaju, pocinje nocno znojenje, jako lupanje srca, povremene dezorijentacije, iznenedne zimice i treskavice, bolovi u trbuhu koji se prenose na leđa u smislu kao da vam netko gura nesto u leđa, bol oko jetre, u desnom kuku i kralježnici. Odlasci kod moje doktorice opce prakse su postali besmisleni jel sta god da ja rekao kako se osijecam, ona kaze anksioznost....
Ovaj tekst izgleda kao skolski primjer hipohondra....
Posto u obitelji imam GI karcinoma, deda po tati u 75 godini umro od limfoma na crijevima, njegov brat u 65 godini od karcinoma na crijevima, moj stric u 48 godini od karcinoma crijeva, moj otac prije par mjeseci u 60 godini od leukemije...
Nema foruma i stranica koje nisam procitao nebi li povezao dva i dva.
Unazad dva mjeseca stanje mi je katastrofalno, izgubio sam jos desetak kila, naleti vrucine i crvenila s jakim otkucajima srca su sve cesci i jaci, proljevi s komadima hrane (meso, povrce...) dezorijentacije su na dnevnoj bazi...
Napokon nakon cetri godine zbrojim sve i vidim da se Neuroendokrini tumori manifestiraju tako i da se od pojave prvih simptoma do dijagnoze moze proci i vise godina...
Privatno sam otisao dati krv nakon cetri godine patnje i bolova na Kromatonin A i nalaz ce biti gotov kroz dva do tri tjedna....
Inace imam 37 godina i otac sam dva prekrasna sina.
Ponavljam, znam da ovo izgleda kao skolski primjer hipohondra, ali me i okolina malo cudno gleda kako sam smrsavio (kada je sve pocelo oko 120 kila, sada oko 95) i kako sam stalno umoram i sve me boli....
Ispricavam se na dugom postu, ali morao sam to podijeliti s Vama!
pratim ovaj forum i forum zanovidan od kada su moji simptomi počeli i svako malo se sjetim ikone borbe i nadahnuca Vedrana, a to je odprilike četri godine i divim se hrabrostii upornosti svih vas...
Stvarno neznam od kuda bih počeo....
Prije osjećaja da mi nije dobro nisam bio kod doktora sigurno desetak godina, cak niti zbog gripe ili bilo cega...
Odjednom je pocela bol u trbuhu i promjena u praznjenju crijeva, naravno odlazim na google, ukucavam simptome i prva stvar KARCINOM. Odlazim kod svoje doktorice opće prakse sav unezveren i govorim joj da osim tih simptoma se jako cudno osjecam, imam nalete vrucine i crvenila u glavu i da mi srce jako brzo kuca,da poznajem svoje tijelo i znam da nesto nije u redu. Naravno prvo rutinski pregledi na okultno krvarenje (negativno), kompletna krvna slika koja je i dan danas perfektna (osim jedne vrijednosti jetre, ali doktorica kaze nije to ništa), urin na bakterije (sterilan)...
U međuvremenu meni se stanje pogoršava, gubim apetit i u roku m jesec dana gubim oko 10 kg...
Slijedi gastroskopija, naravno cupaj veze jer se ceka oko 2 mjeseca (hijatalna hernia, gerb i gastritis), kolonoskopija, opet cupaj veze jer se ceka oko 3 mjeseca ( sve uredno, ali nije totalna?!?).
Obilazim doktore privatno,obavljm Mr cijelog tijela, trosim tisuce kuna na bilo kakve preglede i na kraju zavsavam na antidepresivima, dijagnoza iritabilni kolon, anksioznost i hipohondrija. Oni mi tada pomazu da se malo bolje osjecam i da ne mislim na to, ali ja se i dalje lose osjecam. Nakon godine dana antidepresiva vidim da mi nije bolje, bolovi su jos tu i prestajem s njima. Inace sam jako psihicki stabilna osoba i godinam na vodecim pozicijama unutar tvrtke u kojoj radim.
Tokom ove cetri godine moji simptomi se pojacavaju, pocinje nocno znojenje, jako lupanje srca, povremene dezorijentacije, iznenedne zimice i treskavice, bolovi u trbuhu koji se prenose na leđa u smislu kao da vam netko gura nesto u leđa, bol oko jetre, u desnom kuku i kralježnici. Odlasci kod moje doktorice opce prakse su postali besmisleni jel sta god da ja rekao kako se osijecam, ona kaze anksioznost....
Ovaj tekst izgleda kao skolski primjer hipohondra....
Posto u obitelji imam GI karcinoma, deda po tati u 75 godini umro od limfoma na crijevima, njegov brat u 65 godini od karcinoma na crijevima, moj stric u 48 godini od karcinoma crijeva, moj otac prije par mjeseci u 60 godini od leukemije...
Nema foruma i stranica koje nisam procitao nebi li povezao dva i dva.
Unazad dva mjeseca stanje mi je katastrofalno, izgubio sam jos desetak kila, naleti vrucine i crvenila s jakim otkucajima srca su sve cesci i jaci, proljevi s komadima hrane (meso, povrce...) dezorijentacije su na dnevnoj bazi...
Napokon nakon cetri godine zbrojim sve i vidim da se Neuroendokrini tumori manifestiraju tako i da se od pojave prvih simptoma do dijagnoze moze proci i vise godina...
Privatno sam otisao dati krv nakon cetri godine patnje i bolova na Kromatonin A i nalaz ce biti gotov kroz dva do tri tjedna....
Inace imam 37 godina i otac sam dva prekrasna sina.
Ponavljam, znam da ovo izgleda kao skolski primjer hipohondra, ali me i okolina malo cudno gleda kako sam smrsavio (kada je sve pocelo oko 120 kila, sada oko 95) i kako sam stalno umoram i sve me boli....
Ispricavam se na dugom postu, ali morao sam to podijeliti s Vama!
