|
Post by Vanda on Jan 26, 2013 9:07:53 GMT 1
Tema za oboljele od multiplog mijeloma. Slobodno ovdje stavljajte i postove/tekstove koji su vam pomogli.
|
|
|
Post by tatica on Jan 26, 2013 21:05:17 GMT 1
Tema za oboljele od multiplog mijeloma. Slobodno ovdje stavljajte i postove/tekstove koji su vam pomogli. Vanda, pozdrav veliki! Puno vam hvala na novootvorenoj temi i svim temama,i na trud da se ponovno okupimo na ovom novom forumu, ali sa poznatim temama iz ZND-a.
|
|
|
Post by Vanda on Jan 26, 2013 21:16:55 GMT 1
Nema problema tatice! Samo vi postajte i neka nam forum zazivi. A lako se mi vratimo na ZND ako se ikad reaktivira. A do tad, i ovaj mozemo pomalo ucinit ugodnim domom.
|
|
|
Post by tatica on Jan 27, 2013 16:33:01 GMT 1
Evo da malo osvježimo temu....i samo retrospektivno se osvrnem u najvažnijoj biti Å¡to se tatine bolesti tiÄe.... i pružimo nadu i novu snagu svim oboljelima,jer se vrijedi boriti za najvažnije - za život. Pisala sam i na ZND isto,ovdje ću prenijeti naÅ¡e iskustvo najsažetije:
Moj tata je u ožujku 2010.godine iznenada doživio u manje od mjesec dana razne i nagle simptome bolesti ; rapidni gubitak težine od 22 kg,...,pogrbljenost i smanjenje visine za 16 cm...klonulost svih kralježaka,doslovno frakture kompresivne....tako i pojedinih rebara....smalaksalost neobjaÅ¡njivu....krvne pretrage su samo pokazale uvećanu sedimentaciju 33,Å¡to i nije bilo joÅ¡ uvijek previÅ¡e da bi se sumnjalo na neku teÅ¡ku bolest....ali bljedilo lica,nemoć....je ukazivalo,kao i bitno promjenjeni izgled,bol rebara,kralježnice...da neÅ¡to ozbiljno nije u redu.... Nakon niza izgubljenog vremena po raznim fizioterapeutskim ordinacijama,ortopeda....je spec.unutarnjih bolesti posumnjala prvi put na neki neoplastiÄni proces,i zapravo sam tek tada shvatila da ono Äega smo se samo u dubokoj podsvijesti pribojavali da je možda u pitanju,se sada vjerojatno i obistinjuje.... Tek u srpnju iste godine,tj. puna 4 mjeseca od prvih simptoma je primljen na odjel patofiziologije,gdje se krenilo u opsežno istraživanje...i dokazao nizom medicinskih postupaka i analiza - Multipli Mijelom......ili rak koÅ¡tane srži..... Ne moram govoriti da nam je trenutno sruÅ¡en cijeli dotadaÅ¡nji svijet......,jer uvijek mislimo da se to deÅ¡ava nekome drugome,a osobno i u obitelji je gotovo nenoguće,pogotovo,ako je Älan te obitelji dotada bio relativno zdrav,radno sposoban...a onda se najednom desi tako teÅ¡ka dijagnoza... PrebaÄen je odmah na odjel hematologije,i biopsijom koÅ¡tane srži naÄ‘eni detalji bolesti: MM 3.stadija IgG bez znakova insuficijencije bubrega,ali sa hiperkalcemijom izraženom...zahvaćen cijeli skelet opsežnim litiÄkim lezijama,odmah je dobio ortozu za cijelu kralježnicu,naroÄito radi prijeloma dotadaÅ¡njih,a i za sprijeÄavanje mogućih budućih.. Imao je 25% plazma zloćudno promjenjenih stanica, kappa lake lance dokazane,...zapravo,su mi rekli da mu je stanje jako loÅ¡e...da se sve prekasno otkrilo,ali da će pokuÅ¡ati sve da bi ga zalijeÄili....nisu iskljuÄili mogućnost dužeg zalijeÄenja,jer je bolest specifiÄna,i sve zavisi od pojedinog organizma,kako će to prihvatiti,kako razliÄite terapije djelovati na koga,i bio je izbor; sve ili niÅ¡ta.... Kad smo doÅ¡li malo k sebi,naroÄito je moj tata to nekako "mirno" prihvatio,možda i bolje nego ja...majka je isto hrabro se suoÄila sa svime,ali zapravo,jedino sam ja direktno i iskreno razgovarala sa njegovom doktoricom o trenutnom stanju i svim mogućim ispadima bolesti,pa me možda joÅ¡ viÅ¡e dotuklo...a postepeno sam sa vremenom i roditeljima objaÅ¡njavala cijelo stanje,s tim da smo mu pružili nadu da se snagom volje bori i ne predaje i ne odustaje,bez obzira na trenutnu obeshrabrenost,ili ako neka terapija ne pruži oÄekivane rezultate.... Uvijek su postojale nove opcije.... Tako su se odluÄili na kemoterapijski protokol VAD kroz 6 ciklusa,ali već nakon zavrÅ¡enog 4 ciklusa,njegovo dotada teÅ¡ko i iscrpljujuće stanje je dovedeno u vrlo dobru parcijalnu remisiju.... OdluÄeno je u dogovoru sa izvrsnim timom cijelokupnog osoblja i lijeÄnika na Rebru u Zagrebu da se pokrene autologna transplantacija,koja bi na dosta duže vrijeme uz minimalne nuspojave,ali zato maksimalno kvalitetno oÄuvan život pružila najbolje rezultate... Do kraja 11.mjeseca iste godine,je zavrÅ¡io sa VAD kemoterapijom,a onda se krenilo u mobilizaciju matiÄnih stanica. A, prije toga uvodno kondicioniranje dosta visokom kemoterapijom uniÅ¡teneo ostatak malignih stanica, i skupljeno je sve bilo već poÄetkom 2011.godine. Bilo je malo problema sa leukopenijom,anemijom jako izraženom....i trombocitopenijom,i tad se vidjelo već na krvnoj slici sveobuhvatnost te bolesti. Ali,uz veliku osobnu snagu,volju i želju da se izljeÄi i nadvlada bolest...i nas bližnjih,koji smo ga svestrano u tome podržavali,snažili i uvjeravali ga u korisnost borbe,konaÄno je 15.02.2011.uÄinjena prva autologna transplantacija vlastitim izdvojenim zdravim matiÄnim stanicama. Pri samom oporavku,je bilo malo poteÅ¡koća,dužeg fibralnog stanja,....ali,uspjelo je!! Pridružio nam se kući na moj roÄ‘endan 04.03...2011.kojeg sam tad smatrala najvažnijim u cijelom životu,jer mi je pružio nadu da Äuda postoje..... Od tada,moj se tata poÄeo polako oporavljati,promjene su se nabolje,vidjele s vremenom,ne odmah u poÄetku,iako krvna slika i dan danas varira,par puta je primao dodatne transfuzije jer nisu vrijednosti najbolje,ali vjerojatno ostalo nismo mogli bolje ni oÄekivati,bitno da je na nogama,da fiziÄki jaÄa,ima volje za dalje,ima planove za dalnju budućnost,viÅ¡e od toga ne tražimo.... ÄŒak je i naroÄito pred kraj 2011.godine,ojaÄao i dobio natrag izgubljeni dio težine,tj. 10-ak kg viÅ¡e,ali ne bi ni smio viÅ¡e otežati radi kralježnice...i pritiska na oÅ¡tećene kraljeÅ¡ke,rebra....i na visini je dobio par centimetara natrag.....tako da jako izražena kifoza torakalnog dijela i lordoza su malo manje izražene uz pomoć ortoze.... Puno viÅ¡e je pokretljiv,manje se odmara u odnosu na nekada....ojaÄao je,a Å¡to se tiÄe prehrane,sve je ostalo isto,samo je smanjen unos crvenog mesa,kisele i jaÄe zaÄinjene hrane,i izbacio je skoro,pa potpuno Å¡ećer. ViÅ¡e se prehrana bazira na ribi,povrću,voću,bez ikakvih komplementarnih pripravaka za jaÄanje imuniteta sa strane. Pridržava se lijeÄniÄkih uputa,i evo joÅ¡ malo pa pune dvije godine od transplantacije je tu,druga nije bila ni potrebna.....a ako ćemo gledati od poÄetka bolesti,koja ga je doslovno sruÅ¡ila u krevet...od 3.mjeseca 2010.,sada će uskoro i pune 3 godine borbe i suživota sa multiplim mijelomom... Bilo je joÅ¡ nekih komplikacija,raznih nuspojava od kemoterapija,...neuroloÅ¡kih ispada....i danas teÅ¡ko podnosi Arediu za jaÄanje i smanjenje boli u kostima,ali mu i pomaže sa druge strane,a interferone prima stalno svaku 2.dan.....i nekako se priviknuo da je tako,....ostale lijekove su mu ukinuli,u nalazima viÅ¡e nema prikaza lakih lanaca,ni hiperkalcemije,jedino zadnje vrijeme bude marker povećan,....ali dok god doktor kaže da komplentna remisija perzistira,nema razloga da ne vjerujemo da je i dalje tako....Zaldiar lagani opijat povremeno jednu naveÄer uzima,Äisto da mirno spava,jer kosti su ipak dosta bile zahvaćene bolesti,i bol umjerena,neki put jaÄa postoji....ali bitno,da je stanje kroniÄno,i tako smo prihvatili...
Ako nekome mogu pomoći,bilo bi mi drago,ili za bilo kakva pitanja i nedoumice sam tu sa naÅ¡im proživljenim iskustvom u ovom tipu bolesti ,a puno detaljnije je opisano na forumu ZaNoviDan.....pod mojim istim nadimkom..... tatica,koji mi život znaÄi...i bez kojega bih i danas teÅ¡ko mogla,.....ali nada je tu, i velika snaga volje,i upornost....koja je u naÅ¡em sluÄaju,puno pomogla uz naravno,neizostavno lijeÄniÄko iskustvo i brigu cijelog osoblja na oba odjela hematologije,sa kojima je danas moj tata doveden u stanje zalijeÄenosti...i samo da tako potraje, i viÅ¡e od te sreće nam ne treba....
Svim oboljelima želim isto takvu sreću i mir i spokoj,sa što manje boli i brige u bolesti.
|
|
|
Post by micka on Jan 27, 2013 16:53:08 GMT 1
Tatice, želim vam i dalje dobre nalaze, nadam se da i ja za tri godine ( i nadalje) budem pisala kao i ti, jer mi se to sada čini kao daleka budućnost. Puno sreće tebi, tatici i cijeloj obitelji!
|
|
|
Post by Vanda on Jan 27, 2013 19:37:06 GMT 1
Hvala na ovako iscrpnom postu tatice, ovakvi su najkorisniji, al iziskuju puno truda. Sigurna sam da će biti jako korisni svakome tko se suočava sa ovom bolešću.
|
|
|
Post by Vanda on Jan 27, 2013 19:56:51 GMT 1
Pronašla sam odlične postove člana vadamic1 sa foruma zanovidan.hr u kojima je vrlo detaljno opisao svoje iskustvo sa transplantacijom i MMom pa ih prenosim ovdje da budu i dalje drugima od koristi:
|
|
|
Post by tatica on Jan 31, 2013 0:13:02 GMT 1
Tatice, želim vam i dalje dobre nalaze, nadam se da i ja za tri godine ( i nadalje) budem pisala kao i ti, jer mi se to sada čini kao daleka budućnost. Puno sreće tebi, tatici i cijeloj obitelji! Puno ti hvala draga micka na lijepim željama... i toplo se nadam da ni za tebe ni ostale to neće biti daleka budućnost..... da ćete mirno u krugu obitelji, kao još mnogi ovdje proživjeti u zdravlju,spokojstvu i sreći....i gotovo zaboraviti kako je bilo u najlošijim periodima,kada ste već skoro odustajali od borbe... Najvažnije je ne predavati se i klonuti duhom,jer čak kad se čini kako nema izlaza...tako je bilo i mome tati, prognoze su bilo jako loše,....čudo se desilo,njegov organizam je djelovao povoljno na dobro izabranu terapiju,kasnije transplantaciju,i evo sada će za 15-ak dana,ući u svoju treću godinu....puno snažniji i jači nego na samom početku kada ga je bolest gotovo pokosila s nogu.... Evo,i Vanda je ispričala vlastitu priču o svojoj pobjedi,doista hrabra i mlada žena,svaka čast,pa gđa.jacekica isto,.... ima snage,vjere i volje, vedransaba,sa svojim strahovima,ali i nevjerojatnom snagom,....zribal.... (koja se već duže ne javlja),nadam se da je i dalje stabilno i puna optimizma.....i da ne nabrajam još mnoge ovdje,koji se suočavaju sa tumorima svih vrsta,ali su tu,nepokolebljivi i hrabri...... i dalje svima isto želim,kao i članovima oboljelih,koji isto teško podnose gledati svoje najmilije....ali,neka su oni nama dobro i uz nas,i sve je nekako lakše tako kročiti kroz život. Za primjer,....moji su prije nekoliko dana imali prometnu nesreću upravo u kolima hitne pomoći nadomak Zagrebu,gdje mi tata redovno,svakih mjesec i po dana,vadi krv,a zatim mjesec iza toga ide po nalaze i mišljenje i dalnji dogovor sa spec.hematologom.... i hoću reći,sretni smo,ali i strepim uvijek što će biti sa nalazima, a ovdje se nepredviđeno desi nešto ovako...nikad ne znamo što će nas kad zadesiti, bojim se zbog nalaza novih, a onda me iznenadi ovako jedna ružna vijest.....sva sreća da su preživjeli sa ozljedama,ali oboje su tu...a moglo je sve drugačije završiti.... Zato, nikad se ne predajte, život nas može svakako iznenaditi neočekivanim obratima... od lošeg na izuzetno dobro stanje.... kao mome ocu.... što se tiče same bolesti,a sad nisu imali sreću,pa im se ovo desilo,ali opet sa dobrim završetkom.... a to je najvažnije.
|
|
|
Post by jacekica on Jan 31, 2013 7:28:10 GMT 1
Tatice, uvijek je tako, strahujemo od jednog, a lupi nas drugo, pa si uvijek iznenaden - samo srecom nekad su iznenadenja ugodna, kao uspjeh transplantacije kod oca. Malo kasnim s komentarom jer sam bila malo luda (kolono, prva posle op). Meni je tako divno kad netko ispise pozitivno iskustvo, bolest je strava, novooboljelima pogotovo i kad procitaju iskustvo osobe koja je to prosla sa dobrim ishodom to znaci jako jako puno jer daje nadu koju nemas na pocetku kad saznas da si sreckovic koji je dobio rak.
|
|
|
Post by tatica on Feb 28, 2013 18:42:38 GMT 1
Evo samo da javim pozitivne novosti: danas mi tati stigao kontrolni tromjesečni nalaz....sve super i nadalje u cijelokupnoj remisiji,samo mali naglasak na niže leukocite...ali pazit će se i nadalje od mogućih izvora infekcija i virusa....najvažnije da je on nama dobro i zaliječeno....sve se ostalo lakše podnosi.....usput,ušao u 2.godinu remisije od transplantacije matičnih stanica,i to sve na svoj današnji rođendan.....doista ima razloga za slaviti život.. eto jacekice,nije srećković koji je dobio rak,ali je barem srećković što se tiče dosadašnjeg uspjeha i ishoda,...što je najvažnije vama kao oboljelima i nama kao bliskim članovima vas oboljelih.... Nadam se da su i ostali svi dobro na ovoj temi...nitko se već duže ne javlja....
|
|
|
Post by micka on Feb 28, 2013 19:41:15 GMT 1
Tati želim sretan rođendan, vjerujem da mu i je, nije mogao dobiti ljepši poklon!
|
|
|
Post by jacekica on Mar 1, 2013 10:24:47 GMT 1
Sretan roðendan tati, ja sammislila onako pod navodnicima sreækoviæ, ali tata je pravi sreækoviæ kao i ja - dobar ishod, a ima nas takvih ipak dosta, pogotovo tu na forumu.
|
|
|
Post by tatica on Mar 2, 2013 12:51:39 GMT 1
micka i jacekica - velika hvala na pridruženim čestitkama za tatu,i ja se slažem micka- da ljepši i dragocjeniji poklon nije mogao dobiti baš za svoj dan... Jacekice, i ja sam mislila na taj način "srećković",valjda se drugačije shvati ovako napisano,..haha,ali to sam isto mislila u prenesenom značenju,da niste baš srećkovići što ste se razboljeli od tumora...ali sa druge strane ste sretni (za razliku od nekih) što je to još uvijek pod dobrom kontrolom,živite,radite...radujete se svim onim sitnicama koje zdravi ljudi često tako zaborave,a čine nam život ljepšim i ugodnijim...
|
|
|
Post by Vanda on Mar 4, 2013 10:23:45 GMT 1
Sretan rođendan tati sa zakašnjenjem od mene! Neka mu još puno bezbrižnih rođendana!
|
|
xsara
Aktivni član
Posts: 92
|
Post by xsara on Mar 4, 2013 11:07:01 GMT 1
Sve najbolje i od nas!
|
|
|
Post by tatica on Mar 7, 2013 13:29:24 GMT 1
Vanda i xsara i Vama puno hvala na pridruženim čestitkama u moje i tatino ime... ...
|
|
|
Post by tatica on Apr 23, 2013 15:34:22 GMT 1
Evo se, nažalost javljam ne baš sa dobrim i pozitivnim vijestima kao donedavno,u tatinom slučaju multiplog mijeloma. Nakon saobraćajne nesreće iz drugog mjeseca ove godine koja ga je zadesila na putu prema KBC Rebro Zagreb,upravo radi redovne kontrole,doživio je šok i stres, i površinske ozljede što se tiče fizičkog stanja organizma. Međutim, otada,nije više miran,naročito se užasava tih dužih putovanja,na koja mora ići svaka tri mjeseca radi redovnih kontrola k hematologu. Još prošli petak,sve se činilo dobro,da bi samo dan iza,nakon što sam ga čula, zadobio jednu od čestih infekcija sinusa,potom se odmah spustilo i na akutni bronhitis,uz temperaturu...iako se odmah reagiralo,dobio Klavax antibiotik,njemu je postajalo sve lošije.... oslabio apetit,hripalo strahovito u plućima,izbacivao gusti i teški gnjojni sekret...oslabio fizički uz jaku bol pri svakom udisaju,kašlju na leđa,te napuhnutost stomaka i mučnine (možda od naglo uvećane količine lijekova,antipiretika...) i slabije ishrane,i sekreta??? Uglavnom od prošle subote unatrag dva tjedna,njemu je stalno bila temperatura 37.2-37.4,predvečer oko 18-19 h i tokom noći,boljelo ga..jaukao,pio Zaldiar radi bolova u kostima i po dva u noći,da bi donekle nemirno,teško dišući samo malo zaspao.... Sve više je zapravo tokom cijelog dana ležao,sve manje imao snage hodajući i samo nekoliko metara,zadihao se,kašljao itd...... I napravljen mu konačno rtg pluća i srca,i sa te strane je nalaz u redu,ali radiologinja nas je uspoređujući starije rendgenske nalaze i slike upozorila, da se bolest počela širiti,u smislu razrjeđivanja kostiju,novih osteolitičkih multiplih žarišta i deformacija,dalje na rebrima,koja su "napuhnuta i lomna poput stakla) i zapravo diše rebrima,ne plućima,a ona se ne mogu pravilno širiti,i to stvara jaku bol.....začarani krug.....i da je zapao u emfizem pluća... isto tako,nove osteolitičke uvećane lezije kostiju su se pojavile i na sternalnom dijelu tj.prsnoj kosti ulijevo više,zahvatilo još rebara (i ono malo što nije bilo),tj.....na moje inzistiranje je objasnila da se bolest polagano aktivirala... Danas nakon izvađene komplentne krvne slike i urina nalaz je sljedeći: sedimentacija 36,kreatinin snižen,bilirubin povišen,trombociti znatno niski (kao i inače),leukociti na donjoj granici normale,ali u urinu je pozitivan nalaz proteina sa tri križića,što nam je dr.opće prakse rekla da je očito došlo do pojave lakih lanaca u urinu,tj.da se bolest aktivirala i ovo njegovo opće naglo oslabljeno stanje uz virozu i sinusitis,je najprije izazvalo pogoršanje osnovne bolesti multiplog mijeloma..... Najteže je to prenijeti mu lagano, i obazrivo,jer je on tako uvjeren da je "zaliječio" bolest,da zapravo,mi osim što sam sama teško podnijela ove vijesti,i morala to majci kazati,koja je ipak najveći dio njege preuzela sama o njemu,..... Dobili smo upute da za par dana,ukoliko ipak malo bude bolje dođemo po uputnicu za hitan pregled kod redovnog hematologa u Splitu,da bi se išlo na detaljnije pretrage krvne i vjerojatno imunofiksaciju i elektroforezu urina,kako bi se zapravo "potvrdilo" ponovno aktiviranje i proširenje tumora...na kostima,ali i prisutnost u ovim komponentama.... Ne znam da li da pokušam sama kontaktirati njegovog hematologa koji mu je učinio autotransplantaciju unatrag dvije godine i dva mjeseca,i kod kojeg ipak i dalje ide na sve kontrole redovno,i bih li eventualno zatražila medicinsku povremenu skrb dok je ovako lošije od patronažne sestre? Želimo da se to spriječi odmah,ako je krenulo,jer još 28.02.je bio u kompletnoj remisiji iako sa usmenom naznakom da ukoliko se stanje pogorša do sljedeće kontrole početkom lipnja,da se javi hematologinji u Split,koja bi mu davala oralne citostatike....znači da je prof.već sumnjao da se bolest polagano vraća...ja osobno sam primjetila unatrag 6 mjeseci postepeno povećanje markera B2 mikroglobulina,koji je jako precizan u otkrivanju ove bolesti,ali i daljnjem napretku ili mirovanju iste..... Molim Vas za savjet,ako netko ima prijedlog,kako prvo tatu pripremiti na pogoršanje tj.ponovno aktiviranje multiplog mijeloma,jer on uporno odbija bolnicu,čak i kao moguće detaljnije pretrage da obavi, a onda da li kontaktirati hematologa u Zagrebu sa upitom što i kako dalje,... i postoji li mogućnost da se ponovno "zaliječi" na duže vrijeme,jer koliko sam shvatila, ne bi mu ponovno radili drugu transplantaciju iako ima zamrznute matične stanice unatrag dvije i po godine..... Ispričavam se na dužem postu,ali baš sam očajna,....ne prihvaćam ni sama ovako iznenadno i naglo pogoršanje...ali sam puna nade da će se naći neko riješenje koje bi mu priskrbilo još dugo i zaliječeno stanje.... kakvo je bilo posljednjih dvije i po godine od moguće tri koliko već dugo boluje... Hvala na svakom savjetu i pomoći i prijedlogu unaprijed....
|
|
|
Post by tatica on Apr 23, 2013 15:41:55 GMT 1
P.s- zaboravila sam nadodati,da je iza Klavaxa od 7 dana dobio još i Sumamed dvije kutije uzastopno,koje upravo sutra pije zadnju......a stanje isto,samo malo poboljšanje u smislu da manje puta kašlje u danu i noći,ali i dalje taj gnjojni sekret izlazi,..tamni... a na rtg što se upale pluća tiče je čisto,ali usmeno su nam rekli da je nastupio emfizem,i što sad dalje i koje pretrage očekivati???
|
|
|
Post by Vanda on Apr 25, 2013 11:23:46 GMT 1
Draga tatice, prvo iskreno mi je žao. Baš vas neće malo sreće, kvragu! Ovako, ako sam dobro skužila, tata se liječi u Zagrebu, ali bi vam Split bio bliži, jel tak. AKo se liječi u Zagrebu, pretpostavit ću da ide na Rebro, možda kod prof. Nemeta? Koliko ja znam, prof Nemet i Radman su se "specijalizirali" za MM i sigurno su jako kvalitetni. O hematologiji u Splitu ne znam ništa. Raspitajte se kakvi su pa ako imate opcije prebacite se kod njih jer je putovanje na liječenje veliko psiho i financijsko opterećenje, znam iz iskustva. ALi Prvo trebate pitati tatinog starog hemića koje su opcije, druga autologna transplantacija, ako je pacijent može izdržati, nije nečuvena za MM. Vidi ovdje: news.cancerconnect.com/treatment-of-relapsed-myeloma-with-second-stem-cell-transplant-appears-safe/ Koliko sam skužila, druga autologna transplantacija je u eksperimentalnoj fazi i čini mi se da ako je itk sklon raditi nove propulzivne tehnike, da će to bit hematologija u Zagrebu. AL opet, ja zaista ne znam druge hematologije u Hrvatskoj i može biti da sam u krivu pa nek se nitko ne naljuti. MM, kao što i sama znaš, se ne može izliječiti. Čovjek se samo može nadati dugoj remisiji, al bolest se kad tad ponovno aktivira. Rado bih ti dala savjet kako da saopćiš tati o relapsu, ali dati takav savjet je vrlo teško ako ne poznaješ osobu. Ono što bih ti preporučila je da pokušaš doć u kontakt sa tatinim hematologom i ispitaš koje sve tata ima opcije i što može očekivati. Ljudi obično bolje reagiraju na loše vijesti ako im se nakon loše vijesti prezentira plan akcije što i kako dalje. Da nemaju dojam da je sve gotovo. Evo prijedloga: Dragi tata, znaš da imaš podmuklu bolest koja se ne može u potpunosti izliječiti, samo držati pod kontrolom. Čini se da je kod tebe zvijer opet podigla glavu i trebao bi ići na detaljnije pretrage. Ja sam se raspitala i imaš još dosta opcija, a zvijer je lakšekontrolirati dok si nije uzela maha, pa ajmo to riješiti što prije da možemo uživat u ljetu bez brige. Drži se! Šaljem veliki zagrljaj.
|
|
|
Post by tatica on Apr 26, 2013 11:43:06 GMT 1
Draga Vanda, puno ti hvala na podršci i odgovoru,jer sam baš ovog puta utučena,ali još uvijek sa čvrstom nadom da će se oporaviti i još dugo vremena biti stabilno,sa dobrom kvalitetom života,bez naznaka bolesti i liječenja.
Nisam znala,smijem li imenovati centre u kojima se liječi i imena hematologa,ali vidim po tvome postu da ipak mogu,pa da odgovorim.
Mi smo inače iz Splita,tj.moji roditelji žive nedaleko od Splita,i naravno, dok je primao kemoterapiju VAD, bio u hematologinje u Splitu,koja je,da stvar bude teža, sad kad sam je kontaktirala,promjenila specijalizaciju i prebacili su je sa hematologije na Križinama u drugu bolnicu na Firulama,i naravno,ne isti odjel....tako da smo po tome,mi i ostali pacijenti koji su se liječili kod nje,ostali bez hematologa,ali s obzirom da nas jako dobro (nažalost) poznaju na odjelu,kao i dnevnoj bolnici gdje redovno prima Arediu jednom mjesečno, naći će zamjenu,koja bi ga preuzela,jer još dvoje hematologa bila uključena u njegovo početno liječenje.
Inače,za autotransplantaciju i prikupljanje matičnih stanica je bio zadužen tim na čelu sa prof.dr. Nemet D. iz Rebra u Zagrebu, i najviše zahvaljujući njima,dosada je velikim dijelom,tata bio zaliječen...i osim povremenih dišnih infekcija,i malo slabijih vrijednosti krvnih pretraga,nije imao nekih većih problema (do one nesretne prometne nezgode),koja je očito uvjetovala laganu početnu aktivaciju mulitplog mijeloma,a sa ovom novom infekcijom....se samo još više sveukupno fizičko stanje oslabilo...
U početku se računalo na još jednu autolognu transplantaciju već prikupljenim stanicama...međutim na zadnjoj redovnoj kontroli sa kraja 2.mjeseca je očito doktor Nemet procjenio da iz nekog razloga to neće doći u obzir,već napomenio da će u slučaju pogoršanja (kao da je već vidio neke naznake)....uzimati oralno tabletice citostatika.... (pretpostavljam neke lijekove tipa Revlimid, Velcade....) iako znam da one nisu još uvijek kod nas, u Hrvatskoj odobrene i da se zapravo jako skupo plaćaju.... ali važno je da on produži borbu i da je tu sa nama što duže... pa je i cijena zanemariva,samim tim..
Jučer sam tati uz majčinu pomoć lagano objasnila da je došlo do malog pogoršanja na rendgenskoj slici,gdje su uočene male nove pukotine (samo što nije riječ o malim....), i da se u urinu pronašla mala aktivacija proteina,što upućuje na naznaku relapsa.... i da će vjerojatno hitnim prijemom u par dana detaljno analizirati te iste pretrage,i vjerojatno odlučiti o primjeni onih tableta što mu dr.Nemet spomenio zadnji put....
Teško je bilo gledati kako je to prihvatio obeshrabrujuće,jer je shvatio da je opet put "izlječenja" pred njim,...ali smo mu rekli da je sada bilo dobro protekle dvije i po godine, i da će se ići lakšim načinom da se postigne slični učinak ( bez ostajanja u bolnici,mučnih pretraga i bolova),,, jer se užasava toga,kao i svaki drugi oboljeli... svima je cilj postići što bolje rezultate i naravno,sa lakšim pristupom tome... I da je najvažnija njegova ogromna volja,ali vjera i nada,kako u sebe,tako i u medicinski tim...koja ga je i prvi put održala ovako.... i mislim,da se pokušava pomiriti sa tim da je to takva bolest,koja se vraća... I, sve je Vanda dobro, dok se vidi da ima učinka,...ali me strah samo da se ne iscrpe sve opcije (čim se preskočila ova najbolja,koja je dugo učinila dobro,da smo neki put imali osjećaj da su pogriješili dijagnozu i praktički,osim narušenog fizičkog izgleda, bio je pun volje i elana da se izdigne iznad same obeshrabrujuće dijagnoze).
A,i strah me naprosto,da mu organizam ne oslabi toliko,da više ne bude drugih zamjenskih terapija,jer nas je stvarno šokiralo koliko ga je "obični sinusitis,pa zatim bronhitis" unazadio....ni dan danas još ne može napraviti više od nekoliko koraka bez da se ne zadiše, kašlje,i da ga ne bole kosti....baš je onemoćao...a samo se sjetim kako je još nedavno bilo,i shvatim zapravo,da nema neke garancije da će sve ići polako, planski i sa terapijama,kad ga neka infekcija ovako može odjednom oboriti....
Tješi me to što ipak u Splitu su nam rekli jučer da će sve učiniti što je moguće da sada u njegovom trenutno lošem zdravstvenom stanju prvo izvide koliko je to napredovalo,a onda će vjerojatno u Zagreb 07.05. kad i ponovno mora putovati radi vađenja urina i krvi radi imunofiksacije i elektroforeze koju isključivo tamo obrade, će se odmah potražiti dr.Nemeta na odjelu,kako bi se odmah reagiralo sa ovim prikupljenim novim nalazima, i krenulo na novu terapiju čim prije,ne čekajući rezultate pretraga još mjesec dana,i da se ne izgube dragocjeni trenuci...
Nadam se i vjerujem, i njemu i majci ulijevam snagu da će biti opet dobro...a sa druge strane, duboko u sebi strahujem užasno.... teško mi,pa sam baš se "raspričala".... ali lijepo je čuti kad je nekome oboljelome dobro sve,,,, i radovati se tome,ali ovako kad iznenadno,bez upozorenja krene naglo pogoršanje.....shvatim,koliko smo nepripremljeni na neugodna iznenađenja...
Ispričavam se još jednom na ovolikom pisanju.....ali nadam se, da ću opet imati razloga javiti se vremenom sa puno boljim novostima ii podržavati i druge koji boluju od svih skupina malignih bolesti...
Hvala ti još jednom Vanda na svemu i na razumijevanju,jer znam da si i sama,kao i mnogi drugi hrabri borci sve ovo morala proći i osjetiti na sebi i stvarno vam se divim svima zajedno na ustrajnosti i snazi koju širite i ovdje tako velikodušno.... <3
|
|
|
Post by jacekica on Apr 29, 2013 11:15:18 GMT 1
Silno mi je žao tatice na ovom naglom i jakom pogoršanju kod tate. Znam kako je i kakve sve misli prolaze glavom, a istina je da se uvijek može pokušatio nešto i rezultati mogu biti zapanjujuæe dobri, no na žalost, može se dogoditi da to naglo krene i rpema dolje, prema još jaèem pogoršanju bolesti. Na to se ne možeš ni prioviknuti ni pripremiti to dere živce. Tata se sigurno užasava i pretraga i sostanka u bolnici, vjeorjatno se boji ako uðe u bolnicu da se više neæe vratiti doma, to je najveæi strah nas bolesnih. Vidjet æete drugi tjedan što æe reæi dr Nemet, pa onda prema ishodu razgovora možeš tražiti kopiju cjelokuone dokumentacije i neka vas za neke stavri koje nisu neophodne da se rade u Zagrebu, preporuèi kome da se javite u Splitu. Težak je put pred vama, moje molitve su uz vas.
|
|
|
Post by Vanda on Apr 30, 2013 11:20:21 GMT 1
Draga tatice, sorry na kasnom odgovoru, imala sam užasno puno posla. Evo nekih mojih sugestija:
1) Pitati dr. Nemeta zašto se predomislio u svezi autotransplantacije s obzirom da stanice još ima. Čisto da znate i stavite to ad acta. Nakon toga ga pitajte koje sve opcije imate, i nakon ove kemo tako da opet znate na čemu ste i ne mučite se sa pitanjima "što kad se iskoriste sve opcije". Opcija uvijek ima, ako nikakvih drugih, onda palijativnih. Ali niste do tamo došli.
2) Što se tiče bronhitisa - MM uništava imunološki sustav (uništava koštanu srž iz koje nastaju krvne stanice) - SVAKI infekt koji ti ne bi ni osjetila, tata ća osjetiti, oboljeti i jako dugo će mu trebati da se oporavi. To je jednostavno tako kad mu fali vojske za obnovu. Pitanje je dal je bronhitis uzrokovao povratak MM ili se MM već vratio, oslabio imunološki sustav i onda je tata bio osjetljiviji na bronhitis. Al to nije ni bitno - bitno je da učinite sve da tata bude minimalno izložen bilo kakvom infekcu. Ako vam trebaju detaljne upute, napisat ću. Ukratko - sve operite, koristite Octenisept, pažljivo sa sitovim voćem i povrćem, svi koji šmrcaju ili su bolesni MORAJU nosit masku, tata mora nosit masku u većim grupama ljudi.
3) Ubi me al ja ne razumijem koji mentalni bolesnik tjera starijeg i bolesnog gospodina da dolazi osobno u Zagreb radi davanja urina i krvi radi elektroforeze?! Postavi se čvrsto i neka ti nađu rješenje u kojem ćeš poslati nekim brzinskim courierom (Fedex, DHL) uzorke krvi i urina u Zagreb da ne putujete. Ako ja mogu slat protutijela i sve moguće uzorke (od smrznutih jetara, krvnog seruma, RNA i slično) po cijelom svijetu, slala sam u SAD i u Australiju (!!), kvragu onda se isto mora moć i u Hrvatskoj. Ja osobno sam slala svoje serume DHLom na ledu iz Rijeke u Zagreb da mi odrede bakar. Pitajte i inzistirajte, možda popuste. Imam osjećaj da se njima neda zezat i da im je jednostavnije natjerat čovjeka da dođe osobno.
|
|
|
Post by tatica on May 4, 2013 11:33:10 GMT 1
Hvala vam drage jacekica i Vanda na sugestijama i odgovorima.... nažalost,nisam stigla prije se javiti, bolesna sam bila ( i još uvijek),ali je malo bolje danas,pa se javljam. Jacekice - sve ste dobro napisali,naročito ono vezano za strah oboljelih od ponovnih relapsa,i povratka u bolnicu ( i mogućeg duljeg ostanka)...jer nekako,svi zatome osjećaj bolesti u sebi,dok su među svojom obitelji,u svom domu,na sigurnom,tad se i nekako manje vraćaju te teške misli,jer nas svih svakodnevnica i ritam dnevni zaokupira, dok se ne desi ovako naglo pogoršanje...onda sve stane. To se desilo i nama, i naravno tatin,ali i naš veliki strah, ako bude morao u bolnicu,što dalje očekivati, koje su nam opcije na raspolaganju ( tim više što smo baš imali ovu specifičnu situaciju Split-Zagreb relacija),a kad nam je najviše zatrebalo radi tatinog pogoršanja,praktički se nismo imali kome javiti (sve do jučer)... Sad se nadovezujem i na Vandino izlaganje - i meni je bilo nevjerojatno da se u današnje doba,kad se i puno teži materijali i uzorci tkiva, uostalom i razni transplantati i organi prebacuju iz neke zemlje u drugu zemlju,a mi ovdje iz Splita u Zagreb najobičnije krvne uzorke i urin ne možemo transportirati u samo sat vremena do Zagreba,bez da se muči onemoćalog pacijenta (danas je to moj otac,sutra će nažalost biti netko drugi sa sličnom situacijom) , nego se zahtijeva da se u takvom stanju,u kojem je praktički samo ležao,teško disao,kašljao se prebacuje i vozi satima do Zagreba da bi se to obavilo,i onda nakon 5 minuta cijelog posla,se vraćao ostatak dana natrag u Split? Jučer sam išla na redovnu mu mjesečnu terapiju Arediom osobno sa majkom u ravnateljice hematologije na razgovor i iako je prilično odsječna i kratka u odgovorima...smo izložili ista ta pitanja i rekla sam Vanda tvoju preporuku, da se kurirskom službom prenesu ti uzorci i na naš trošak...a, doktorica je nazvala Rebro i nakon dužeg čekanja su je konačno spojili sa dr.Nemetom,koji je unatoč našem inzistiranju rekao da je moj otac težak slučaj,i da je on "njihov" pacijent,kojemu on određuje smjernice što i kako će liječniici i osoblje postupiti dalje u Splitu, van njegovih tromjesečnih kontrola, ? Ali,sad smo imali izvanrednu situaciju u kojoj nikako nismo mogli stupiti u kontakt sa prof.Nemetom,i tu je ispao cijeli problem,a hematologija u Splitu je praktički isto rekla,da ovise o njegovom zaključku,jedino u slučaju hitne potrebe da se spašava život,je sve što mogu učiniti je da ga prebace hitno ovdje na odjel, i učinu ono najosnovije da ga održe,a za sve dalje je nadležan odjel hematologije na Rebru u Zagrebu.... Tako da je sve to neodređeno, a nažalost,mi nismo u poziciji da se dobacujemo "teniskim lopticama",jer ovdje je jedan život u pitanju,i neka neodloživa odluka ga može stajati vlastita života (čini mi se)... Htjele su mu sestre jučer izvaditi krv i da skupi urin da se pošalje odmah u Zagreb,ali je naša ravnateljica to odbila,jer je dr.Nemet zahtijevao da moj otac osobno gore dođe izvadit krv i predati skupljeni 24-satni urin,tako da dok se tata ne oporavi još od ove infekcije u kojoj je izgubio novih 14 kg....toliko ga je dotuklo,i ponovno se savinuo, tako da mu ortoza doslovno strši,jer su se urušile kosti, a kosti glave, rebara,zdjelice,ruke i nogu ga i dalje bole,da je pitanje kada će biti sposoban ići u Zagreb,a već je trebao ići,a onda još mjesec i po dana čekati da taj nalaz stigne obrađen u dr.Nemeta,kad ćemo tek zapravo znati pravo stanje i što i kako dalje....a mislim,da nema on toliko vremena čekati,jer po ovim nalazima je ravnateljica jučer rekla da se ponovno aktivirao MM,a kako dr.Nemet ne dozvoljava da se ovdje obrade uzorci,zapravo nema predodžbe koliko je tumor napredovao..... Stvarno za poludjeti, nemoćni da išta pokrenemo, a kaže da kad tata se oporavi donekle,bi bilo dobro za nekih 10-15 dana najkasnije ići na obradu,a još dok stignu ti nalazi,bolest se može i dalje rasplamsavati,tako da mi sve to neozbiljno zvuči... Ne razumijem zašto se treba čekati na rezultate imunofiksacije i elektroforeze oba uzorka više od mjesec dana? Očekivala sam veću empatiju od doktora u ovoj situaciji,jer ipak dok je trajala remisija...doista nismo ni zahtijevali ni tražili ništa, a redovne kontrole koje su dolazile je tata obavljao točno po rasporedu, čak i nakon saobraćajne nesreće,je išao onako u zavojima na kontrolu u Zagreb,a sad kad mislim da je hitno,a i mišljenja su na splitskoj hematologiji, ovdje se zastajkuje.... Stvarno ne znam...što više misliti,ili je to uobičajena procedura za slanje materijala,zar ne može to jednostavije i brže i poslati i obraditi da odmah na početku zaustavimo širenje bolesti sa manje štetnim posljedicama? Svakako hvala vam jacekica na molitvama i što mislite i na ostale oboljele, jer u ovakvim situacijama pomaže i bilo koji savjet,preporuka ili iskustvo i lijepa riječ da bar pruži smirenje, a njih ste nam doista pružili,kao i Vanda.
|
|
|
Post by Vanda on May 9, 2013 10:01:43 GMT 1
Ja mislim da ste vi upali u neki power play između Rebra i Splita i sad plaćate cijenu njihovih internih ratovanja. Ako je vaš tata težak slučaj i hoće ga liječiti u Zg, ok al onda vam liječnik mora bit dostupan i dat smjernice Splitu, a ne da vi do njega ne možete doći. Nemam pojma što da vam savjetujem osim da nazovete dr. Nemeta, kažete mu u kakvom je stanju otac, da vam nije jasno kako je u dobrobiti pacijenta da se taljiga 5 sati do Zg samo radi vađenja krvi i urina koji se može poslat dostavljačem ili nalaz napravit u Splitu. Možda liječnik nije svijestan da vam je tata zbilja u lošem stanju, možda bi ubrzao stvar da zna. Probajte mu poslat mail, imate ga navedenog ovdje: www.mef.unizg.hr/druga.php?grupa=020312040000 Pretpostavljam da se elektroforeza čeka jer imaju puno uzoraka (jer inače traje 2 sata!, maximalno 1 dan ako imate zezanciju sa protutijelima), ali za hitne slučajeve se to napravi brzo. Pišite Nemetu, izložite stvar (i čekanje nalaza i tatino stanje). Fakat nemate što izgubit. A ako bude otresit i dalje inzistira da tatu mučite i vi zaključite da ne želite više prolazit to putovanje, vaše je pravo da si birate novog hematologa.
|
|
|
Post by tatica on May 10, 2013 14:49:24 GMT 1
Upravo i ja mislim da te interne rasprave na relaciji KB Split-Zagreb se nažalost lome na slučaju mog oca,ali vjerujem i na još mnogim drugim,samo se to javno ne izlaže. Rekli su nam to i nekidan u našoj bolnici, a kad su moji pitali na Rebro doktora za ovo vađenje krvi i mogućnost da se iz Splita dopremi kolima,samo je rekao da nema povjerenja u njih? ? I da je za oca,i još neke pacijente iz Splita pouzdanije i sigurnije ovako..... eh, sve je dobro, kao što smo ustanovile dok je on dobro,ali došlo je do situacije gdje mu je bila potrebna pomoć,a praktički je bila uskraćena zbog njihove međusobne očite netrepljivosti,pa je kao tampon zona lebdio između dvije regije... U Splitu se ne usuđuju više sami ništa pokreniti,a do Zagreba je nemoguće doći na bilo koji način. Sva sreća pa mi se otac doduše sporo,ali pomalo počeo oporavljati od upala, nema temperaturu, bolje jede, i više se kreće, i čim mu ovo zacijeli, na kraj idućeg tjedna će u Zagreb,i odlučili su otvoreno razgovarati sa doktorom, što i kako dalje,i kako stupiti sa njim u kontakt kad se ovako pogorša iznenadno? A samim time će se tek na kraj lipnja saznati rezultati tih nalaza što će ih idući četvrtak u Zagreb izvaditi i odnijeti urin,pa i vidjeti s obzirom na proširenost m. mijeloma saznati i detaljne smjernice za dalje. Inače, Vanda puno hvala,zapisala sam sada i mail od dr.Nemeta, pa ću ga ubuduće sama kontaktirati, i nadam se da će i odgovoriti na sve nedoumice. Zasada sam se dogovorila sa roditeljima,da oni pođu u Zagreb ovaj put i da pronađe mama doktora na odjelu ili u ambulanti, i da mu kaže što se sve desilo,i kako smo zapravo ostali bez da smo se ikome mogli obratiti,a on je osobno bio nedostupan, kad je to najviše trebalo. Kako i kažeš,posljednja opcija u slučaju totalnog nezadovoljstva je promjena hematologa,jer ipak,je tatin život na prvome mjestu.
|
|
|
Post by Vanda on May 13, 2013 8:57:26 GMT 1
Prvo ću još jednom naglasiti da izjave da se nema povjerenja u dostavu urina/krvi/seruma su totalna glupost. Organi za transplantaciju se dopremaju iz čitavog svojeta, a krv se ne može iz Splita u Zagreb. Totalna glupost. Ja sam upravo običnom poštom poslala 10 reakcija DNA za sekvencioniranje bez ikakvih problema, prošli tjedan sam slala vrlo osjetljive proteine u Njemačku.
Imaš sada dobar plan, i ako ikako možeš pokušaj poći sa roditeljima na taj razgovor u Zg da ih tamo ne izvozaju. I toplo preporučam da si napišete natuknice što sve trebate reći da ne zaboravite u uzbuđenju (govorim iz iskustva - natuknice i bilježnica kod liječnika su najbolja stvar!). U najgorem slučaju, napiši natuknice roditeljima da imaju.
|
|
|
Post by tatica on May 16, 2013 16:50:20 GMT 1
Bili i vratili se iz Zagreba danas....naravno,doktora nema,na kongresu je bio zauzet,tako da smo mu ostavili nalaze i rtg slike na uvid,kad se vrati da ih prouči ,pa je med. sestra rekla da će se javiti ukoliko misli da bi trebalo dalje na pretrage prije nego bude sljedeća kontrola. Što se tiče nalaza krvi,urina,tek je gotovo 27.06.kad i tata ponovno ide na kontrolu,ako ga prije dr.Nemet ne nazove da se ranije javi. Tako da Vanda,hvala na preporuci, ali opet ga nismo uspjeli dočekati,a upravo se išlo danas,jer je trebao biti u ambulanti...sad opet, brige neriješene ostale...
|
|
|
Post by Vanda on May 17, 2013 8:04:37 GMT 1
Moje mišljenje o doktoru Nemeti pada rapidnom brzinom kako ovo čitam. Istinski mi je žao tatice. Ja mogu shvatiti da je čovjek zaposlen, al naručit teškog bolesnika iz drugig grada, nakon što si digao frku da je on tvoj bolesnik i onda bit na kongresu je neprofesionalno i bezobrazno. Kongresi se znaju godinu dana unaprijed, a pozvana i prijavljena predavanja barem par mjeseci tako da nema isprike za ovakvo ponašanje. Ja radim kao istražvač u biomedicinskom području i znam o čemu pričam iz osobnog iskustva kongresiranja zadnjih nekoliko godina.
Vi znate kakav vam je kao liječnik, ali ako se ovakve situacija stalno ponavljaju, razmislite ne bi li vam bilo bolje da imate liječnika koji je bliže i dostupniji. Naravno, izvidite kakva je situacija sa reagencijama, lijekovima i uvijetima u Splitu, al trebala bi biti usporediva sa Zagrebom. Protokoli liječenja su za sve jednaki i tu ne bi smjelo bit varijacija.
|
|
|
Post by tatica on May 24, 2013 9:49:34 GMT 1
Čekali smo uzaludno ovih nekoliko dana da se dr.Nemet javi,nakon što smo mu ostavili rtg slike,nalaze i sporne nalaze urina,ali ni traga ni glasa od njega, a ne možemo ga dobiti ni na telefon u bolnici.... Poštujem roditelje,koji se ne slažu da mu pošaljem izravno upit na mail, jer u njemu gledaju spas..razumijem ih,jer ipak, zahvalna sam na ove predivne dvije i po godine,koje nam je donekle najbezbolnije i najbezbrižnije omogućio nakon autologne transplantacije,jer sam svjesna (na žalost), da bez toga ne bi bio ovako dugo u remisiji,i donekle barem prividno "zdravo"... Isto,sa velikim strahom, ali i nestrpljenjem, jedva čekam kontrolni nalaz krajem 6.mjeseca,gdje će nam mnogo toga biti jasnije, ako se nekim čudom prije doktor ne oglasi i nazove sa svojim mišljenjem predočenih nalaza. Vanda,svakako hvala na svemu, pomoći i savjetima,i pruženim informacijama...neprocjenjivi su... . svakako ću se javljati sa novim pojedinostima.... ti si jedna mlada,i izuzetno hrabra žena,kojoj želim sve najbolje u životu, i da ti se nikada više ne povrati slično doživljeno,kao i svim oboljelima ovdje... I koliko god mi drago,što se nitko od oboljelih ili obitelji ne javlja na ovu temu (jer to vjerojatno znači,da su svi dobro i zdravi), toliko bih voljela čuti što je sa svim članovima sa ZaNoviDan kod multiplog mijeloma... baš nedostaju ovdje da podijelimo mišljenja i iskustva... , ali možda je i bolje tako, da se prebace na vedrije teme u životu... nema ni jacekice nigdje već danima??
|
|
|
Post by Vanda on May 27, 2013 8:11:23 GMT 1
Hvala ti tatice.
A da ti ipak frkneš jedan mail Nemetu, mošda su se nalazi tate izgubili u đumbusu na stolu i čovek bi cijenio da ga podsjetite? Na nikoji način ne opravdavam gubitak nalaza, al sve se nekako nadam da nije baš toliko neogdovoran. Još nešto, nije vama nitko ništa poklonio. Vi ste zdravstveno plaćali cijeli život, debelo ste odradili svu terapiju a Nemetu je to posao. Jel ti vozač busa pokloni vožnju? Ili učiteljica obrazovanje? Ne kažem da ljude ne treba cijeniti ako svoj posao obavljaju korektno, ali to NIJE poklon i nemate se što ustručavati. Nažaost je situacija u Hrvatskoj takva da morate biti jako glasni ako želite da se išta riješi. Neodgovornost, apatija i nekompetentnost vladaju na vim razinama i ako se sami za sebe ne borite, nažalost malo tko će vam pomoći.
Sve najbolje!
|
|