|
Post by tatica on Dec 20, 2013 18:00:43 GMT 1
Nisam se stigla prije javiti i velika hvala svima vama dragima, na ovoj potpori i mislima uz nas.... Tatu su na njegovo inzistiranje pustili iz bolnice jučer i već dva dana smo suprug i ja gore uz njega i majku. Jednostavno je rekao da ukoliko dođe do najgoreg, on želi da se to desi u kući uz svoje najmilije,što mene prilično rastužuje da je u takvim mislima,jer želim da se bori i dalje i da ne posustaje. Težak križni put je prošao sa multiplim mijelomom,kemoterapijama i transplantacijom, pa prošlo proljeće jedva prebolio onu tešku virozu uz upalu pluća. Sad opet ovo, svi mu vitalni organi posustaju- neću se i ne mogu pomiriti sa tim, da to samo tako prođe i ugovorila sam mu već drugi dan iza Nove godine u kardiološku privatnu ambulantu cijeli ovaj pregled i uzv srca, i kasnije i uzv svih unutarnjih organa i vađenje cijele krvi i markera. Nažalost u gastroenterologa ne bi izdržao zahtjevni endoskopski pregled, stoga smo odustali,ali da za početak vratimo funkciju srca,jetre i bubrega to je već veliki pomak ka boljemu. Problem je što ga najviše muči želudac i jednjak i dušnik, i sama ne znam,ali vidim da to nije dobro. On je jako fizički slab, jedva napravi nekoliko koraka i dalje ne može, nemoćan,smršavio dosta. Ne može nažalost ni gutati običnu vodu ili čaj,sve ga guši i zapinje,teško i kratko diše i nepravilno,mučnine mu izaziva,kaže da ima osjećaj da jaka vatra gori i peče mu od dušnika,preko jednjaka i u želucu se vraća natrag kao da je pod tlakom sve u njemu. Da ima osjećaj kao da mu je debeli štap zapeo od dušnika do stomaka i neće ni naprijed ni natrag. Osjeća gorčinu stalno u ustima, a iznutra nepci i desni mu se povlače u ranama nekim, ma prestrašno... Jadan se tako danas mučio,a ja nemoćna ostala sama sa njim,ne znam što i kako mu pomoći, a on nikako da probavi običnu tekućinu jedva žličicu toga....najradije bi zvala hitnu pomoć,ali on ne da,nego se onako muči, a što je najgore nema ni snage naprezati se,a to ne bi ni smio. Uza sve ove teške probleme,on je posve svjestan i priseban sa malim epizodama gubljenja i zaborava,ali što očekivati na ovo drugo sve loše?? Stolica i mokrenje mu posve poremećeni, ma baš sve ga uhvatilo, a doktori kažu da je ovo vjerojatno povezano sa multiplim mijelomom, a kako mu ne mogu zbog opće slabosti i iscrpljenosti organizma raditi teže pretrage da se ustanovi točno, zasada odustaju od tih zahtjevnih ispitivanja i naravno da neće ovog puta ni u Zagreb kod svog hematologa, već sam poslala ove dosadašnje sve nalaze i snimke,a iza Nove godine kad bude sve jasnije što i gdje mu se točno sve dešava,dalje šaljem da vidimo što on misli o svemu ovome i što nam je dalje činiti. Najvažnije mi da se nešto čini, a ne da svi tako puste uz riječi: A što ćemo vam govoriti, sve znate,on je preslab za ikakvo ordiniranje jake terapije... A moj jadni i dragi tata, ima toliku volju za životom i kaže da je samo problem što on ima volju a njome ne može upravljati i kontrolirati samo tijelo koje ga više ne sluša.. Tako je bio tužan, a ja sam ga tako hrabrila, i dalje vjerujem i imam nadu da će sve to izaći na dobro, i ne želim misliti suprotno od toga. Sve ću učiniti da ga izvučemo, mada i moja majka i suprug misle da bi morala prihvatiti i mogućnost da ga se pusti i ne muči više sa pregledima i terapijama,ali dok god moj tata ima volje i snage psihičke da želi živjeti i da se izbori za to,ja ću biti svim srcem,dušom i tijelom uz njega i poštivati njegove želje... A jedina naša želja za ovaj Božić je da ozdravi,da nam se vrati kakav je bio unatrag desetak dana, i da sretni dočekamo još jednu Novu godinu svi zajedno. Pretužna sam,i sad u miru sama konačno mogu isplakati svu skupljenu bujicu rijeke suza što mi se skuplja u meni sve ove dane, a ne znam ni sama više kako sam uspjela zadržati prividan mir pred njim, i planirati život dalje i što on želi ostvariti kad se oporavi,kad je u meni takva tuga i očaj i beznađe, gledajući ga onako kako pati,a to ne ide na bolje,dapače, već i gore od nekidan. Strah me svako malo kad zazvoni mobitel...noću ne mogu spavat nikako, jedva dočekam jutro da nazovem majku ili svratimo kod njih,a tata većinom leži i odmara se ili spava, a ruke mu modre i tako hladne,kaže da ih skoro i ne osjeća,a usne bijele...žedan je,pio bi kaže da hektolitre tekućine a dušnik i jednjak odbijaju da to uspije. Mislim ako ovako nastavi,pošto on nikako neće u bolnicu da pođe,da nazovem terensku medicinsku sestru da mu daju barem infuziju i time ga napoje i nahrane,ne znam što drugo napraviti...
Svima još jednom puno hvala i nadam se da su svi ostali dobro, jer nažalost u ovoj situaciji trenutno ne pratim vas ni našeg Vedru,ne znam da li će i on uskoro u Njemačku i kako mu je...stvarno nemam snage za ništa, a sve što i imam sam usmjerila na tatu..... Veliki vam pozdravi svima..
|
|
|
Post by sarky on Dec 20, 2013 18:32:26 GMT 1
Draga tatice, znam kako se osjećaš, tako je i meni bilo kad je tata bio u krevetu kad je sve počelo. Stvarno se nadam da će krenuti na bolje, da će se oporaviti, i moj savjet tebi je da ne čekaš predugo da zoveš patronažnu za infuziju, jer bude dehidrirao ako ne može ni jesti ni piti i to ga bude samo još više oslabilo. Što prije tražite infuziju, lakše će biti organizmu da se oporavi.
Iskreno i od srca želim da vam se božićna želja ispuni, i da se tata oporavi!
|
|
|
Post by micka on Dec 20, 2013 21:23:29 GMT 1
Tatice ja bih isto bez obzira što tata ne da nazvala hitnu ili tu sestru, objasnila situaciju i tražila infuziju. Ona će ga sigurno malo podići i povratiti mu energiju. Nije ni čudo što ništa ne može kada ne jede. Možda ne bi bilo loše nazvati kojeg gastro dr- a pa pitati savjet, nekakve tabl koje bi to umirile, možda je samo želudac u pitanju, kiselina koja se vraća pa sve skupa nagriza.
Drži se, isplači se sada, da pred tatom možeš biti jaka.
|
|
|
Post by tatica on Dec 22, 2013 23:55:33 GMT 1
Nazalost sinoc se tati naglo pogorsalo i morali smo zvati hitnu. Htjeli su ga odvesti u bolnicu i unatoc njegovom losem stanju i iscrpljenosti i dezorijentiranosti je odbijao poci. Secer mu porastao na 27.8 i za mucnine dali Reglan i torakan. Nije ga smirilo naprotiv nije oka sklopio cijelu vecer i nakon muka i patnji ujutro rano u 5.30 smo ga odveli na hitan prijem u bolnicu. Radili mu pretrage i nasli dijabetes, fibrilaciju srca, zuc i gusteraca, jednjak i zeludac izgrizeni i nisu mu u redu, lezije na jetri nadjene i lijevi bubreg usporava sa radom te zacepljenje crijeva. Poslali ga na odjel gastroenterologije gdje od sutra idu pretrage i vec dobio lijekove za jetru i inzulin i za srce i staljo mu daju infuziju jer ne moze jesti i jako slabo pije. Izvlacilii su mu vodu iz zglobova...uzas sve skupa. Ovo me dotuklo do krajnjih granica jer ne mogu doci k sebi kako je nastalo ovako naglo i tesko pogorsanje. Prije nego sto su ga prebacili na odjel su nam rekli da im je jako zao ali da se malo toga moze uciniti i da stanje ukupnog organizma nije dobro da je sve zahvaceno multiplim mijelomom a sad saniraju i olaksavaju sto se moze jos. Tata se na mahove gubi i bunca....grozno mi gledati ga ovakvog nemocnog i klonulog a stalno potiho jauce i tesko dise i sav iscrpljen... Ne mogu vjerovati da se ovo desava i sve se nadam nekon cudu..da ce se oporaviti ili da su mu pogrijesili sve dijagnoze redom... Zapao je u dijabeticku predkomu i nakon dvije doze inzulina secer je bio 27.1. A jos unatrag pet dana je tesko ali ipak sam vozio auto kad je prvi put zavrsio na hitni interni prijem jer su nam naknadno javili iz bolnice da su tamo... I kad smo dosli nije dozvolio da muz ili ja odvezemo njegovo auto a oni sa nama sjednu vec opet sam isao... A zadnja tri dana narocito se sve vise pogorsalo. Groznica ga hvata ima ranu na ledjima...modre tabane i prste nogu i pun petehija i masnica...iako ga stalno okrecemo a ne mozemo ni to jer ga kosti jako bole pritom.. Prestrasno...samo se molim da se ne muci i da ga ne boli a najvise da se oporavi.. Sutra cemo na razgovor sa doktorom kojicl ce ga ujutro preuzeti jer mozda su doista pogrijesili doktori iz opservacije? Nemam mira ni sna...ne mogu jesti nista i ovo me unistava..vec tri dana narocito ova zadnja...i jedva cekam da svane dan i da doktor ne potvrdi danasnje dijagnoze.
|
|
|
Post by micka on Dec 23, 2013 0:16:43 GMT 1
Mislim da je tata sada na sigurnijem mjestu, nadam se da će dr-i uspjeti sve to sanirati i osnažiti tatin organizam. A ti se prisili nešto pojest i odspavat jer ako i ti kloneš nećeš biti tati od koristi, bez obzira što je njemu ovako, primjetit će da sa tobom nije sve u redu, i ti moraš biti snažna!
|
|
|
Post by Vanda on Dec 23, 2013 9:30:49 GMT 1
Tatice, zaista zaista mi je žao. Mislim da je dobro da je tata u bolnici, s obzirom na sve probleme koje si opisala. Mene brine i to što ti ne spavaš i tvoja razina stresa. Razumijem zašto je tako, ali trebaš tati odmornija i zdrava. Uzmi sad par dana godišnjeg ili bolovanja, odli svome liječniku i neka ti da nešto za smirenje da navečer možeš zaspati. Nikakvo dobro ne radiš ni sebi ni tati ako noću ne spavaš i grizeš se. Učinila si sve što je u tvojoj moći, nemaš se zašto gristi. Budi s tatom svo vrijeme koje možeš, ali i odmori se.
|
|
|
Post by tatica on Dec 24, 2013 21:23:34 GMT 1
Hvala vam drage moje micka i Vanda, što želite najbolje za tatu i mene,ali jučer me tako porazila njegova dijagnoza da sam još u šoku,i neprestano plačem i pitam se: zašto je baš moralo tako biti,a tako smo bili sretni sve dotada??? Jučer smo razgovarali sa njegovim doktorom na gastroenterološkom odjelu,ali i prije nego je počeo govoriti,primjetili smo po izrazu lica i gestama da je daleko od dobrog,ali isto nisam bila pripremljena na sve ono što će reći. Moj dragi tata je pun metastaza,toliko da se doktor sam pita kako je još živ i donekle pokretan,i odakle mu uopće snaga i volja da se trudi ono najosnovnije oko sebe sam uz našu pomoć,ali ipak sam pobrinuti. Jetra mu je doslovno na rupe i trake,sva prorezana i kako je rekao metastaza na metastazu,zatim na repu gušterače isto brojne metastaze. Žuč pokazuje žučne brojne kamence koje on ne bi uopće niti dirao. Te proklete metastaze su se proširile i u limfne čvorove,kaže da je užas laboratorijski nalaz sa nenormalno povišenim vrijednostima,koje isto ukazuju na organizam koji je prepun presadnica od primarnog tumora. S obzirom na njegovo stanje sa zaboravljanjem,ispadima agresije, pomućenošću i neprisebnošću,jer se često gubi i zamišlja,i zaboravlja nas,isto pita više puta,da je najvjerojatnije i da su metastaze došle i na mozak,jer ima problema i sa koordinacijom,vidom i slično. Što je najgore,sudeći po ovakvoj raširenosti metastaza po svim organima,osim što još nisu provjerili pluća i ct glave koji dolazi iza praznika,doktor sumnja da je najverojatnije riječ o raku debelog crijeva,jer su mu crijeva opstruirana tj.začepljena, a danas su radili kolonoskopiju,a nalaz ću saznati tek u petak,a jedino što mi glavna sestra smjela reći bez doktora je da nalaz nije dobar,što potvrđuje njegove i moje sumnje. U tom slučaju mi je rečeno da će morati skidati dio crijeva i spajati sa zdravim tankim,i da će dobiti stomu, tj.kesicu,što me užasava,a mislim da će se nepotrebno izmučiti. Rekao je da jedino tada može ordinirati palijativnu kemoterapiju,a već sada je na morfij uključen...tata još uvijek kaže da ga ne boli,samo muči,osim kostiju na koje se žali. U želucu i jednjaku i ždrijelu mu nađene brojne gljivice i bakterije,koje su mu sve izjele,i zato ne može jesti ni piti,i odmah mu pozlije od svega. Gastroskopija je to isto potvrdila,eto barem zasad nema tu metastaza. Očajna sam jer je rekao da će nam otvoreno reći da nema nikakve nade za mog jadnog tatu..da će eto,samo malo olakšati, da ipak nešto učinu za njega i malo mu smanje patnju,ali da je prilično loše i beznadno stanje.... Možete misliti koliko je loše kad je kazao da postoji i mogućnost da ne preživi sve pretrage što slijede od punkcije i biopsije jetre,gušterače,bubrega,jer lijevi isto zaostaje,a ne znaju da li su i tu metastaze. Ovo je užasno.....bojali smo se povratka multiplog mijeloma,a sad je došao neovisni rak i još sa takvom proširenošću metastaza po svim organima udaljenim,da ne mogu vjerovati da mu se to događa... Svako jutro očekujem da će me netko nazvati iz bolnice i reći da je sve to bila zabuna,da su pogriješili u dijagnozi i oprostila bi doktoru za sve muke,suze i tugu što mi priuštio,samo da kaže da to nije istina... Dogovorili smo se da tati ipak kažemo da ima puno upala na svim tim organima i da se zato liječi sa infuzijama i lijekovima,ali on kad je pri sebi sumnja zašto ga ovoliko dugo obrađuju i zašto se on ne osjeća bolje... Naročito danas kad su sve iz njegove sobe otpustili,on nas molio da ga povedemo kući,i da će se vratiti. Jedva sam mu objasnila da zbog problema sa gutanjem ne smije uzimati tablete oralno jer mu teško stanu na želudac i da to mora primati intravenozno,a to kod kuće ne može jer nema specijalnu tj.medicinsku njegu koja mu je još neko vrijeme potrebna. Mrzim se što mu lažem, i svaki put se grozno nakon toga osjećam kad izađem iz njegove sobe i ne prestajem jecati do idućeg dana. Prisilim se smiriti kad uđem kod njega,ali sam sva neispavana,premorena,dezorijentirana...jednostavno ne mogu jesti,jer znam da moj tata u bolnici sam stoji i napušten od nas,i ne može jesti i piti,a žedan je i željan svega.... Stavili su ga na njegu,i od danas za stalno mu stavili pelene,iako on hoće na stolicu sa tutom da sam obavi nuždu,ali sve ostalo oko njega mi moramo raditi,a on izmoren i iscrpljen padne u krevet i onda svaki razgovor time završava. I tako preteško stanje otežava i fibrilacija i aritmija srca,i visok šećer,a što se tiče multiplog mijeloma,uskratili su mu roferon i rekli da i tako je sve ovo preteško da više nije potrebno održavati onu remisiju prvog tumora.... Očajna sam.....sada bez ikakve nade,samo ne želim da ga nepotrebno izmuče i u dogovoru sa majkom i sestrom smo odlučile da ga se ne muči,već jedino daju lijekovi da ga ne boli,da se ne muči i pati i da mu umanje onu mučninu i nagrizenost,a daju samo tu kemoterapiju da mu malo olakšaju,jer čemu sve to,kad mu i tako ne daju još puno života?? I sam je doktor rekao da možda neće ni doživjeti kraj svih pretraga,pa zašto da mu ovo preostalo vrijeme otežavamo još dodatno sa mučnim i kompliciranim operacijama i stomom??? Eto,više neću pisati na ovu temu, već se prebaciti čim mu se nađe primarni tumor na tu temu,a ovu zatvaram svojom pričom o mom tati koji očito nije bio rođen pod sretnom zvijezdom... Ukoliko bilo kome treba moja pomoć,savjeti oko bilo čega što smo mi prošli sa tatom kod multiplog mijeloma tu sam svakako da pomognem i pružim informacije koje su i nama tada bile korisne. Svima ostalima veliko hvala i pozdrav i želim sretne blagdane i da vas prati zdravlje jer ono je stvarno nešto najvažnije u životu... Za mog tatu je nažalost to prekasno reći.....i ove godine se ne radujem već tugujem i tako ću pamtiti i sve iduće nadolazeće blagdane koje su nam uništile nepovratno živote.
|
|
|
Post by nena2013 on Dec 24, 2013 21:47:40 GMT 1
Tatica draga, strašno je ovo. Ako je stanje tvog tate beznadno, olakšavati mu boli i ne izložiti ga još većim mukama, čini mi se više nego humano. Budi jaka zbog njega, ali i zbog sebe...zagrljaj, drži se
|
|
nadaa
Novi član
Posts: 19
|
Post by nadaa on Dec 24, 2013 22:31:43 GMT 1
Draga tatica ovo je zaista strasno . Znam da ti je tesko i to niko nemoze da odagna od tebe ali kao sto i sama kazes ucinili ste sve sto ste mogli za njega .Nemoj sebi otezavati s tim da mislis da ga lazes i da ste ga svi napustili , cinjenica je da mu je najadekvatnija pomoc u bolnici pa zato i mora tako biti .Ti mu zelis samo dobro zato i cinis ti i tvoji ono sto je najrazumnije . Nazalost nekada kraj dodje prerano ali uspomene na nase drage uvjek ostaju i treba ih se uvjek sjecati . Tesko je ali budi jaka i zbog sebe i zbog njega . Saljem ti zagljaj podrske i utjehe znaj da nisi sama .
|
|
|
Post by micka on Dec 24, 2013 23:13:56 GMT 1
Jako mi je žao! Ima jedna stvar koju ti želim reći. Ovo što je dočekalo tatu ne znači da nije rođen pod sretnom zvijezdom, baš suprotno mislim, jer je stvorio jedno predivno požrtvorno biće koje ga jako voli i koje je spremno napraviti sve da mu bude bolje i lakše, a to ne uspiju svi. Sretnik je što ima tebe! I ne krivi se što ne govorite istinu jer to radite sa najboljom namjerom, sigurna sam da tata zna istinu da se ne bi ljutio što ste je skrivale. Drži se draga, sa vama sam u mislima.
|
|
egina
Aktivni član
Posts: 56
|
Post by egina on Dec 24, 2013 23:33:02 GMT 1
Draga Tatice,mnogo mi je zao sto se to dogadja...Mislim da je celoj nesreci ipak dobro da je u bolnici,i ipak imate srece sa lekarima.Mnogo je pretraga uradjeno za kratko vreme.Mislim da bi trebalo prihvatiti operaciju debelog creva ako je ikako mogu izvesti,jer ce mu mnogo olaksati.Cim hrana moze da prolazi,bice manje bolova i mucnina i imace vise snage ,jer ce moci da jede. O tebi nemam sta reci,pravo si cudo!Samo se cuvaj bar malo.Koliko god ti bilo tesko,moras,ali moras,i na sebe malo misliti...
|
|
|
Post by Vanda on Dec 25, 2013 20:31:55 GMT 1
Jako, jako mi je žao draga tatice. Apsolutno potpisujem sve što su napisale nadaa i micka. Niste tatu ostavila samog u bolnici, tamo mu je u ovakvoj situaciji sa svim silnim oportunističkim infekcijama i metama, najbolje i najsigurnije. Što da mu se desi nekakva gadna komolikacija kod vas doma sad za blagdane? Čekali bi hitnu satima, a tata bi se tijekom toga nepotrebno mučio. A s obzirom da je tako iscrpljen, vjerojatno ionako spava dok vi niste tamo.
Iz tvojih upisa mi se čini da imate kvalitetnog i iskrenog liječnika. Porazgovarajte sa njim iskreno i neka vam on preporuči koje zahvate da napravite za tatu da mu bude što ugodnije, a da ga se ne muči previše. Drži se draga, ovi blagdani su vam užas, ali to zaista ne moraju biti i svi budući. Ružne stvari se zaborave, a lijepe uspomene ostaju. A sigurna sam da ih imate jako puno s tatom, a biti će još pokoja, ne sumnjam.
|
|
|
Post by sarky on Dec 26, 2013 21:09:00 GMT 1
tatice, tako mi je žao što vam se sve to događa, ne mogu vjerovati što čitam i ne znam kako da te utješim, vjerujem da ne postoje riječi utjehe u ovakvim trenucima. Mogu ti samo reči da budeš jaka, i zbog sebe a najviše zbog tvojeg tate, jer njemu je sad najteže, i mislim da mu je tvoja i vaša ljubav i podrška sad najbitnija! Još uvijek ti želim da se stanje popravi, i da krene na bolje, želim to od srca za tvoga tatu! Molim se za vas!
|
|
|
Post by tatica on Dec 29, 2013 12:42:33 GMT 1
Evo da se javim i svima zahvalim na nesebičnoj podršci i utjehi za tatu... Stanje se ne popravlja, nakratko kad ga ispune lijekovima kroz infuziju,malo živne..a sve ostalo loše... Sve je slabiji, i umorniji,nema snage ni za podignuti se,slabije vidi, zbunjen često,konfuzan, zaboravlja i zamišlja nepostojeće stvari,vidi nešto po sobi što ne postoji, jednostavno se gubi.... Tako sam žalosna i jako tužna što mu ne mogu pomoći, ni ja osobno,osim malo olakšati,ali ni liječnici... Samo se tješim da ga još ne boli previše,ali vidim da se muči i pati jako. Još uvijek ima osjećaj i volju i nagon za obavljanje nužde van katetera i pelene,ali sve je to manje moguće,jer ga to toliko iscrpi, da me naprosto strah da nam tako ne umre na rukama. Ne mogu se priviknuti na ovako naglo pogoršano stanje i kolaps organizma,i njegovo očito propadanje u svakom smislu...došlo je prebrzo,a podrška obitelji šire i prijatelja je toliko tragična da radije kupim i držim u sebi,neprestano plačem kad sam kod kuće,nemam volje za ništa....a ostatak glumim hrabricu pred tatom i tješim ga da će biti bolje. Okolina smatra da je to "prirodan slijed događaja" jer je on bolestan već 4 godine,iako je bio u remisiji,i donekle stabilno,a po njima se ja samozavaravam,čak i sad kad je na trenutke bolje pa se tješim da doista se možda dogodi čudo i on se oporavi,kao da je ovo još samo jedna loša faza,poput one unatrag 9 mjeseci koju je prebrodio. Znam da po doktorima nema nikakve nade,jer je metastaziralo na vitalne organe,ali opet razmišljam: Kolonoskopija je pokazala sasvim dobar nalaz,osim dobroćudnih polipa koje su mu tom prilikom uklonili,nema znakova tumora ni metastaza na crijevima. Neurolog je rekao da jako ima slab stisak,i da ima probleme sa pamćenjem, zamišljanjem stvari i zbog toga će na ct glave iza Nove godine,a u sutra mu rade Ct abdomena i toraksa i nadam se da će otkriti izvor primarnog raka,kako bi ga liječili i barem mu još nešto produžili i tako kratak ostatak života... Preteško je stanje, on izgleda jako loše,slabo,neuhranjeno,sav dehidrirao,žut i siv,sa brojnim masnicama i podljevima,koji su opet vezani za prvu bolest Multipli mijelom,gotovo ne može jesti i piti,sve pomalo,rijetko i kašasto i na strogoj bolničkoj dijeti. Još su mu uključili 3 puta dnevno i Normabel i po potrebi fiksaciju tj.vezanje remenjem za krevet....užas... Sva sreća djelovao je Normabel i nije bio nimalo agresivan i ljut i bijesan kao neke dane prije,ali beskrajno tužan i bezvoljan. Kaže da ga malo usreći kad mu dođemo,ali da želi kući i da želi ozdraviti i zašto mu nije bolje...što mu kazati više?? Samo izmišljam u dogovoru sa liječnikom da mu još moraju raditi neke pretrage i da su brojne jake upale vitalnih organa a sve začinjeno previsokim šećerom i fibrilacijom i aritmijom srca i dok se to ne normalizira.,on mora biti u bolnici... DA je barem to istina,sve na svijetu bi dala!! Ništa ne spavam, stalno se budim,a sva sam umorna i natečenih očiju na koje jedva gledam,kao u nekom bunilu... On me nazove svako jutro u 7 na brzo biranje i uopće ne zna da me nazvao ni sa kim priča,dok mu ne kažem, i onda moli da ga dođem promjeniti,da je sav mokar, od nužde uprljan, da mu je hladno,da je gladan i žedan.,da odmah krenem put njega da će umrijeti...a sestre to ne dozvoljavaju,imaju svoj protokol i red kad obilaze pacijente i kad je vrijeme posjeta, svakako mu ostanemo i do dva sata duže nego što smijemo. Pomognemo mu,oko nužde i hranjenja,namještanja jastuka i presvlačenja,malo ga očistimo vlažnim maramicama,namažemo ispucalu i opuštenu kožu... To me dodatno opterećuje,jer stalno brinem i mislim,zovem odjel da vidim kako je,mogu li doći,a i koje koristi,kad ga nas tri moramo držati, to ne mogu sama i dizati,a kosti ga sve bole,pa moramo pažljivo da ga ne povrijedimo dodatno... Stvarno je ova teška kalvarija.... baš sam očajna i stalno se pitam,zašto mu se ovo moralo dogoditi i zašto se ovako i dalje događa, koliko je okrutna ta bolest da ga ovako doslovno srušila i uništava sve do kraja??? Dok ne saznamo izvor raka u tijelu gdje ga je nastanio,javljat ću se ovdje kad god stignem sa novostima,a vremena gotovo uopće i nemam.... Ma sve ću ja to progurat,samo da je tata živ, i da mu malo krene na bolje,pa makar i na lijekovima bio stalno uključen,još da može malo bolje jesti i piti, i pomalo hodati,sve bi dala....
Svima vama dragim forumašim(A-icama) veliko hvala na lijepim riječima i ovo malo utjehe i nade što nam pružate u ovim doista teškim trenucima.
Želim Vam Sretnu i Zdravu Novu godinu!!
|
|
|
Post by micka on Dec 29, 2013 13:03:44 GMT 1
Draga tatice ne znam što ti reći, postoje li uopće riječi koje bi ti pružile iti malo utjehe. Voljela bih da se tvoje želje i nadanja ostvare, iskreno. Tati pomažeš na najbolji mogući način i nemaš sebe za što okrivljavati, ali pripazi malo i na sebe. Barem se naspavaj, uzmi tabletu ako ne ide normalnim putem, moraš se odmoriti.
A za ove koji ti kažu da je to normalan tijek bolesti nemam riječi, pogotovo ako znaju da je od nečeg drugog krenulo a ne od mm. To bi bilo kao da zdravom čovjeku koji oboli od raka onako bezosjećajno kažeš da je to prirodni tijek života.
Drži se draga, mislim na vas!
|
|
tami
Frend svima
Posts: 130
|
Post by tami on Dec 29, 2013 13:19:57 GMT 1
tatice, mislimo mi svi tu na vas! ali micka je dobro napisala, treba malo misliti i na sebe, nije dobro ne spavati. popij tabletu, svi smo mi tu puno puta posegnuli za tim. to je normalno. drž te se svi. ja se nadam da će se ipak neko čudo dogoditi! ipak je ovo vrijeme čuda!
|
|
|
Post by sarky on Dec 29, 2013 14:23:35 GMT 1
Draga tatice, jako mi je žao što se stanje nije popravilo. Zanima me, dali su mu radili već biopsiju jetre ili to planiraju nakon ct-a? Ovo što se sad tvome tati događa slično je kako je i sa mojim tatom krenulo, osim što on nema na gušterači metastaze, ali jetra mu je isto prepuna, a primarni nisu mogli naći dok se nije obavila biopsija. S tim da su na početku mislili da je rak debelog crijeva, a kolonoskopija je isto bila uredna kao kod tvog tate. Nadam se da će pronaći primarni tumor, i da će se stanje tvog tate popraviti da može primiti kemoterapiju, znam da ga to na žalost neće izlječiti ali mu može jako olakšati tegobe, bolove i sve ostalo. Zanima me još, dali su doktori sto posto sigurni da su na gušterači metastaze, da nije to primarni tumor, jer koliko sam ja upućena, nije baš česti slučaj da tumori metastaziraju na gušteraču, to se može dogoditi kod mikrocelularnog karcinoma pluća, a ako je slučajno to u pitanju neka mu obavezno daju kemoterapiju, neka krenu sa slabijom jet taj tumor je osjetljiv na kemo i mogao bi dobro odreagirat kao i moj tata. Nadam se da se nije ništa preselilo na glavu, da je smeten samo zbog stanja organizma trenutno, i da će to proći.
Daj mi reci, dali je tvoj tata bio pušać, dali postoji rizik od raka pluća zbog pušenja? Znam da ti je teško sad, i da je ovo možda previše pitanja s moje strane, ali ovo što opisuješ da se s tvojim tatom događa, može biti da se radi o primarnom karcinomu pluća, ako su liječnici sigurni da nije povezano s multiplim mijelomom. Iskreno se nadam da te pretrage neće trajati predugo i da će ga napokon početi liječiti, i iskreno se nadam da će prebroditi i ovu krizu unatoč teškom stanju i da će još dugo biti sa vama.
Javi nam obavezno što su pretrage pokazale, a ako budeš imala pitanja, tu sam za sve što ti treba!
|
|
|
Post by Vanda on Dec 29, 2013 14:51:24 GMT 1
Draga, u ovakvom stanju vi ne možete uzeti tatu doma. Tata to razumije, al čovjeku je teško i mora se potužiti. Sigurna sam da ne misli to kao optužbu vama da ste ga ostavila. I ja sam se znala često tijekom kemo potužiti da najradije ne bih više išla, da mi je preteško. I onda bi moji doma premrli od straha i uvjeravali me da moram ići. Ma znala sam i ja da moram, al nekako moraš se malo potužiti i nadaš se da će ti od toga biti lakše.
Naravno da se smiješ nadati, dok je čovjek živ smije se (i treba) nadati. Ne znam kakva ti je obitelj inače, ali vrlo je teško dati dobru utjehu i savjet u ovako teškoj situaciji u kakvoj si ti. Čak ni ako si je i sam prošao. Svatko od nas reagira drugačije, bori se na drugačiji način i treba mu drugačija vrsta potpore. Ima toliko pogrešnih stvari koje možeš reći, a puno manje onih pravih. Osim toga, ti si iscrpljena i u užasno jakom stresu i sve doživljavaš još jače nego što bi i inače. Evo za primjer, moj suprug ima ozbiljne zdravstvene probleme, nije rak, ali je gadno. Neće od toga umrijeti, ali mu je kvaliteta života jako narušena, a postoji i opasnost nesposobnosti za rad. Za razliku od mene koja se uvijek volim nadati da će sve bit ok, on voli proći kroz najcrnje scenarije. Jednostavno, tako se nosi sa teškoćama. Tako da nemoj uzeti previše k srcu komentar "o normalnom tijeku bolesti", jednostavno imate drugačije "stilove". Ljudi se možda boje da ćeš doživjet preveliko razočarenje ukoliko se previše nadaš. Ne govorim ti to kao kritiku, iako se zaista nadam da si pokušavaš olakšati stres i da si probaš uzeti nešto za smirenje da se naspavaš. Osjećat ćeš se bolje. Trebaš i tati naspavana!
Radite sve što je u vašoj moći. I do sada si to radila, svi na forumu to vide. Bolest je jako teška i tata je već od nje slab. Situacija se može poboljšati i trebaš se za to nadati, ali moraš malo više na sebe misliti. Moraš si pokušat smanjit stres, moraš se pokušat naspavat. To nije izdaja tate. Briga za sebe je i briga za tvog tatu. Ja sam pila tablete da mogu spavati prije glupe obrane doktorata, ovo što ti proživljavaš je puno puno stresnije i gore od toga. Odi makar u kakvu šetnju, uzmi sa sobom fotić i fotkaj malo lijepe prozore u svom gradu, Božićni ugođaj pa onda to odnesi tati. Tebi će malo šetnje i rekreacije dobro doći, a tatu ćeš razveseliti sa djelićem blagdana koje sada propušta.
|
|
|
Post by nena2013 on Dec 29, 2013 17:12:41 GMT 1
Tatice, ti činiš sve što možeš pa i više od toga...kad ovo pročitam, mogu zamisliti kako je tebi i tvojima teško...al gubiti nadu nikako ne smiješ, i neka te to drži..svi govore da čuda postoje i ja vjerujem u to, pogotovo tamo gdje vlada ovakva briga i ljubav za svoje bližnje.. Slažem se s Vandom, malo je pravih riječi koje možeš uputiti kao utjehu a više ih je koje nisu baš pogođene, tek kad ih izrečeš shvatiš da si možda pogrješila, to se i meni događa...ipak, vjeruj, sve u dobroj namjeri...ne osvrći se, rađe posveti više pažnje sebi, daj si nekako oduška, bilo čime, frizurom, šetnjom, spavanjem, ležanjem, čitanjem...šta god ti voliš, al nek ti bude ventil jer ćeš puknuti..čuvaj snagu za sebe i tatu... ja vjerujem i nadam se u čudo..za tvog taticu i tebe molim se za vas
|
|
|
Post by nena2013 on Dec 31, 2013 9:30:57 GMT 1
Mislim na tebe i tvog tatu, nadam se da je bar malo bolje..šaljem ti topli zagrljaj
|
|
|
Post by tatica on Jan 1, 2014 14:10:05 GMT 1
Dragi svi moji, da Vas poimenice sve ne nabrajam; Želim Sretnu Novu Godinu, i obilje zdravlja i veselja da Vam ispuni predstojeća godina i Vašim obiteljima.... Svi koji su bolesni da ozdrave, da naš Vedro ode na liječenje i vrati se sa sretnim ishodom....i svi vi koji imate u obitelji bolesnike da im vlada remisija što duže... Nažalost,mama i ja smo jučer dobile malo drugačiju čestitku od tatinog dr.gastra.. sa puno težim prizvukom: Ct abdomena i toraksa nažalost nije otkrio primarni tumor,osim jetre koja je prepuna metastaza i stvorilo ne nekrotično tkivo na njoj i dijelu gušterače. Na mozgu su nađene mikrometastaze,tek nekoliko,ali dovoljno da objasne njegovo stanje sa svijesti i povremenim gubitcima i prijašnjim ispadima agresije,koje su se sad isto smirile. Limfni čvorovi su isto zahvaćeni,i to su vidljivi na trbuhu, na grlu i sa strane na vratu....sve skupa jako loše i očajno stanje. Ja sam se nadala nekoj kemoterapiji kad se otkrije koji se to gad tako prišuljao zadnjih mjeseci i uzimao ga nam pomalo,a da nismo ni posumnjali,ali se nije nažalost otkrio,a doktor nam rekao da svakako neće primati kemo,jer je ne bi izdržao,prilično su agresivne i pogubne za njegov iscrpljeni organizam. Najteže mi bilo čuti da nas odsad pušta da po cijele dane budemo uz njega, i koliko toliko stavi nešto u usta,ali da to neće promjeniti situaciju na bolje. Rekao je da je kraj vrlo blizu,i da moj tatica ima još kratkog vremena života,ii da mu žao,ali se baš ništa više ne može učiniti. Dotuklo nas posve, jer sve smo se dotada potajno nadali,iako primjećujemo da rapidno opada i slabi,ali opet..... A sad nam dr.rekao da mora biti brutalan i iskren,ali da više ne gajim neku nepostojeću nadu,jer da u ovakvom terminalnom stadiju raka i raširenosti metastaza kakve su nađene u njega,nema nikakve iluzije o nekakvim mjesecima ili godini života unaprijed i da se polako počnemo opraštati od njega.... Cijeli svijet mi je srušen, moj doček Nove godine se sveo na tugu,plač,očaj,i vrištanje tiho u sebi: zašto se to tako događa, i kako nisam primjetila prije pa reagirali na vrijeme? Ali simptoma nije bilo sve donedavno,a tad je već praktički prekasno bilo za sve... Neki markeri Ca-C mislim da je tako rekao bi trebali biti do 37, a njemu je 738, Ldh mu iznosi 498....još je nabrajao i alkalna fosfataza,svi jetreni enzimi preko 1200..... Nisam mogla slušati,jer mi rekao da ga doslovno rak izjeda cijelog,a uz to dobio visoki šećeer,koji se unatoč inzulinu ne smanjuje i fibrilaciju i aritmiju srca.... Za bolove prima morfij,ali ga stalno boli stomak, kaže da gori vatra u njemu,muči ga,peče,znoji se,pa se trese,stalno u nekoj groznici,ono malo što kaše rijetke pojede od juhe,kompota,ili banane miksane,malo jogurta,sve po žlicu dvije, dođe mu loše,grči ga....i bude tako zadihan i umoran.... Preteško je sve to gledati kako se pati,a ne mogu mu pomoći nikako ni ničim....to boli strašno.... Sav je upao,žut i siv....oči grozničavo gledaju kroz nas i u prazno,jako teško govori,tek ponekad rukama gestikulira,kad je budan,a većinom stenje, teško diše i u nekom bunilu od sna se nalazi.... Sinoć mi posebno teško došlo....kad je rekao da ga čuvamo,obje smo ga držale svaka za jednu ruku i hrabrile...da će sve biti u redu,da čim ozdravi ide kući nakon punkcije jetre u četvrtak, i još se jadan u svoj svojoj boli tome nada. Rekao je da budemo stalno uz njega,da ga ne ostavljamo jer ne želi umrijeti sam... Kad mi tad nije srce otkazalo,neće nikad....još mi odzvanjaju te njegove riiječi,mislim da sam naslućuje kraj,jer ne bi to nikad rekao ni kad je bilo najgore sa multiplim mijelomom,ali onda nije bilo ni ovako loše ni bolno. Danas je mami rekao da mu nađe najbolje slike prije bolesti i da jednu meni i njoj..... stvarno me boli duša i srce....on kao da se oprašta od nas,a svi se zapravo pravimo da je sve u najboljem redu, da ga srce i šećer ovako izmorili,ali po pogledima međusobnim i sa njim se primjeti da prešutno ne želimo kvariti idilu onog što se samo nadamo da će biti dobro, a svi znamo da neće... Draga sarky,hvala ti na nekim savjetima,gdje bi se mogli okrenuti,ali pitala sam dr....za moguće mikro okultni rak na plućima,da li postoji mogućnost da je od toga, i kaže da ne isključuje ništa,jer je velika tumorska masa u njemu,ali skrivena i samo pušta metastaze na sve organe,ali da će tek punkcijom jetre koja je sutra, moći saznati koja je vrsta tih zloćudnih stanica i odakle je potekla... Samo se molim da ga to ne boli previše i ovako se muči i kosti i rebra ga sva bole,a cijelo tijelo u ljubičastim i modrim podljevima,....tako mi teško,kad ga njegujemo, lagano okrećemo,mjenjamo i očistimo,i namažemo....ne mogu vjerovati da je to moj voljeni tata,koji je još samo prije 20 dana djelovao zdrav,doduše malo umoran,ali zezali smo se,pričali i smijali, vozili autom, izlazili u spizu,jer to mu je bio doživljaj,pošto je ipak bio ograničen izlascima da ne dobije koju virozu ili upalu pa se ne aktivira mult.mijelom,a na kraju je uhvatio nešto puno gore i zlokobnije... Svoj vatromet emocija sam sinoć isplakala i sve pustila iz sebe u vatrometu veselja što je bilo za većinu ljudi,a meni je ovo presudna i najteža godina u životu,jer znam da gubim polako tatu....i samo što sam mogla sebi i njemu i obitelji poželjet je da mirno i lagano zaspe u vječnom snu,bez daljnje patnje,boli i muka...a da meni i mojima pruži snagu da izdržimo gubitak tate i da me prođe ovaj osjećaj krivnje što me izjeda... Zaspala sam u suzama par minuta iza ponoći, sanjala neke lijepe prošle dane i trenutke provedene sa mojim zdravim visokim i veselim tatom i obitelji, a to se miješalo sa sadašnjom slikom osobe koji je samo jedva prepoznatljiv odraz nekadašnjeg mog tate....i probudila se u 5.30....misleći na njega kako je,da li ga je boljelo,da li nas je dozivao..... Oprostite na ovoj tužnoj priči i što kvarim nekome doživljaj veselog ulaska u NOvu 2014. godinu....ali ne mogu se radovati više ničemu.... Normabel još nisam uzela,jer ne želim biti izgubljena,tati sam još potrebna prisebna i budna,pa makar ja kasnije patila, njegova bol je nemjerljivo veća što je osjeća fizički.... Pozdrav svim mojim hrabrim curama ovdje: micki,neni,VAndi,sarky,moii,mikici,egini,tami i nadii..... mislim na vas,čuvajte se vi i vaši mili,kontrolirajte prečesto svi koji ste u remisiji,i čim primjetite bilo koji neobični znak ili promjenu u sebi.....nas je to koštalo što se opaki rak prišuljao i napao svom mogućom snagom..... Ova bol mi nikad prestati neće,a uspomene će zauvijek ostati ružne i gorka okusa na ove njegovo preostalo kratko vrijeme i blagdane.
|
|
|
Post by sarky on Jan 1, 2014 15:05:03 GMT 1
Draga tatice, rasplakala sam se dok sam ovo čitala tako mi je žao da se tata tako loše, i zbilja nemam riječi ujehe Sutra ćete nakon punkcije jetre znati više, ali ne znam zašto imam osjećaj da se radi baš o mikrocelularnom karcinomu pluća, ni moj tata nije imao nikakvih simptoma, kad smo ga otkrili jetra je isto bila prepuna, na tisuće čvorića tako nam je doktor rekao. Metastaze na jetri, gušterači i mozgu upućuju da bi mogao biti mikrocelularni, ja ne znam za nijedan drugi tip da se širi tako brzo bez ikakvih znakova. Jako jako jako mi je žao zbog toga što vam se događa, i znam da moji savjeti možda sad ništa ne znače, ali ako se pokaže da je mikrocelularni, pitajte doktora još jednom za kemo, pa makar da mu daju najnižu dozu, to bi mu moglo ublažiti malo simptome i možda bi mu bilo lakše. Moj tata je primao 20 mg cisplatine u pola litre infuzije, i tako kroz 5 dana, kemo nije uopće osjetio, nikakve mučnine, ništa. Njemu su jetreni enzimi bili preko 500, LDH preko 600, bilirubin preko 100, isto je bio žut. Ta kemoterapija je zapravo bio samo pokušaj, da se vidi kako će reagirat jer nam nisu davali puno nade, ali mikrocelularni dobro reagira na kemo, pa ako se slučajno radi o tome, pitajte doktora, neka pokuša, iako ga to na žalost neće izliječiti, ali može mu malo olakšati. Drži se tatice, budi jaka za svoga taticu, za svoga japeka jer te on sad najviše treba! Grozno je to što vam se događa, grozno je što se radi o još jednom okultnom skrivenom gadu koji se ne može otkriti na vrijeme. Da barem imam čarobni štapić, izbrisala bi sve tumore na ovome svijetu! Tako sam jadna sad
|
|
|
Post by jj on Jan 1, 2014 16:41:31 GMT 1
Tatice, zbilja mi je žao da je tak ispalo. Prije svega treba osigurati da tata bude čist, nahranjen, napijen i da ne trpi bolove.
Nadalje, trebalo bi poraditi na poboljšanju tatinog općeg stanja, jer ono je preduvjet za bilo kakvo onkološko liječenje. Zato ne bi bilo loše nakon phd nalaza konzultirati još kojeg specijalista koji po mogućnosti nije tvrdi protokolaš. Svak nesto ne zna što netko drugi zna.
I koliko god situacija djelovala neoptimistično, sljedeće je činjenica: nije gotovo dok nije gotovo.
Želim ti da sve ispadne najbolje moguće. Budi hrabra i drži se.
|
|
|
Post by nena2013 on Jan 2, 2014 9:01:53 GMT 1
Užasno mi žao, poslala sam ti pp, drži se hrabro, mislim na tebe...
|
|
|
Post by mikica07 on Jan 2, 2014 10:26:02 GMT 1
Tatice mila,tako mi je žao ovo čitati i nemoj da ti bude krivo pisati,ne kvariš ti nama ništa,ti si "naša" uvijek tu i za dobre i loše vijesti.Ja ti samo šaljem puno snage da izdržiš ovo sve i tvom tatici da ga što manje boli.
|
|
nadaa
Novi član
Posts: 19
|
Post by nadaa on Jan 2, 2014 14:17:10 GMT 1
Draga tatice ti si pametna i hrabra zena . Rjeci utjehe je tesko naci kad je neko u takvoj situaciji . Kao sto si i sama rekla vrjeme je da pustite tvog tatu da ode mirno i spokojno da se vise ne pati jer sada su mu samo patnje kao i vama gledati ga takvog a znate da mu nemozete pomoci . Tesko jeste ali ti si ucinila za svog tatu sve sto si mogla i to neka ti bude neka vrsta utjehe . Pokusaj provesti sada sto vise vremena s njim kada vam doktori dozvoljavaju vjerujem da to znaci mnogo i njemu i tebi . Nije lako gledati ga takvog ali vjerujem kada on ode na bolje mjesto i kada budes znala da ga vise nista ne boli da ce tebi biti lakse kada znas da si provela uz njega zadnje trenutke i pricala mu nesto ljepo . Ti jesi jaka zena budi jos jaca i izdrzi to draga , mi svi mislimo na tebe i uz tebe smo iako nismo fizicki tu. Saljem ti zagrljaj podrske
|
|
|
Post by tatica on Jan 3, 2014 6:35:18 GMT 1
Sinoć u 19.15 h nas je napustio zauvijek moj jedini i mili tatica.... Bili smo kod njega do 18 h dok nam sestra nije rekla da bi trebali otići. Ne mogu nikako prežaliti što smo je morali poslušati. Tata je bio izrazito loše i još nakon uzaludne punkcije jetre, nije dočekao i izdržao nalaz koji bi trebao biti gotov danas. Sav je pomodrio, hladan, jedno oko stalno zatvoreno,a drugim mutnim gledao negdje,i čak se pomolio u svom bunilu, boli ii patnji,sklopio ruke... Osjetila sam da ćemo ga izgubiti,ali se nisam baš nadala odmah tu večer,mislila sam da još imamo vremena,iako sam samo molila da sklopi oči i tiho i spokojno ode,nije mi uslišena želja. Držale smo ga mama ii ja,i moj suprug za ruku, nažalost sestra ga nije dočekala,tek jutros stiže iz Zadra,kako je bilo i planirano,prije nego se ovo desilo. Unuci su ga vidjeli jučer i prekjučer,sin mi je neutješan, za samo 19 dana trebao je proslaviti 17.rođendan,a njegovog dide više nema..... Ljubila sam ga i sve mu pričala lijepo,čuo me,jer se meškoljio i mrmljao,više nije mogao ni komunicirati... Rekla sam mu da ga volim i da će to zauvijek biti tako,ma što da se desilo, i da ga vodimo kući za jedan dan,u njegovu omiljenu fotelju, i topli krevet uz nas, i da mu želim smiraj i da ga više tako ne boli,i muči... Osjetio je,stiskao mi ruku,a nisam ovog puta mogla kontrolirati suze ni sve emocije što su tako dugo potiskivane pred njim,sad jednostavno navrle... U svoj ovoj golemoj tuzi i boli zbog neočekivanog tatinog gubitka...sretna sam što sam se barem djelomično oprostila sa njim i što mislim da mi ništa ne zamjera...jer sad mi žao što smo ga dali na punkciju, i što možda je i jednim djelom uzrokovalo njegovu preranu smrt baš uoči te večeri. Preteško je ovo,ostale su mi samo žive snimke od dana prije,dok je još malo bio priseban,i ne mogu vjerovaati da ga nikada više neću vidjeti živa i da razgovaramo i da se vraća svojoj kući,vozi svoj auto i sve one sitnice što su bile vezane za njega i mamu,kojoj je sad zapravo najteže,jer je ostala sama,bez svog vjernog životnog pratioca... Jadni moj tata,plačem i tugovat ću za tobom dok god sam živa,i za sudbinom koja ti je dodijelila ovako težak teret okrutne i podmukle bolesti koja te doslovno izjela,a nama ostavila samo neprekidnu bol ii žaljenje... Idem sad ga vidjeti posljednji put,i u bolnicu po njegove stvari,pa na organiziranje pogreba,predavanje osmrtnice...nešto što sam mislila da ću još dugo vremena moći izbjeći,ali tata je izgubio snagu i ovu tešku bitku. Tješi me samo spoznaja da je bio hrabar i da se sa takvom voljom borio do zadnjeg daha,a žalim što ga nismo ispratili u vječni san sa stiskom ruke i zagrljajima i poljupcima kako smo mu dan prije obećavali,jer je znao da mu se kraj približava... Eto svi dragi moji, hvala vam na svemu dosada što ste mi pružali nadu i snažili da će biti bolje..... Nema više mog dragog tatice, nedostajat će mi cijeli život do mog samog kraja.
|
|
|
Post by nena2013 on Jan 3, 2014 8:46:36 GMT 1
:'(Tatice, primite ti i tvoja obitelj moje iskreno saučešće, nek tata počiva u miru i bude tvoj anđeo čuvar na nebu...žao mi je, jako
|
|
|
Post by micka on Jan 3, 2014 9:21:42 GMT 1
Draga tatice, moje najiskrenije saučešće.
Znam da ne postoje riječi utjehe u ovom trenutku, ali mislim da je tata otišao ponosan na sve vas, nije otišao sam, jer ste cijelo vrijeme bolesti bili uz njega i radili sve što je bilo u vašoj moći da do ovoga ne dođe. Zato nemoj da te grize što u tom trenutku niste bili uz njega, da pravila nisu takva, bili bi, a na to niste mogli utjecati.
Bol je sada jaka, ali čovjek nauči živjeti sa njom, pa dođe dan kada postane malo lakše. Drži se, moraš, do tada...
|
|
|
Post by mikica07 on Jan 3, 2014 9:47:26 GMT 1
Tatice,najiskrenije suosjećam s tobom i sa tvojom obitelji...sve si učinila kako treba mila,on se noć prije pozdravio s tobom uz tvoje riječi ljubavi i mirno otišao.
|
|