Jacekica

[jacekica]

Kako su nase price obicno duge tako cu je pisati u nastavcima, i potrajat ce dok je napisem do kraja. Smatram da je bitno da je opisem onako sitnicavo jer mislim da pokazuje koliko je vazan psiholoski faktor u nastajanju same bolesti, ali i procesa lijecenja.
Uvijek sam bila zdrava, puna energije i mislila da je to normalno i da si takav cijeli zivot. Isla sam sretno i puna energije kroz zivot, vjerovala da cu uvijek sve moci i da cu stici napraviti sve sto zelim. A onda se slika pocela kvariti......malo po malo, nikad nesto u sto mozes uprijeti prstom, ali onako mic po mic, zivot te pomalo lomi, a onda dodu i krupniji stresovi, meni su u godinu dana umrle sve bliske osobe i pas u 15. godini......i psa smatram clanom obitelji pa ju moram tu nabrojati. Prvi je umro tata nakon simptoma gripe, pio je antibiotike, imao 76 godina i uzasne bolove u kostima. Jedan dan je ustao i rekao da ga konacno kosti ne bole i kao da je ozdravio od gripe, bas je bila sezona gripe. Ali bio je nekako slab i nije mogao do zahoda...pa je piskio u kanticu i piskio je ugruske, pa smo krenuli u bolnicu, stigli u 10, a u 14 je umro - od akutne leukemije kako se pokazalo. Drugi dan sam pocela krvariti iz crijeva i to obilno, imala sam proljeve, isla na zahod 10-12 puta, i izbila mi je psorijaza za koju nisam ni znala da je imam do tada. Za 6 mjeseci je umrla mama, isto kraj mene, samo je kao kihula i bila mrtva, umrla mi je prijateljica iz skole u 40-oj od raka, u mjesec i pol i dijagnoza i smrt, uginuo pas, umrla druga prijateljica u 42-oj od melanoma........i ja sam cijelo vrijeme krvarila i imala proljeve.......
Ja cijeli zivot ako se uplasim, uzrujam ili se nesto lose dogada - isti tren dobijem proljev tako da sam mislila da su to sve zivci, psiha i cekala da prode, cekala sam 13 godina i govorila, ma koji rak, pa da imam rak vec bih bila dva metra pod zemljom, ne traje rak tako dugo. Ali nakon 10 godina ve je postalo teze, imala sam bolove u trbuhu da sam ponekad jedva hodala, sve sam vise isla na zahod, 12 pute je bio jack pot jer sam isla sve vise i vise pa je tih 12 izgledalo savrseno. A onda zadnjih godinu i pol je konstantno postojao jedan pritisak i potreba da se ide na zahod - i koliko god tiskala cesto nije bilo nicega, ali svaki puta je bilo krvi, ali 13 godina.....i onda konacno kad sma pocela kakati duge sluzavo/krvave niti bez dodataka koji su normalni shvatila sam da bas i nije sve u redu. Ali opet i ipak sam mislila - sve je bilo u redu, davala sam redovito krv, nisam bila slabokrvna, a znam da se kod raka javlja slabokrvnost, da je zeljezo izrazito nisko.....pa oept odgadam kolonoskopiju, bojim se same pretrage......a bila sam i kod kirurga na pregledu (digitalni - prstom opipao) i rekao - nemate ni hemeroide, nema niceg.......a ja sam imala osjecaj da bih sama mogla prstom napipati gdje me nesto smeta i tiska, kao da imam kamencic koji treba pokakati. Ali on je strucnjak, ima duge prste (stvarno ima) i rekao je da nema nista, i tako ja odgadam i odgadam.......
Kad sam konacno otisla doktorica je odmah rekla da je rak, uznapredovao, da slikam pluca i jetru, da se sigurno prosirio, sto sam tako dugo cekala, da je tako jako velik.......
Mozete mislit kolko sam suza odmah izlila, na licu mjesta, ali bila je bas draga i obzirna, samo cim cujes rak mislis da si mrtav i prije toga bolovi, uzasni bolovi. Stigao je PHD nalaz - stanice prstena pecatnjaka, najgora varijanta, pa rak rektalnog dijela, pa sve odvratno i crno, prognoza grozna.....
Onda cekanje na PETCT..pa cekanje na nalaz.

[jacekica]

Zaboravila sam napisati da je moj jedini simptom bio strahoviti umor, ali kako sam se jako udebljala zadnjih godina i ušla u menopauzu mislila sam da je od toga. Sama sebe sam smatrala nevjeorjatno lijenom i depresivnom, pila sam Zoloft jer sam mislila da sam bezvoljna i bez energije zbog depresije i zbog debljine, neravnoteže ormona.......onako kako svi pomislimo na sve osim na bolest, pogotovo na rak. Bio je malo drugaèiji umor, u jutro s ebudim i govorim joj jj kako sam umorna, doðem na posao i sjedim dok s eodmorim nakon preslvlaèenja, kad se ide doma, obuèem se pa sjednem da se odmorim, doðem doma i samo izvedem pse, pojedem pol kruha i spavam spavam spavam.....i uvijek sam umorna.

Natrag na PET CT - pokazalo se d aimam jednu veliku aktivnost na rektalnom dijelu crijeva, i nesto malo, 1 cm na jetri.
Na CT s kontrastom se naðe još adenom lijeve nadbubrežne, miom na maternici, èvorovi u prsištu, vratu, ne znam ni ja što se sve nije pronašlo. Markeri, sedimentacija KKS i jetrene - savršeni, doduše ipak se vidio pomak na niže jer sma oduvijek imala krvnu sliku na gornjoj grnaici, sad sam bila malo prema donjoj, ali još u granicama normale, mršavila nisam. Nije mi se gadila nikakva hrana, osim one koju i inaèe nisam jela, sve je ipak izgledalo dobro, ali kad ti jednom kažu da imas rak onda nema pozitivnog razmisljanja u pocetku.
Brzo su me zvali na operaciju. Prije toga, u tih mjesec dana koliko sam cekala PET i operaciju sam bila na bioenergji po metodi Domancica, na dlajinu, jer su svi ili negdje van Hrvatske, sigurna sam da mi je i to pomoglo, pila sam nativni propolis da na oepraciju dodem u cim boljoj formi - imunoloski i psihicki. Isto sam puno molila, vjera mi je neizmjenro pomogla jer sam sama, trebalo je organizirati tko ce zbinuti zivotinje -. dva psa (kujice 13 i 15 godina) su ostala doma i troje ljudi se izmjenjivalo i vodilo ih van, davalo lijekove..... Papagaj je bio kod uzgajivaca na cuvanju jer je velik i svi se boje da ih ne ugrize (a ugrizao bi vrlo rado), kanarinac je bio kod prijateljice.Tako da mi je taj mjesec bio jako koristan, umirila sam se potpuno, ispovijedila se, razgovarala sa svecenikom i bla spremna i zivjeti i umrijeti, tako da nisam imala nikakvih strepnji,
U bolnici sam cekala tri dana na operaciju, savrseno je da postoji anestezija i da se sve prespava. Kad sam se probudila na intenzivnoj pitala sam se sto su mi to stavili na trbuh - bilo je to jedno oromno brdo, zavoji s plocicama, kateter, dva drena na trbuhu, jedan prisit na guzu, infuzije i cjevcice posvuda.......ali i lijek protiv bolova, mada boli svejedno. Drugi dan u sobu i tu je jedan dio koji je bio tezak, ne znam sto se dogadalo s tom glavnom sestrom, ali bila sam po dan i pol bez icega protiv bolova, svi su rekli, kazi na viziti, a mislim si pa ne budem ko tuzibaba cekala da zaskocim doktora i cvilim, nakon 2 dana mi sestra dala tako gadno injekciju da i danas imam cijelu kvrgu velicine kaziprsta. Samo sam prvi dan, jedan dio imala pumpu koju su s menom doselili s intenzivne, ali sestre su to odbile i kasnije je bilo uzas - ne mozes spavat, ne mozes se micat, prljava, jadna.........sreca taj je tjedan prosao i otisla sam jos 10 dana na nas odjel dok se ne osovim na noge - jer zivim sama.
Kako je rak bio jako nisko trebala sam dobiti "vrecicu", no dr se potrudio i nemam je, sve je lijepo skrojio. Iznenadio se kad me otvorio, operacija je bila otvorena, ne laparoskopska (kako vani najcesce rade) i ono na jetri nije bilo nista, nije bilo metastaza, nije bila probijena stijenka crijeva, sve je izgledalo puno bolje nego su mislili.
Sad je samo trebalo cekati PH nalaz da se vidi tocno vrsta, stupanj, diferenciranost. I to je bilo savseno, nije bila probijena stijenka, limfni cvorovi cisti, nigdje traga metastazama i nisam trebala ni zracenje ni kemoterapiju.
Meni je to bilo divno, ali kad je stari forum propao prebacila sam se na americki i tamo vidjela da svi s rektalnim rakom, pogotovo stanicama prstena pecatnjaka idu prije oepracije na zracenje i kemo, pa operacija i onda jos malo kemo. Taj crv me malo proganja i vrta, jer mene samo traze UZV jetre, jetrene, CEA i KKS. Operirana sam preklani, na Blagovijest, 25.3. i sad sam odlucila napraviti kolonoskopiju na gastroenterologiji jer onkolog uvijek kaze - ma vi ste zdravi, kirurg isto, lijepo je to cuti, ali strah je tu.........

[vjeruj]

Ali kod tebe je vjera jača!

[jacekica]

Jucer sam skinula smjernice u USA za pojedine stupnjeve raka debelog crijeva, obradovalo me da je ono kako su mene vodili u redu, nema CT uopce, jedino rade u toku prve godine kolono, ako ne nadu nove polipe i sve je uredu onda tek za 3 do 5 godina ponovo.
Malo mi popravilo rasoloyenje, u stvari PUNO.
Da, vjera me spasava, jos da nam je Crkva kakva bi trebala biti imala bih i podrsku vjernika, ovako sam ja i nekoliko prijatelja ko ji vjeruju pa mi molimo....... svecenike se ne smije smetati jer imaju radno vrijeme i pauze za odmor, rucak, gablec, i tako da kao da ih nema......kad ih trebas mozes samo poljubit vrata, ako se hoces dogovorit onda im nije sad zgodno nego dodi u jutro - kad radim i tako idu dani, da mi je njihovo radno vrijeme..........a trebali bi bit stalno dostupni. Zanima me kako bi zdravstvo radilo da tako rade. heheh malo off topic, ali morala sam jer me to boli i zulja.

[vedransaba]

bravo jacekice....tvoja pozitiva ti i daje pobjedu koju imas....samo tako....

[marina]

Ma vjera nema veze s Crkvom, vjera je ono što nosimo u sebi. Ne trebaju ti ljudi da vjeruju u tebe, jer sva snaga dolazi iz nas samih i dovljno je da vjeruješ sama u sebe da to možeš, hoćeš i želiš. Ali, ako ti je lakše, evo jedan totalni neznanac - ja - vjeruje u tebe i tvoj oporavak. Ja sam se uvijek pitala zašto se određene stvari događaju ljudima, zašto neki ljudi odu prerano, a neki ozdrave.. odgovor nemam, ali znam da svi koji su otišli, ostave neki trag u nama. Možda ne bi mogli promjeniti svijet na bolje dok su živi, ali ga zato mijenjaju sa svojim odlaskom. Ali znam da vi svi, koji se iz dana u dan borite protiv ovih groznih bolesti, činite mene boljom osobom, mijenjate mene na bolje, a da to ni ne znate. Jer zbog vas ja znam prepoznati sitnice koje ponekad zanemarim dok se izgubim u ovom materijalnom svijetu. I samo zbog toga, svi od reda ste mi jako dragi i iako ne znam nikoga od vas, neizmjerno sam vam zahvalna i smatram vas sve prijateljima. I vjeruj mi, optimizam i vjera u ozdravljenje je 50% izlječenja... Svi tumori su ionako dio nas, naše stanice koje su iz nekog razloga poludile i koje nam alarmiraju da nešto moramo promjeniti, bio to način života, način razmišljanja ili okolina u kojoj jesmo. Ja ti držim fige da tvoja bolest bude samo dio prošlosti i da iz nje izađeš zdrava i sretnija nego ikad. Ako išta trebaš, ili bilo tko od vas ako išta treba, pomoć, savijet, nekoga tko će vas poslušati dok je teško, znajte da sam vam svima tu...

[tatica]

marina...odličan post,mnogi će se pronaći u njemu,ja barem jesam.... ... baš si sve lijepo posložila svojim pogledom na život i najvažniji neprocjenjivi dio života, a to je zdravlje...

[tatica]

jacekica - kako ste,ne čitam vas već duže dana...??

[jacekica]

malo sam pisala jer su mi pocrkali kompovi i na poslu i moj provatni, sad je jedan donekle osposobljen i na poslu je - a doma je novi.
Slabo pišem i sad vidim da nisam napisala da sam bila na kolonoskopiji, uz uspavljivanje propofolom, ma pjesma za obavit, ništa ne znaš. Jedino je PHD bio loš pa sam išla ponovo na kolono nakon tjedan dana i uzeli su više komada i vece komade i sve jke u redu, samo upala na mjestu anastomoze jer su tamo kleme, imam žice u crevu heheheh i na površini je sve krasno, a u dubljim slojevima je upala - ali kaže dr gastroenterologinja da je tako kod svih anastomoza koje je ikad bioptirala, pa sam sad mirna.
Drugi tjedan vadim krv za jetrene, markere, idem na UZV abdomena i onda kirurgu i onkologu, vjerujem da je sve u redu - i sad si mislim, to je prvi put da tako mislim i ako sad NE bude u redu.......uf, niakd nisam mirna.
Javit æu.

[mikica07]

Jacek...najmanje što možemo mi napraviti za tebe nakon svega što si ti napravila dobroga,je da ti tu kažemo KOLIKO TE VOLIMO ,da ti pošaljemo tonu pozitivne energije i da osjetiš kako smo skroz uz tebe mislima i molitvama.VJERUj i ne odustaj molim te!

[vedransaba]

JACEKICE, drzi se!!!

[mikica07]

Sept 23, 2013 9:14:51 GMT 1 nena2013 said:

prvi put sam član nekog foruma i još uvijek ne znam kako sve funkcionira, al mogu zasigurno reći da je solidarnost među članovima neupitna. Nadam se Jacekica i Vedransaba i svi ostali da ćete i dalje ostati jaki kao što mogu vidjeti po vašim postovima. Borim se s karcinom dojke 3 mjeseca, sve je još svježe pa i ožiljak na njoj...svidja mi se što je netko rekao, vjera nema veze s crkvom, to je samo zgrada i ljudi koji u njoj rade, vjera je ono dobro u nama, nesebično pomaganje, primanje i davanje, skromnost, nada da će sve biti dobro...itd...nadam se da ćete i mene prihvatiti kao člana ovog foruma....

 i zagrljaj šaljem

[lanterna]

Uz odobrenje naše drage Jacekice, ukratko ću napisati za one koji su pitali. Nakon dvije godine u kojoj je trpila bolove i razne probleme koje su doktori ignorirali i nisu je slali ni na kakve pretrage, uvjeravajući je da je dobro i da to sve što je osjećala nije ništa, nedavno su joj otkrili metastaze na gušterači i uretri, paraoratlnim limfnim čvorima... Operaciju je dobro podnijela, doktori su skinuli koliko su mogli, ostalo se planira rješiti daljnim terapijama. Prevladala je krizu koju je imala i koju smo svi prošli i prolazimo u takvi trenucima i od jučer je opet ona stara Jacekica - optimistična, puna nade i želje za životom. Sigurna sam da će se uspijeti izboriti i u ovoj bitci i da će još puno, puno godina lijepo živjeti i biti dobri duh ovog foruma i divna prijateljica svima koji ju znaju.

[lanterna]

I svi imate veliki pozdrav od Jacekice i zahvalu svima koji je se sjete i koji su pitali za nju.

[tatica]

Lanterna puno hvala sto si nam ovo javila za Jacekicu...sumnjivo je sto se vise nikako nije javljala, vec od 3. mjeseca se na forumu zalila na bolove i ignoriranje doktora a jedan nalaz je cekala koji nije bio dobar..
Zao mi sto je sve tako zadesilo, ali sad neka se ona pomalo i u miru oporavlja...i dalje sa terapijama i sva sreca da je naisao netko ipak razborit tko je ozbiljno shvatio, jer najbolje ona poznaje signale svog tijela i steta sto je prije nisu poslusali..mozda bi izbjegla operaciju.
Puno je pozdravi i svi pitamo za nju....i mislimo o njoj...i neka se drzi i dalje..a nadam se da ce nam se i sama moci sa vremenom pridruziti jer nedostsje njen entuzijasticni i dobri duh koji je sirila za svakog na svakoj temi...

[Vanda]

Ajoj, grozno. Stvarno nemam riječi, ovdje se zaista radi o propustu liječnika. Držim sve fige Jacekici i nemam sumnje da će i ovaj put izaći kao pobjednica.

[sberman]

Kako mi je žao što se ovo desilo našoj dragoj i dobroj Jacekici, ali ona je borac. Upućujem joj puno pozdrava i molitvi.

[tatica]

Kako se Jacekica oporavlja,kakvi joj nalazi,ima li kakvih vijesti od nje...
Svakako joj želim sve najbolje i da ponovno prebrodi tu pošast....snažna je ona i hrabra žena i sigurna sam da i hoće...

[egina]

Kako si?
Iako se ne znamo mislim na tebe i nadam se da si dobro!

[tatica]

Dec 27, 2013 0:57:23 GMT 1 egina said:

Kako si?
Iako se ne znamo mislim na tebe i nadam se da si dobro!

Draga egina, ne javlja se više nikako naša jace....tko zna kako je i što se sa njom dalje dešava??
Nema nikavih novosti vezanih za nju, pa dok se sama možda jednom ne javi,možemo samo zamišljati da se dobro i sigurno oporavlja...
Pozdrav ti...

[jacekica]

uf, elena mi kaže javi se, a meni se čini da trebam previše pisati pa odgađam. Sutra idem na četvrti ciklus kemo - 3 dana u bolnici irnotecan, 5FU, leucovorin i avastin - ta tri dana su mi ko vječnost, mučnina me ubije, povraćam ko svinja prvi dan.
Teško sam se oporavila od operacije jer rana nije zarasla skoro dva mjeseca, otvorila se na par mjesta, curila, izvrnuli su se rubovi prema van pa je trebalo vremena da se osuši i sraste.
I bila sam tkao jako ljuta, da ne radim u bolnici tužila bih cijelu garnituru liječnika, samo njihovom "zaslugom" i aljkavošću sam tu gdje jesam, među neizlječivima. trebalo mi je dugo dok to stišam u sebi da nemam nikakvih negativnosti koje bi hranile rak - i opet kao i obično, mi pacijenti koji imamo rak tako redovito mislimo da smo mi krivi da smo bolesni. N eznam za nijednu drugu bolest u kojoj pacijenti sebe krive jer su krivo razmišljali da su se zato razboljeli.......
sad se nadam da će kemo nešto očistiti i da ću imati koju godinicu još, nemam više ni jednu životinju, psi su otišli iza duge, papagaja sam poklonila uzgajivaču jer je uvjet da ostane kod njega ko ljubimac cijeli svoj život, to mi je bilo jako važno, ali sada nemam snage za ništa i odgovara mi da nemam nikoga tko zahtijeva konstantnu brigu.
Uglavnom jako sma razočarana u naše liječnike i s ljudske i stručne strane makar sad opet ovisim o njima, mislim da su prepovršni i previše nezainteresirani i pitam se zašto su odabrali studij koji puno traži od čovjeka. Da smo negdje vani barem 90% njih ne bi smjelo raditi u struci, radili bi neke psolove koji nisu uopće vezani s ljudima i liječenjem, nisu ni za kahlice nositi kolko su puni sebe i kolko smo mi nevidljivi i potpuno nebitni z anjih, taj stav me uzrujava i danas.
Sve više molim, sve se više trudim ne razmišljati negativno, ne gledati, čitati i slušati ništa ružno što bi me moglo baciti u crnjak ili mi glavu napuniti "krivim" slikama, ali ne ide mi baš izgleda, 24 sata dnevno se borim za pozitivu i onu vjeru u sebi da ću biti dobro......
bila sam malo na starom godišnjem no doma je još gore jer me spopadnu crne misli, n aposlu ili radim ili učim nešto pa prođe dan i dođem doma umorna i zaspim, ovako doma.nije dobro, barem za mene, mada mi je teško ustat u jutro rano kad zaspim oko 3 ili 4 sata u jutro.
Lanterna vam je napisala gdje su sve mete, slikan je samo abdomen, kakva su pluća nemam pojma, oo mozgu neću ni misliti, ni o drugim dijelovima tijela. Jer opet mislim da ću si tako mislima dozvati još više metastaza, ma luda sam totalno, skrneula, ne mogu na zelenu granu sama sa sobom.
Hvala vam da se sjetite i da pitate, nadam se da ću doći češće ako ne već redovito.

[sberman]

Jacekice draga, jesi li to stvarno ti? Izmamila si mi suze na oči koliko molim i mislim na tebe, a ne znamo ovdje što se dešava...
Nemam pametne riječi na situaciju koja te zadesila, moj otac je otišao radi pogreške liječnika, kvragu. Vjerujem da si krajnje razočarana jer ovo doživjeti je neljudski, ali mi je drago da si pomirena sama sa sobom i da maksimalno odbacuješ negativne misli. Tvoja je snaga nadljudska i to je odraz pravih, istinskih boraca. Mi ćemo ovdje slati pregršt molitvi i pozitive za tebe, draga Jacekice.

[micka]

Jace volim te!!! Drži se ženo!

[Vanda]

O dovraga, stvarno ne znam što da napišem, a da ne budem prosta. A ti si još k tome "njihova", radiš im tamo pod nosom. Ovo je nažalost još samo jedan u nizu primjer da ukoliko iz našeg zdravstva želiš izvući živu glavu moraš bit jako lajav i sam znati više o svojoj bolesti od liječnika.

Nisi ti niš kriva jacekice, kriviti sebe za ovakav liječnički propust je kao da samu sebe kriviš što je u Fukushimi procurio reaktor. Nisi ti odgovorna što drugi ljudi ne rade svoj posao savjesno i kompetentno.

[egina]

Kako je draga?

[jacekica1]

evo me kratko, sutra je šesti zadnji ciklus, ta tri dana mi traju vječnost, zlo mi je celo vreme ko cucku, niš nije lakše kad se zbljujem, ne muči me taj tren u želucu, ali u glavi i utrobi je kaotično, treći dan mi je njagori jer su mi živci već u ludom modu. Bojim se i kontrole i kemoterapije i svega, ne mogu se sabrat i presložit u pozitivu nikako, strah je u meni postao stalni gost, a i ne osjećam se dobro - stalno je nešto ili mučnine ili proljevi ili lude vrtoglavice i usporim se u govoru, frfljam - mada kolegice kažu da zvučim normalno, valjda se moja percepcija promijeni.

HVALA VAM na lijepim rječima, podršci i ljubavi jer se stvarno osjećam ko ispljuvak. Kad pomislim kolko je Vedran imao kemoterapija (znam kolko, 75) i vidim kak ja ne mogu izdržat ni 6, stalno mislim kak bih ovu 6-tu odgurnula u crnu rupu, jer mi je posle 4-te bilo dugo loše, a poslije pete sam mislila da budem umrla, u glavi mi je kaos, izgubim osjet pa gledam jel' mi ruka ili noge još pričvršćeno za tijelo, nekad mi "fali, nestane" utroba i onda razgledavam sebe dok ležim ko crkotina u krevetu.

Evo, preporučam se u molitve kroz ova tri dana jer iskreno imam osjećaj da neću moći izgurati do kraja.Mučno mi je cijeli dan od straha.

[zivotjeradost24]

Draga moja u molitvama ces biti sigurno.....i sama sam opet bila u gov....,stanice su tijekom operacije nasadili u oziljak od laparaskopije,cvor su izvadili i sve okolo i abdomen su hvala bogu ok...i prosla sam zracenje ....i sto reci o povjerenju..ode nepovratno....kad je prosla operacija sam bila gotovo eucoricna od srece sto je nalaz ok a sad kad se vracam opet u semu,respad sistema.....jucer sam bila kod psihijatra po preporuci,onako pomalo skepticna a covjek ispao super..,.prosao tri transplatacije u pitanju je bio non hodk uzmapredovao....i kroz njegovu pricu opet shvatim moram naprijed,zivot kakav takav je moj a te epizode gubljenja cu si pokusati pomoci opet lijekovima...skuzila sam da mi treba kad sam dozivjela potpuni siz oko vadenja obicne krvne slike a o strahovima od kontrola da ne govorim...pokusaj si pomoci nekako,znam da ne bjezis od lijekova,bar u periodu dok lijecenje ne zavrsi...i sto jos reci....taj dan kad mozemo je samo nas i moramo ga iskoristiti...ja sam jos doma,mislim da bi se trebala ubaciti u zivot,ali treba mi snage za to.....moja jace,ti si svoju snagu pokazala puno puta i ne sumnjam da ces i ovo prebrodit i stavit pod kontrolu...,
Veliki pozdrav ti saljem....

[sberman]

Draga Jacekice, stalno si u molitvama. Drži se, ti si hrabra i jaka žena, mislimo na tebe!

[nena2013]

:-*Jacekica, u mojim ćeš biti molitvama i mislima....drži se, izdrži još ovo...možeš ti to, moraš!!

[Vanda]

Još "samo" jedna. Ta je i najteža (jer ti je već svega dosta) i najbolja (jer znaš da je zadnja). Razvali ga i onda se nadamo dobrim nalazima!