|
|
Post by Vanda on Nov 25, 2015 10:51:00 GMT 1
Kvalitetan liječnik vrijedi zlata. Posebno to vrijedi za bolensike suočene sa malignom bolešću. Kvalitetan liječnik treba biti stručan i profesionalan. Pacijenti razumiju da se liječnik mora emocionalno ograditi od pacijenata i ne dozvoliti da ga teške dijagnoze i sudbine pacijenata bace u depresiju. Međutim mi isto tako rzaumijemo da postoje i etička načela i profesionalan način postupanja s pacijentima.
Molim članove koji odluče ovdje pisati da argumentirano i bez vrijeđanja objasne zašto su sa nekim liječnikom, sestrom, tehničarem, odjelom i slično nezadovoljni ili zadovoljni. Ideja teme je da drugi pacijenti saznaju koga izbjegavati, a kome otići po drugo mišljenje.
|
|
|
|
Post by izgubljena on Nov 25, 2015 18:35:15 GMT 1
Pozdravljam Vandinu inicijativu da progovorimo i ovoj strani našeg bolesničkog iskustva. Počet ću od loših iskustava, ali kasnije ću navesti i dobre liječnike.
LOŠI LIJEČNICI:
1. dr. Branko Troskot, gastroenterolog (Odjel Gastroenterologija 2), KBC Sestre Milosrdnice (Vinogradska), Zagreb.
Izbjegavajte ovog liječnika koji očito mrzi svoj posao, struku i pacijente. Meni je, nakon što sam ga tijekom tatinog boravka na pretragama, došla pristojno pitati kakvi su tatini nalazi, bahatim, sadističkim tonom, kao da sam mu ja nešto skrivila, nadmeno i svisoka izjavio "Vaš otac je mrtav čovjek. Možete imati rak dojke, rak debelog crijeva, ali ovo nećete preživjeti." I onda je još podrugljivo dodao: "Može on još godinu dana." Što je najgore, to je na isti način kazao i mom jadnom tati. Onda je počeo s visoka bahato, uopće ne gledajući u mene, nego u zid sa strane, prepotentno govoriti da me "ne želi više zamarati latinskim". Tako da se prije odlaska kod tog Troskota osim dobrim živcima, svakako oboružate i znanjem latinskog jezika. Inače je vrlo nekomunikativan i bahat tip s kojim je najbolje ne imati posla, a na konkretna pitanja u vezi dodatnih pretraga, terapije i dijagnoze ne daje nikakve jasne odgovore, naprosto ga pacijenti ne zanimaju i kao da jedva čeka da ih se riješi. Pitam se zašto nije učio za automehaničara, nego medicinu, ali to valjda ne zna niti on. Inače taj odjel je zastrašujuć, drže otvorena vrata (!) od bolesničkih soba u kojima leže i terminalni bolesnici i jauču, povraćaju, a liječnici i sestre prolaze pored njih kao da se ništa ne događa, tek dobace nezainteresirano: "Tramala, Tramala." Ne dao vam Bog Vinogradske gastroenterologije.
Tata je s tog odjela otpušten kući bez osnovne terapije za koju smo tek kasnije saznali od liječnice opće prakse, pa smo ih naknadno morali podsjećati da nam se prepiše Kreon koji su pri otpustu zaboravili.
2. dr. Daniel Justinić, urolog, KBC Sestre Milosrdnice (Vinogradska), Zagreb
Očajan liječnik, pun sebe i bahat, a odnos prema pacijentima katastrofa. Moj je tata imao kod njega dogovoren ambulantni zahvat na koji smo došli u dogovoreno vrijeme (oko 10 u jutro) dok se taj isti liječnik prešetavao po hodniku s kolegama ispijajući kavu i pričajući viceve. Nas nije ni pogledao. Nismo ga htjeli pardonirati, da ne smetamo. OK, nismo ni očekivali da ćemo domah doći na red, ali kako nam se ni nakon 3 sata nitko nije obratio u vezi našeg termina zahvata, pitala sam sestre gdje je doktor. Sestra na to počinje urlati na mene, da neka čekamo (tad je već bilo 13h). Moj bolesni otac koji je tek bio izišao iz bolnice zbog teške sepse, s dijabetesom, i ostalim boleštinama o kojima sve znate, zajedno je samnom čekao "uvaženog" liječnika Justinića, koji je oko 14h, nakon 4 sata čekanja preko asistenta poručio da ima operaciju do 15h, pa da ćemo onda mi doći na red!!! Naravno, mi smo kazali da nam to ne odgovara, jer je tata bio previše slab i bolestan da bi nakon tolikog čekanja još išao na zahvat. Uglavnom, Justinić se očito poslije jako uvrijedio, jer više nakon toga nije želio imati posla s nama, niti je više htio primiti tatu. A za njegov glavni urološki problem nije nikada znao ponuditi nikakvo konkretno rješenje, niti objasniti njegov uzrok.
Inače je urologija u Vinogradskoj užas. U hitnoj ambulanti na prijemu sjedi sumanuta službenica (ili sestra?) koja se samo dere na ljude da im uputnice ne valjaju, a ako dolaze iz drugog grada onda urla na njih da zašto se ne liječe u svom gradu itd. Tome sam svjedočila više puta. Istovremeno, na svoje sam oči vidjela da osoblje prima svoje rođake preko veze na preglede i s njima su jaaako ljubazni. Meni je trebalo da dođem tri puta u tri mjeseca s tatom, da mu se isprintaju interne uputnice za sljedećih šest mjeseci, jer se ovoj milostivi na prijemu hitne urologije to nikada nije dalo, pa smo se morali snalaziti preko dr. opće prakse i svaki put vaditi novu uputnicu dok nam se dotična u Vinogradskoj nije smilovala.
Tati je inače na odjelu urologije bez anestezije (na živo) škarama proširivan ulaz u spolni organ kako bi se mogao postaviti urinarni kateter. On je, kaže, urlao od bolova moleći da mu daju nešto protiv bolova, što se nije dogodilo, a onda su ga s kateterom punim krvi poslali iscrpljenog i izmučenog, bez bolničara ili prijevoza da se sam pješice popne natrag na Gastro 2 odjel, nekih 300 m uzbrdo. Nažalost, iz povijesti bolesti ne razaznajem ime liječnika koji ja zapravo vršio zahvat, jer je potpisan samo specijalist (prim. Reljić), nadređen specijalizantu koji je vršio taj zahvat na tati, a tog specijalizanta znam samo po izgledu (mlađi je, izrazito visok i nosi bradicu).
3. Hitna kirurgija, KBC Sestre Milosrdnice (Vinogradska), Zagreb
Izbjegavati po svaku cijenu. Moj tata je 7 dana nakon otpusta s operacije dobio temperaturu 38.7, došli smo na Hitnu u 9 u jutro u nedjelju i dopali dežurnim stažistima (imena im uglavnom ne znam), kojima se očito nije dalo raditi. Pregledi su išli užasno, užasno sporo, tako da smo čekali do 18h popodne, iako sam u više navrata opominjala i preklinjala liječnike da požure jer je tata jako iscrpljen i gladan sjedio u čekaoni (nakon operacije je mogao jesti samo kuhanu i pasiranu hranu koja se nije mogla nabaviti u blizini, pa je tog dana popio samo par čajeva iz automata), čudim se da nije kolabirao od temperature i svega. Odgovor liječnika je bio -- a tako vam je to, ne može to ići brže, čeka se (valjda postoje neki prioriteti!?). Zaista, znam da nismo jedini, ali čovjek nakon teške operacije s visokom temperaturom nije zaslužio čekati 9 sati na plastičnom stolcu u čekaoni, da bi na kraju dobio kutiju Klavocina i Lupocet.
Drugi neugodan doživljaj s Hitne (specijalizantica dr. Jelena Marinković Radošević) -- tata je zbog stezanja u prsima htio na Hitnu gdje su mu slučajno otkrili dijabetes. Počeo je primati inzulin u infuziji, a kako se liječnici na Hitnoj zapravo nisu uopće brinuli za njega, niti su pratili njegovo stanje, konkretno niti navedena liječnica, tata je pao u hipoglikemiju i počeo se vrlo obilno znojiti, izgledao je doslovno kao da ga je netko polio kantom vode. Ja sam bila s njim, nisam pojma imala da je to hipoglikemija, odakle da ja to uostalom znam?! On je, jadan, mislio da mu je to od stresa, pa se uspio nekako dići s kreveta i išao tražiti nešto za smirenje, a kad ga je liječnik vidio (bilo je to desetak minuta nakon početka znojenja), tek su onda reagirali i dali mu glukozu... Mogao je pasti i u komu, baš njih briga... Ja pitam dr. Marinković što je s tatom, a ona počne urlati na mene da joj smetam.
4. dr. Mario Zovak, kirurg, KBC Sestre Milosrdnice (Vinogradska), Zagreb - o njemu sam već pisala na temi o raku jetre. Ima jako visoko mišljenje o sebi, ali smatram da mu nedostaje vještine za izvođenje riskantnijih zahvata što bi moglo pridonijeti boljoj prognozi bolesnika (npr., ne vrši biopsiju ako mu se čini preriskantnom itd.) i što je najgore, poslije to ne želi objasniti/opravdati, nego izbjegava suočiti se s pitanjima članova obitelji, nedostupan je i odbija svaku komunikaciju. Na dogovoru za operaciju nije htio odgovoriti niti na jedno moje pitanje u vezi tatine prognoze, nego nam je samo školski (po meni posve nepotrebno) tutnuo crtež abdominalnih organa na stol i počeo objašnjavati čemu koji organ služi (kao da je to bilo bitno), a kada sam pitala kakvi su tatini izgledi nakon operacije i što će mu sve operirati, prešao je preko tog pitanja.
|
|
|
|
Post by prodo on Nov 25, 2015 19:59:21 GMT 1
Evo i moj mali doprinos ovoj temi:
Ljubica Škare Librenjak-internist hematolog, KBC Split
Liječnica od cca 55-60 godina, pokriva odjel, dnevnu bolnicu i ambulantu. Smirena, nije nervozna ni otresita za vrijeme najveće gužve i masu ljudi na hodniku koji svi imaju nešto pitat. Mana kao i čini mi se kod svih liječnika na hematologiji u ST je što ne priča previše dok je ne pitaš. Na svako pitanje vezano za liječenje i tekuće tegobe ima odgovor bez nekog velikog razmišljanja. Kad se stvari kompliciraju objasni kako ćemo dalje i što ako, tako da imaš dojam da kontrolira situaciju i ima plan, a da nije sve "vidit ćemo". Ležeće pacijente na odjelu obiđe i više puta dnevno i razgovara sa svakim osobno. Ne reagira uvrijeđeno na spomen traženja drugog mišljenja ili ZG-a, konzultira se sa infektolozima i općenito nije uobražena. Također ne štedi na potrebnim pretragama za vrijeme ležanja na odjelu niti oteže sa istima. Za vrijeme mog liječenja (prije 2,5 godine) bila je voditeljica odjela te sam kod nje došao na preporuku njenog kolege, trenutnog ministra rada, hematologa iz ZG-a. Ne pati za statistikom tipa broj dana ležanja na odjelu i izlazi pacijentima u susret ako nisu sigurni jeli im npr. danas ne vozi trajekt radi bure. Mene je npr. otpustila prije uskršnjih praznika jer se situacija popravila i rekla je da mi još 3-4 dana na odjelu neće značit puno, a da ću se kući puno bolje i fizički i psihički oporavit tj. normalna i čvrsto stoji na zemlji i nije u nekom svom filmu. Još jedna nazovimo mana je što je nećete uvijek nać na kontroli u ambulanti jer je na odjelu malo žešća gužva. Ja je nisam vidio već dvi kontrole al nadam se da idući ponedjeljak hoću. Mimo struke, nije mutava i može se s njom normalno pričat o većini stvari. Također mi je dala broj mobitela da je mogu u slučaju nekog neodgodivog pitanja kontaktirat što i jesam 1-2 puta, čini mi se i nedjeljom (shame on me) i nije joj bio problem objasnit. Isto tako kaže da ako se pojavi neka tegoba da se slobodno dođe u dnevnu bez najave i da će odmah pogledat bez ikakve uputnice i najave (ja sam se liječio dok uputnice nisu vrijedile čitavu godinu dana). Što se stila liječenja tiče nije neki defanzivac, uvik će kod graničnih ili malo ispod granice leukocita dat prednost terapiji umisto odgodit istu ako vidi da je opće stanje pacijenta ok.
Eto moje osobno mišljenje bazirano na mom osobnom iskustvu, vjerojatno malo obojano mojim dosadašnjim pozitivnim ishodom liječenja, ali trudio sam se malo opisat pa nek svak sam zaključi. Možda nekome pomogne...
|
|
tana
Aktivni član
Posts: 63 
|
Post by tana on Nov 25, 2015 21:37:19 GMT 1
To je sve bilo prije 4 godine, ne znam da li se što promijenilo od tada pa se djelomično i ograđujem:
1. Abdominalna kirurgija II - KB Dubrava
dr. Marijan Kolovrat - predivan liječnik, brižan, human, kirurg, ali istovremeno i psiholog, dostupan, smiren
Bez obzira što je mama bila beznadežan slučaj (neoperibilan karcinom gušterače), niti u jednom trenutku nije dozvolio da se itko ponaša kao prema otpisanoj pacijentici
Cijelo osoblje tog odjela je zaslužilo samo pohvale, od glavne sestre, tehničara i ostalih sestara. Puno su nam pomogli u toj očajnoj situaciji
2. Hepatobilijarna kirurgija
dr. Antonija Đuzel - sve kao i gore opisan liječnik
Jako mi je žao čitati loša iskustva. Mi smo imali samo jednu "situaciju" u bolnici Pakrac gdje smo "slučajno" završili
|
|
kv974
Frend svima
Posts: 162
|
Post by kv974 on Nov 26, 2015 8:05:44 GMT 1
Dr.Stipe Jadrijević, Merkur: čovjek sa velikim slovom Č!!! Human, brižan, čovjek s kojim se može razgovarati. Otvoren i jednostavan.
Dr. Kraljević i Dr. Družijanić, abdomenalna kirurgija KBC Split: izvrsni kirurzi. S dr. Kraljevićem se možeš i nasmijati, a dr. Družijanić ne priča mnogo, ali svaku nedjelju ili neradan dan on je prisutan na odjelu i obilazi pacijente.
Dr. Spomenka Mikuš, onkologija KBC Split: iz početka je bila je rezervirana, ali što je vrijeme izmicalo,a evo fala Bogu tri godine su za koji dan od operacije metastaza na jetri, postajala je nekako prisnija. Ništa ne prepušta slučaju, ili barem imam takav dojam.
Sve u svemu, u svoj toj majčinoj kalvariji imali smo iznimnu sreću da smo odmah imali kontakt sa liječnicima kojima je pacijent zaista na prvom mjestu.
|
|
|
|
Post by izgubljena on Nov 26, 2015 10:28:22 GMT 1
Drago mi je da ima toliko dobrih iskustava s liječnicima i toliko malo loših (bit će da mi stvarno nismo imali sreće, pa sam ja jedina koja se žali na liječnike), ili se ljudi naprosto boje pisati javno o lošim liječnicima. Ja se ne bojim niti malo, a ako ih ikada bude zanimalo, neka slobodno zatraže moje podatke od admina foruma, rado ću sa svojim odvjetnikom raspraviti s njima o opomenama pred tužbu zbog nanošenja duševnih i fizičkih boli, dovođenja života u opasnost i liječničkog nemara. U Liječničku komoru niti malo ne vjerujem, jer vjerojatno funkcionira po principu "ruka ruku mije" tj. kolege se međuspobno štite, a to što će nekom tamo frustriranom sadistu Troskotu stajati neka kvazizabilježba da je bio neprofesionalan, od toga ja nemam ništa. Inako su loši liječnici ti koji se trebaju bojati posljedica zbog neprofesionalnog postupanja, a ne mi, pacijenti, koji ni krivi ni dužni trpimo njihovu torturu. Ipak, nije sve tako crno, ima ih i dobrih.
IZVRSNI LIJEČNICI, ZA SVAKU POHVALU:
1. dr. Mladen Širanović, anesteziolog, Jedinica intenzivnog liječenja, KBC Sestre Milosrdnice (Vinogradska), Zagreb: izvrstan liječnik, srdačan i ugodan u komunikaciji, profesionalan, vrlo stručan, širokog znanja, stalno na raspolaganju svim pacijentima i članovima obitelji, sagledava čitavu zdravstvenu sliku, samoinicijativno daje jasne informacije u vezi oporavka i stanja bolesnika. Čak mi je on bolje od kirurga objasnio prirodu tatinog zahvata, kao i dobrobiti operacije. Sestre na intenzivnoj u Vinogradskoj također za svaku pohvalu, svi pacijenti imaju izvrsnu skrb (barem tad kad sam ja bila) i stalno su pod stručnim nadzorom uz maksimalnu brigu osoblja.
2. dr. Marija Santini, infektologinja, Jedinica intenzivnog liječenja, KIB Fran Mihaljević, Zagreb: Predivna osoba, sve pohvale, ako kod nje dođete kao potpuno beznadan slučaj, budite uvjereni da će pokušati pronaći načina da vam pomogne i da se izvučete, iznimno stručna liječnica, sjajan pristup pacijentima i obitelji. Ima veliko znanje kojim može pomoći i u najtežim slučajevima, a zna i kako komunicirati s pacijentima i obitelji, pa čak i kad je situacija teška (što je također važan dio liječničkog posla). Za svaku pohvalu.
3. dr. Željko Soldić, onkolog, KBC Sestre Milosrdnice (Vinogradska), Zagreb
Vrlo ljubazan, stručan, na raspolaganju, realno sagledava situaciju i opcije, ali i daje nadu pacijentima i obitelji.
4. Posebno velika pohvala za osoblje Klinike Vuk Vrhovac (KBC Merkur) -- svi su odreda bili toliko ljubazni i srdačni da nisam mogla vjerovati -- od gospođe na šalteru za prijavu, sestara i liječnika koji su iznimno stručni, puni strpljenja, brige i volje za pomoći pacijentima i objasniti im terapiju, kao i odgovoriti na sva ostala pitanja. Organizacija im je izvrsna jer dobijete točan termin (datum i sat pregleda) i tada ste doista primljeni, bez velikog čekanja.
Dr. Ante Piljac, dijabetolog, zaista je za svaku preporuku koliko se trudi oko pacijenata i koliko široko znanje o medicini ima i povezuje medicinske činjenice, osim toga djeluje vrlo simpatično u nastupu prema pacijentima pa zaboravite da ste došli kod liječnika.
|
|
|
|
Post by izgubljena on Nov 26, 2015 12:42:07 GMT 1
|
|
|
|
Post by lovelife on Nov 28, 2015 2:19:21 GMT 1
|
|
|
|
Post by sarky on Nov 28, 2015 9:18:44 GMT 1
I ja želim posebno pohvaliti dvije doktorice, tatine onkologice. 1. Dr Blanka Jakšić, onkolog, KBC Sestre Milosrdnice (Vinogradska), Zagreb Svima bi i uvijek preporučila doktoricu Jakšić. Toliko predivna osoba, topla, uvijek na lijepi i razumljiv način razgovara sa pacijentima, objasni im do u detalje njihovu situaciju i uvijek ima neki plan pa makar se radilo samo o palijativi. Mom tati nikad i u nijednom trenutku nije rekla da nema nikakve nade i da će umrijeti (iako nade nikakve za izlječenje nije bilo od samog početka) nego je uvijek pričala s njim s dozom optimizma, i svaki put mu objasnila što se sve još može napraviti, imala je plan za svaku situaciju. Poslala nas je na sve pretrage koje je tata trebao, pa čak i na pretrage koje možda neki drugi onkolog nebi radio (spect jetre), samo da potvrdi ili isključi svaku i najmanju sumnju dali je nešto ili nije, da mu ne daje terapiju bez veze. Za sve što smo trebali, mogli smo ju pitati bez ustručavanja, i uvijek se trudila da nam pomogne koliko god može. Moj tata je nakon razgovora sa doktoricom uvijek bio odlično raspoložen, to je bilo zapravo nevjerojatno, pogotovo zadnjih par mjeseci kad ga je uz sve mučila i depresija, nakon kontrole je znao i pjevati  Puno mu je značilo što ima doktoricu koja se brine za njega, koja ima plan sa određene situacije, koja je pristojna i dobra i objasni mu na njemu razumljiv način sve što ga je mučilo. Uvijek je poslušala i moja pitanja, pogotovo kad bi pročitala neki od članaka i sa mnom prokomentirala na baš lijep način, nije se ljutila ako bi ja pitala nešto takvo, kao što se neki liječnici znaju ljutiti na nas jer se kao miješamo u njihovu struku. Stručna je i vrlo širokog znanja, i uvijek nam je bila dostupna na telefon ako bi nešto trebali. 2. Dr Daniela Žitnjak, onkolog, radila je u KBC Sestre Milosrdnice, prvih godinu dana bila je tatin liječnik ali je onda preselila u Dansku. Također predivna doktorica koja nam se isto uvijek trudila objasniti sve što nas je zanimalo. Tatu je preuzela kad je bio otpisan, dala mu tu prvu kemoterapiju na koju je odlično reagirao, i vodila ga kroz idućih 12 ciklusa. Mogli smo ju uvijek nazvati na telefon ako bi tati krvna slika bila loša da mu odgodi kemo za tjedan dana i da ne dolazimo bezveze. Ona nas je i uputila kod dr Jakšić kad je odlazila u Dansku. Moram pohvaliti i sve druge liječnike Vinogradske onkologije sa kojima smo imali doticaj u ambulanti za kemoterapiju kao i medicinske sestre na odjelu koje se prema pacijentima stvarno odnose kako bi trebalo, tople i pristojne, pacijenti ih mogu tražiti sve što im treba i ništa im nije teško napravti. Nismo imali nijedno loše iskustvo na tom odjelu. |
|
|
|
Post by Vanda on Dec 1, 2015 17:26:11 GMT 1
Drago mi je da ima toliko dobrih iskustava s liječnicima i toliko malo loših (bit će da mi stvarno nismo imali sreće, pa sam ja jedina koja se žali na liječnike), ili se ljudi naprosto boje pisati javno o lošim liječnicima. Ja se ne bojim niti malo, a ako ih ikada bude zanimalo, neka slobodno zatraže moje podatke od admina foruma, rado ću sa svojim odvjetnikom raspraviti s njima o opomenama pred tužbu zbog nanošenja duševnih i fizičkih boli, dovođenja života u opasnost i liječničkog nemara. Ma mislim da nema baš osnova za tužbu dokle god iznosimo vlastita iskustva - tome ovaj forum i služi. A i da ima, pa nemam ja tvoje osobne podatke pa i da želim, ne mogu ih dati. Ja sam imala i dobrih i loših i užasnih iskustava, o kojima sam već javno i pisala. Budem i ovdje kad malo uhvatim vremena, ovaj tjedan mi je malo gužvovit. |
|
|
|
Post by izgubljena on Jan 6, 2016 17:43:40 GMT 1
Dr. Stipislava Jadrijevica i njegov tim iz KBC Mekrur smo vec puno puta nahvalili, ali takve lijecnike nikad ne mozemo dovoljno nahvaliti i zahvaliti im. Upravo je objavljen uspjeh jos jednog revolucionarnog zahvata Jadrijevicevog tima kojim je uklonjen tumor, metastaze i rekonstruirana vena cava (!!!). Plakala sam dok sam citala! Nevjerojatno! Djevojci zelim svako dobro i dug zivot. www.vecernji.hr/hrvatska/napravili-venu-i-spasili-zivot-1049598 |
|
|
|
Post by Vanda on Jan 6, 2016 22:08:57 GMT 1
Ajde neka taj izvrstan lijecnik dobije i malo javnih pohvala! :-D
|
|
|
|
Post by izgubljena on Feb 9, 2017 9:19:55 GMT 1
Evo, od jučer je i službeno - dr. Stipislav Jadrijević je najdoktor prema izboru pacijenata za 2016! Bio je i prilog na RTL-u sinoć. www.vecernji.hr/hrvatska/udruga-hrvatskih-pacijenata-izabrala-najdoktora-i-najsestru-2016-godine-1148239Inače, što se tiče druge strane medalje, onog smarada Zovaka, vodim računa da mi u rujnu 2017. ističe trogodišnji rok za pritužbu na njegov rad. No u međuvremenu sam saznala da je taj karijerist i politikant, kakav već je, (jer njemu su pacijenti uglavnom zadnja rupa na svirali, a politika mu je glavna) ima tome već neko vrijeme, postao ravnatelj KBC Sestre milosrdnice (ZG). Tako da, ako se želim Upravi te bolnice žaliti na rad Zovaka, mogu se samo njemu osobno žaliti na njega samoga, a od toga vjerojatno neće biti ništa... Zato, Tata moj dragi, spavaj tamo gdje jesi, barem više nećeš dopasti u ruke tima i takvima. |
|
|
|
Post by Vanda on Feb 9, 2017 17:14:26 GMT 1
Izgubljena - a prigovor Hrvatskoj lijecnickoj komori? Upravi bolnice? Nema veze sto je on sef, uprava ima vise nadzornih clanova.
|
|
|
|
Post by eka on Jan 21, 2018 22:53:03 GMT 1
Zanima me ima li tko iz prve ruke iskustva sa doktorima u Rijeci? Hvala.
|
|
|
|
Post by Vanda on Jan 23, 2018 11:21:08 GMT 1
Moraš bit malo specifičnija, Eka. Ima puno liječnika u Rijeci, koji odjel? Imamo ovdje i nešto članova koji se liječe u Rijeci.
|
|
|
|
Post by djetelina4 on Sept 24, 2020 16:27:54 GMT 1
Pozdrav, ima li netko iskustva sa dr. Toni Krnić? Iz Klinike za tumore ZG.
|
|
|
|
Post by sarky on Sept 25, 2020 14:50:55 GMT 1
Pozdrav, ima li netko iskustva sa dr. Toni Krnić? Iz Klinike za tumore ZG. Na žalost, ja nemam saznanja, moj tata se liječio na onkologiji u Vinogradskoj kod dr. Jakšić, i za nju imam samo riječi pohvale! |
|
|
|
Post by fl0rence on Mar 22, 2021 9:18:12 GMT 1
Lijepi pozdrav svima!
Nadam se da sam na dobroj temi...
Naime, molila bih preporuku za nekog dobrog onkologa internistu koji radi privatno. Po mogućnosti na području Zagreba.
Hvala umaprijed🙏
|
|
|
|
Post by sonja987 on Feb 13, 2022 11:26:49 GMT 1
Pozdrav svima! Prijavila sam se ovdje da pohvalim dr. Josipa Mihalja s ORL odjela KB Merkur. Doktor Mihalj je uspio dijagnosticirati mom tati tumor hipofarinksa nakon što je godinu dana svaka tri mjeseca obilazio doktore zbog problema kao što su jaka bol u vratu, problemi s gutanjem i promuklost. I sve se to dogodilo u 3. mjesecu 2020. usred panike oko korone. Dr Mihalj ga je zaprimio u bolnicu, organizirao mu CT, povukao privatne veze da netko očita taj CT i operirao ga u roku od 2 tjedna. Tata je ove godine dobio novi primarni tumor pluća ili metastazu (ne znaju točno) i opet mu je pomogao koliko je mogao. Između ostalog mu je dao savjet kako da se lakše nosi s bolovima. Također bi pohvalila torakalnog kirurga dr. Stančića Rokotova kod kojeg je tata trebao ići na operaciju pluća, a koji se sjetio da bi bilo dobro da napravi PET/CT prije operacije. Organizirao mu je sve i očitao rezultate u roku od 10 dana. Hitno je organizirao liječnički konzilij i uputio ga na daljnje liječenje. Nadam se da će ovo nekome pomoći |
|
